DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 27 <-- 27 --> PDF |
~ in — u spomenutom se statutu nadalje veli: da se šumarskoj upravi isto tako pridieljuju još i iskusni mjernici. Šumarski pročelnik da ustanovljuje potrebiti broj tih mjernika, đočim ih generalna intenđancija imenuje. Prvi je dakle imao gledom na te organe pravo predlaganja, drugi pako pravo imenovanja. Plaća ovih mjernika imala se ustanoviti polag njihovih radnja, te u smislu propisa francezkih zakona odnosećih se na šumarstvo. §. 3. rečenoga statuta govori o šuma, koje su pripadale hrvatskim krajiškim pukovnijam, te koje su takodjer šumarskom pročelniku podčinjene bile. Bezplatno izdavanje potrebitoga gorivnoga i gradjevnoga drva zajamčeno bi stanovnikom vojničkih distrikta i u buduće. Napose pako, što se tiče drvnih spremišta, nalazećih se u t. zv. Litoralu, spadajućih pukovnijam, bude ustanovljeno, da njih uprava spada u djelokrug šumarske uprave. Toj upravi bje podjedno naloženo, da mar radnika uzbudjuje i potiče svimi razpoloživimi sredstvi. Šumski proizvodi, koli surovine, toli i izradjeni, imahu se na račun pukovnija prodavati, a radnici nagraditi polag onih ciena, kako ih je šumarska uprava ustanovila, šumarski pročelnik odobrio, a gubernator potvrdio. Za takovo spremište imale su pukovnije imenovati po jednoga t. zv. spremištnoga računovodju. Ovaj računovodja imao je izplaćivati radnike, primati novac za prodani materijal, a takav onda odnosnoj pukovnijskoj blagajni odpremati. Eadilo se pako u tih spremištih bezdvojbeno u prvom redu oko proizvađjanja dužica, §. 4. dekreta od 5. hpnja 1810. navađja obćenite ustanove. Prije svega se u njemu nalaže šumarskomu pročelniku, da još tečajem istoga mjeseca predloži za krajiške šume posebni propisnik, tako da se takov na predlog generalnoga intendanta, po gubernatoru još za vremena bude potvrditi mogao, za da 1. kolovoza 1810. u kriepost stupi. Vrhovni nadzor nad riekami, jezeri, ribarenjem i lovom u šumah pripadajućih državi, imao je u svih civilnih pokrajinah rukovoditi šumarski pročelnik, koji je u tom pogledu imao postupati po naputcih generalne intendancije. U vojnoj krajini pako bijaše nadzor nad vodami, ribarenjem i lovom, buduć vlastnost pukovnije, podčinjen pukovnijskim upravam. Osim toga bijahu i šume, pripadajuće svećenstvu, javnim zavodom, bolnicam ili obćinam, takodjer nadzoru šumarskoga pročelnika podčinjene. Izvršbom ovoga dekreta bijahu opunovlašteni generalni intendant financija te generalni chef generalštaba. Toliko o tom dekretu od 5. lipnja 1810. god. Drugi jedan spis razjašnjuje nam pako stanje, u kojemu bijahu nakon austrijske reokupacije šumarstvo, i uprava državnih dobara preuzeti. Taj je spis izvješće austrijskoga gubernatora, iz kojega prije svega razabiramo, da je statut od 1810. tečajem vremena u mnogom preinačen; Glasom rečenoga izvještaja postavljena su u ilirskih pokrajinah tri upraviteljstva, koja su pod imenom „conservacije voda i šuma" nastojala oko uprave šuma, lova i ribarenja. Prvom upraviteljstvu sa sjedištem u Ljubljani, bijahu podčinjene pokrajine Kranjska, Koruška i Istrija, drugo sa sjedištem u Karlovcu bijaše ustrojeno za |