DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 29 <-- 29 --> PDF |
- 173 — tvrđjenih od konservatera. Eođ samoga davanja u zakup imao je vazda prisustvovati jedan šumarski činovnik kao zastupnik konservatera. Koncern godine imao je konservater generalnoj guberniji podastrieti izkaz prihoda povjerenoga mu područja. Nadzornici i njihovi zamjenici (podnadzornici) bijahu dužni podčinjene im kotare svakoga četvrtgodišta proputovati, te o tom putovanju pođnieti izvješća konservateru šuma. Uredba ta odgovara na njeki način u današnjem nadšumarskom sistemu uvedenom periodičnom inspiciranju šumarnika. Kod većih prodaja morali su ovi organi voditi t. z. verbalne iztrage, preizpitivati uredovanje šumarnika, te o obnalazu konservatera izvještivati. Šumarnici bili su dužni rukovoditi specialno uređjenje šumskoga gospodarstva, kod svake prodaje drva imali su prisutni biti, samo sječu odkazanih drva smjeli su strankam dozvoliti, i to jedino na temelju namire izdane od strane upravitelja domaina. Kod odsudjivanja šumskih šfcetočinaca i zvierokradica zastupahu oni upravu kod sudova. Njim pripadaše nadalje utjerivanje globa obsudjenih stranaka u podčinjenom im kotaru, a tako unišli novac podnašahu upravitelju domaina svoga kantona. — Šumskim mjernikom bijaše zadaća točno označivati šumske medje naprama posjedom privatnika kao i obćina. U tu svrhu potrebna putovanja morali su preduzimati bez osobite nadoknade, te pomoćju šumskih prosjeka i medjnika shodna uredjenja provadjati. Nadalje im pripadaše i crtanje šumskih karta, koje su onda predlagali konservateru. Osim svagdanjega poslovanja bilo im je slobodno baviti se i izmjerom i diobom obćinskih šuma, u koje im se ime iz obćinske blagajne po 2 frc. za hektar (2779 b. hv.) platilo. Nadšumari i šumari vodili su nadzor nad svimi carskimi, sekvestralnimi te obćinskimi sumarni, lovom i ribarstvom. Pripadajuće im reviere imali su danomice obilaziti, te o svem, što se dogodilo, šumarnike izvješfcivati. Ako su koj šumski prekršaj ili ini prestupak proti zakonom lova i ribarstva pronašli, imali su umah pismenu prijavu sastaviti, te progon šumskoga prekršitelja svimi pravnimi sredstvi pospješivati. U slučaju potrebe imali su oružnikom pomoć pružiti. Vlastni su bili zahtievati od stranaka predočenje oružnih listova, a u slučaju pomanjkanja takovih, zaplieniti puške. Za razprave proti šumskim prekršiteljem, obnašahu kod sudova službu javnih stražara, te su i tom zgodom bili vlastni oružje nositi, bez da su morali zato ikakovu taksu plaćati. U ilirskih pokrajinah dielile su se šume a) u carske lugove i šume, b) sekvestrirane šume, c) zajedničke t. j . pravom služnosti obterećene šume« Carskim lugovom i šumam pribrajahu se i one šume stanovitih gospoštija, koje se već prije u tih pokrajinah smatrahu vlastnošću kameralnih, bankalnih, vjerskih te naukovnih zaklada. Zatim šume, koje su pripadale carskim rudokopjam u ilirskom đielu Koruške, a napokon i sva pojedina stabla nalazeća se uz brodive rieke i morske obale. U tih šumah bijaše dozvoljeno samo pojedina nadstojna stabla i vjetrolomi srušena stabla prodavati, a u visokih se šumah smjela voditi samo po načelih šumarstva osnovana sječa. |