DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 146 — dokazati, đa su oni t. j . stanovita srednja učilišta ili bolje rekši srednje škole, jedini primjer vriedan, da ga u predmetu uredjenja pitanja naše šumarske obuke nasliedimo, odlučismo u interesu stvari, đonieti u sliedećem glavni sadržaj onoga obrazloženja, kojim je, prigodom gori rečene velike šumarske skupštine u Freiburgu — dakle već prije 12 godina — profesor barun Seckenđorf, prihvat i zaključak prenavedene resolucije obrazložio. Bijahu to pako slieđeće činjenice, za koje želimo, da si ih naši protivnici kao i prijatelji dobro zapamte. Profesor Seckendorf sam kaže o tom predmetu u svom djelcu: „Der forstliche Unterricht gehort an die allgemeine Hochschule" slieđeće: „Prije nego li preuzeh mjesto profesora na šumarskoj akademiji u Mariabrunnu, obćio sam s toliki mi šumari Pruske, Bavarske, Saske kao i inih manjih njemačkih državica, a i sada sam jošte s ne malim brojem njih u svezi; poznajem nadalje većinu šumarskih činovnika Švajcarske, te sam naročito i ođkađa posliednju zemlju ostavih, naučio poznavati i mnogobrojne austrijske šumare, pa ipak sam —bar međjunašimi mladjimi drugovi, našao jedva jednoga, koji nebi bio odan obćim visokim školam. To povoljno razpoloženje šumara za obće visoke škole neopazih pako možda samo u onih šumarah, koji svoje nauke na sveučiiištih ili politehničkih škola svršiše, već i u onih šumarih, koji se izključivo na osamljenih (srednjih) zavodih naobraziše. Pa baš ovi naročito naglašivahu potrebu dokinuća tih osamljenih zavoda, te ustrojstvo šumarskih odsjeka u savezu s obćimi visokim! školami, đržeć to zahtjevom strukovne časti (fizr eine Forderung der Standesehre). Našao sam nadalje i mnogoga staroga gospodina, koji mi reče: za mojih mladjih dana nebijaše još šumarskih instituta na većem dielu sveučilištah; nu morao bi ipak biti vrlo veliki sebičnjak, kad bih za to, da vlastitu svoju naobrazbu opravdam, htio zahtjevati od mojih sinova, da se i oni zadovolje s istimi onimi nepodpunimi zavodi, s kojimi se ja sam iz nužde zadovoljiti morah," Pod odnošaji, koji nam predleže, nemože nam biti po mome mnienju druga zadaća, van da dademo opravdanim željam svijuh nas šumara, time glavni odjek, koji će se razleći odavle do alpa i sinjeg mora, ako glasno i jasno izjavimo, da nećemo više osamljenih ili t. z. srednjih šumarskih zavoda, već da zahtjevamo prelaz k sveobćim visokim školam. Spomenuo sam netom opravdane želje šumara, a tako i jest, jer gdje je onaj, koji bi htio u istinu uztvrditi, đa oni odnošaji, koji bijahu prije uzrokom ustrojstva osamljenih šumarskih zavoda, još i sada postoje. Tko bi mogao, sliedeć put povjestnoga razvoja šumarske obuke, ma samo i čas o tome podvojiti, da ti osamljeni zavodi, jedino prijašnjem stanju šumarstva svoji postanak pripisati mogu, te da je naročito i s toga nemoguće bilo, takove odmah iz početka spojiti sa sveučilišti, što predznanje šumara neodgovaraše onim zahtjevom, koji se smatraju kao preduvjet polazka sveučilištnih nauka. Tko dvoji, neka uzme sari]0 Flemmingovo djelo: „Der volikommeiie deutsche |