DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 28 <-- 28 --> PDF |
^ 172 Hrvatsku, Rieku i Kvarnersko otočje, a trećem upraviteljstva, kojega se djelokrug protezao preko čitave Dalmacije do Dubrovnika, bijaše sjedište na Rieci. Isti spis konštatuje nadalje, da su se sva tri upravitelja tih ureda, Francuzi, ulazom austrijske vojske u rečene predjele, udaljili, te da se uslied toga 0 drugom i trećem upraviteljstvu radi pomanjkanja tomu potrebnih spisa ništa izviestna priobćiti nemože. Biti će dakle u sliedećem ponajglavnije govor samo 0 prvom upraviteljstvu za Kranjsku, Korušku i Istriju, imajućem sjedište u Ljubljani, Činovničtvo te prve konservacije, brojeće jednoga konservatera, dva nadzornika prvoga razreda, jednoga nadzornika drugoga razreda, jednoga podnadzornika (Unter-Inspektor) prvoga razreda, dvijuh podnadzornika drugoga razreda, deset šumarnika prvoga, četiri drugoga razreda, dva šumska mjernika, 12 nadšumara, 51 šumara prvoga, 70 šumara drugoga i tri šumara trećega razreda. Plaća tih činovnika pako bila je na sliedeći način sistemizirana: Konservater zajedno sa uredovnim paušalom dobivao je godiš. 12000 frc. Nadzornik prvoga razreda 4000 „ drugoga „ . 3000 Podnadzornik prvoga razreda 2400 drugoga „ 2000 Šumarnik prvoga razreda 1500 drugoga „ 1300 Šumski mjernik . . 1600 Nadšumar . . . 800 Šumar prvoga razreda 400 „ drugoga „ 350 „ trećega „ 300 Troškovi sveukupnih plaća i uredovnih potrebština ovoga upraviteljstva iznašahu do 108.400 frc, ostalih dvijuh upraviteljstva pako oko 80.000 frc. Ove činovnike imenovao je, do uključno podnadzornika, sam car, a od šumarnika dolje, generalni gubernator. Osim ovih šumskih činovnika bilo je u okolici Ljubljane namješteno jošte i 15 čuvara lova, koji su već kao posjednici zemljišta njemačkoga, reda „Commende Ljubljane" bili obvezani svim zvierokradjam po mogućnosti na put stati. Plaću nisu doduše nikakovu dobivali, ali su zato već od vajkada bili prosti od plaćanja kućarine i inih daća. Dužnosti tih šumarskih činovnika bile su sliedeće: Konservater šuma imao je najmanje jedanput na godinu cieli podčinjeni mu kotar proputovati, dnevnike nadzornika i podnadzornika preizpitivativiđirati; nadalje geaeralnoj guberniji i^vjcštivati sve pronadjene nekorektnosti, radi odstranjenja istih, nadalje podnašati izvješća o kvalifikaciji činovnika, te predloge u pogledu poboljšanja šumskih kultura. Bez privole konservatera nije se smjela nikoja vrst sječe provadjati, a kod znatnijih prodaja imao se za savjet upitati i sam gubernator. Carska lovišta i ribolove mogli su upravitelji državnih dobara zakupljivati samo na temelju obćih prodajnih uvjeta, po |