DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 18 <-- 18 --> PDF |
i-m - Toliko 0 tom predmetu, obće poznati strukovnjak, a i začastnl član na šega hrvatskoga šumarskoga družtva, prof. Artbur barun Seckendorf, u naprvo spomenutoj brošuri, koju smo netom ovdje predočili hrvatskim šumarom u cielom sadržaju i malo ne doslovnom prevedu, za dokazati, koli neosnovani su prigovori, koji se i u nas sa stanovite strane podigoše — kad no se latismo, objelodaniv našu razpravicu „K pitanju u šumarskoj obuci u Hrvatskoj", dokazati potrebu, mogućnost kao i shodnost ustrojstva šumarskoga instituta u savezu sa zagrebačkim sveučilištem. Nadajue se, da smo time ponajbolje dokazali, da nam, za oprovrči stanovite prigovore, i bez da se upuštamo u po bijanje inih — i ovako i onako, ozbiljnoga oprovrgavanja jedva vrieđnih — doskočica, nije trebalo ino, no opetovati ono, što svaki naobraženi šumar i poznavalac šumarske knjige jur odavna znao i znade. U Zagrebu, mjeseca veljače 1886. Fran Kesterčanek. Kako i tko ima voditi disciplinu nad činovnici i službenici imovnih obćina? Stavivši na ovogodišnjoj glavnoj šumarskoj skupštini predlog, „da se od strane šumarskoga družtva, visokoj kr. zemaljskoj vladi podnese predstavka, da visokoista po smislu obstojećega zakona za imovne obćine od g. 1880. § 8. ustroji za karnostni postupak proti činovnikom i službenikom imovnih obćina, posebni disciplinarni senat, uz postupnik kakov no obstoji za državne šumske činovnike" držim, da nebude suvišno, ako ovdje priobćim bar najhitnije momente, koji me ponukaše, da sam gori rečeni predlog glavnoj skupštini podnio: Odkada je odredbom visoke kr. zemaljske vlade uvedena za činovnike i službenike, namještene kod imovnih obćina krizevačke i gjurgjevačke, carska naredba od g, 1860. te zakon od 11. srpnja 1881. sboreći o gospodarenju sumarni imovnih obćina, od tada se vrši oštrije i disciplina nad pojeđinimi urednici imovnih obćina. Prije nego li se upustim u razglabanje i potanju analizu samih amo ođnosećih se zakona, neka bude spomenuto, tko danas izvršiva tu disciplinarnu moć i u koliko se ista izvršava na temelju pređnavedenih naredaba. Paragrafom 8- novele zakona od 11, srpnja 1881. ustanovljeno je, da disciplinarna moć nad sveukupnim činovničkim i službeničkim osobljem imade proći na vrhovnu zemaljsku oblast, koja je zvana, vršiti tu vlast prema disciplinarnim zakonom postojećim za državne činovnike i službenike. Zakon od 15. lipnja 1873. (još i sada u krieposti stojeći kod imovne obćine gjurgjevačke i križevačke) u članku 20. prepušta naimenovanje činovnika i službenika a po tom i disciplinarnu moć nad istimi, zastupstvu imovnih obćina. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 163 ~ Uzmemo li u obzir, da ustanova § 8. novele zakona od 11. srpnja 188L stoji u diametralnoj oprieci sa člankom 20. zakona od 15. lipnja 1873., svatko će držati, da se za činovnike i službenike prednavedenih dvijuh imovnih obćina, nemože zakonito uporabiti carska naredba od god. 1860., nu i osim toga se zakon od U. srpnja 1881, oduaša na potonje dvije obćine (u smislu naredbe visoke kr. zemaljske vlade od 30. prosinca 1883. broj 51036.) samo n toliko, u koliko nestoji u protuslovju sa zakonom od 15, lipnja 1873. Pošto si pako upitne ustanove glede izvršivanja disciplinarne moći, po starom i novom imovinskom zakonu u očitom protuslovju stoje, te posto isti nije po zak. čl. sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 28. studena 1873. proglašen, niti je uvršten u sbornik zakona izlazećih u Zagrebu, te pošto upitni zakon nije stvoren niti na našem niti na zajedničkom saboru, niti je prije ni poslije sankcije u saboru od strane zemaljske vlade proglašen, to se mora zaključiti, da se taj zakon nemože ođnašati na osoblje križevačke i gjurgjevačke imovne obćine. Nu uzmimo uzprkos svemu tomu, da je to postupanje u disciplinarnom postupku opravdano uporabom carske naredbe od god. 1860. i § 8. zakona od 11. srpnja 1881., pak da vidimo sada, da li, i kako se ista naredba u istinu vrši. Paragraf IL carske naredbe od g. 1860. glasi doslovce ovako: Kod svake zemaljske političke i financijalne oblasti pak i kod svakoga pokrajinskoga i dvorskoga državnoga šumarstva, postavit će se osobito povjerenstvo, sastojeće iz predsjednika i barem četiri člana dotične oblasti, koji će imati izdati shodne naredbe 0 zametanju i vodjenj u karnostnih razprava, viećati o posliedku izvidjenja i izreći karnostnu kazan ili pako predlog svoj o tom podnieti nadležnoj oblasti za prosudbu. Ova osobita povjerenstva postavljat će: 1. Kod pokrajinskih i dvorskih državnih računarstva za namještene kod njih urednike i služake, vrhovna računarska kontrolna oblast. % Kod financijalnih zemaljskih oblastih za područno im osoblje financijalno popečiteljstvo. 3. Kod političkih zemaljskih vlastih: a) za urednike i služake stojeće pod popečiteljstvom unutarnjih diela — isto ovo popečiteljstvo; b) za postavljenike, na koje se neproteže dielovanje pomenutih povjeren stva, dotična središnja oblast dogovorno s popečiteljstvom unutarnjih dielah. Odtuda je jasno razabrati, da bi kod svake političke oblasti morao obstojati posebni t. z. disciplinarni senat. Pod točkom 3. rečenoga paragrafa nabraja se dvojaki disciplinarni senat i to: pod lit. a) za činovnike i službenike pod popečiteljstvom (zem. vladom) -unutarnjih dielah, isto ovo popečiteljstvo (zem. vlada) i pod lit. b) za Činovnike i službenike na koje se neproteže dielovanje pomenutih povjerenstva (kod |
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 164 — zem. vlade obstoječega senata) dotična središnja oblast dogovorno s popeči teljstvom unutarnjih dielah. Da se pod središnjom upravom nerazumjeva zem. vlada, već okružna ili ina politička oblast, vidi se jasno ponajprije iz rieči dogovorno, a još jasnije iz ustanove § 12. a napokon i iz ustanova § 14. gdje se izrično veli, da je proti presudam nižje oblasti prosto uteči se višoj oblasti. U prvom redu dakle imadu proti svakom činovniku ili službeniku imovnih obćina izreći presudu u disciplinarnom pogledu, senat nadležne okružne ili po litičke oblasti, a u slučaju utoka, senat unutarnjega odsjeka zemaljske vlade. U bivšoj Krajini obstojao je zaista pri svakoj okružnoj oblasti posebni disciplinarni senat (a valjda i sad obstoji?) pa je i to opet dokaz, da se pod središnjom oblasti nerazumjeva ztoaljska vlada, već dotična okružna ili po litička oblast. Tko bi u ostalom tvrdio, da imade u smislu carske naredbe od g, 1880. samo pri zemaljskoj vladi obstojati disciplinarni senat, taj neka sravni § 11. lit- b) i § 14. rečene naredbe, pak će odmah uviditi, koliko je na toj tvrdnji sbilje i istine i to tim laglje, ako si u pamet dozove, da bi po toj tvrdnji odpala mogućnost utoka. Uza sve to kaže i § 16. da valja članovom povjerenstva izplatiti pristojbe, pa ni ta ustanova nebi imala smisla kad bi samo jedno karnostno povjerenstvo pri zemalj. vladi imalo postojati, pošto članovi ovoga povjerenstva moraju biti iz Zagreba, dakle jim nikakove pristojbe nepripadaju. Pošto je indi po tom nedvojbeno, đa u smislu carske naredbe od g. 1860. pri svakoj pol. okružnoj oblasti imade biti ustrojen disciplinarni senat, te pošto članak 20. zakona od 15. lipnja 1873. i onako sboru prepušta suđjenje vrhu imovinskih činovnika i službenika, to bi koli radi točnoga obdržavanja previšnje naredbe, kao i radi ne oskvrnuća autonomije imovnih obćina valjalo zaista kod svake okružne oblasti oživotvoriti takov disciplinarni senat.* Taj posebni disciplinarni senat imao bi pako po mome mnienju sastojati iz dva imovinska odbornika, zatim dva šumarska vještaka, napokon vladina povjerenika dotične imovne obćine kao predsjednika. Imovinskimi zastupnici bila bi bar donjekle autonomija imovinskih obćina sačuvana, za dotičnoga pako iztraženika dovoljna bi bila garancija, da mu se neće krivo odparati to, da mu sjede za ledji dva vještaka šumara, dočim predsjednik kao vladin povjerenik bdije, da neprevagnu niti imovinski odbornici, niti šumarski vještaci, već da bude presuda doista izrečena na temelju bud subjektivne bud objektivne krivnje. Ustrojstvom takovih senata udovoljilo bi se koli postojećim zakonom ^ toli valjanoj i savjestnoj razsudbi dotičnoga prekršaja, dočim je nasuprot današnjim načinom t. j . vodjenjem i izricanjem presuda po vladinih povjerenicih, izvržen svaki službenik manje više samovolji pojedinaca, još k tomu u stvari nevještaka, * Prema novom zakonu o preustrojstvu političke oblasti i jest tako. Vidi od^ nosni zakon. Opazka uredničtva. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 165 pa onda nije čudo, da se čestokrat tako neosnovane presude izriču, da ih vis. vlada baš skroz dokinuti mora. Osim toga pako, što sadanji postupak nije zakonom opravdan, neođgovara ni svrsi; jer se njim nepolučuje cilj t. j . jezgrovito izpitanje osvade podignute proti stanovitoj osobi radi službenoga prekršaja, za da se stvar na toliko na čistac izvede, da,se uzmognu nepobitno uglaviti oni momenti, koji su kadri iztraženika okriviti ili odriešiti. Držeć se one: „gdje neima tužitelja, neima ni sudca" valjalo bi po mom sudu, da kod svake disciplinarne iztrage bude sigurno jedan šumar kao tužitelj, koj bi potrebite kriterije krivnje što točnije senatu razglabao, te poput državnoga odvjetnika obtužnicu izdavao, a prigodom razprave i obtužbu zastupao. Tko je god imao posla takovimi disciplinarnimi iztragami, priznati će mi, da se iste danas nevođe po nikakovom stalnom propisu, već da je dotičnomu iztražitelju naprosto na. volju prepušteno zapisnik uobličiti i kriterije krivnje opisivati.* Već sama ta činjenica pako, da se disciplinarne iztrage danas nevode po nikakovoj stalnoj podlozi, dostatna je, da se sadanji sistem disciplinarnoga postupka obori — te novim, kako to i sama važnost predmeta iziskiva, zamjeni Ako se na pr. u kaznenom zakonu cieli kazneni postupak mogao toli precizno i specifično označiti, zašto da nebude to isto i n disciplinarnom postupniku? Dok je disciplinarnim postupkom moguće, koli pojedinca toli i cielu porodicu mu u nevolju strmoglaviti i uništiti, to držim da bi svakako taj delikatni i škakljivi posao valjalo njekimi pozitivnimi, preciznimi zakonskimi ustanovami providiti. Naročito držim, da bi se morali kod odmjerenja ćutljivijib kazna svjedoci zapriseći, pošto bi krivom izjavom istih službenik prav zdrav propasti mogao, kao što i zato, jer je gotova i opravdana vjerojatnost mogućnosti, da će nezaprisegnuti svjedoci po jalu, mržnji, prijateljstvu ili neprijateljstvu bud u prilog bud na štetu iztraženika svjedočiti. Pošto sam time na kratko, bar u glavnom dokazao manjkavost đosadanjega postupka u rečenom predmetu, a s time sigurno opravdao i potrebu izdanja novoga disciplinarnoga postupnika, odnosno uredjenje t. z. disciplinarnih senata u predmetih šumskih, spomenuti ću u sliedećem još na kratko i one ustanove, za koje držim, da bi se njimi uz postojeću carsku naredbu od g. 1860. zatim zakone o imovnih obćina od g. 1873.11881. sam disciplinarni postupnik za imovne obćine svakako popuniti morao; a te ustanove jesu: a) ustanove o djelokrugu disciplinarnih senata, te dužnostih tužitelja (šumara) kao i njegovom ođnošaju prama disciplinarnom senatu; b) ustanovljenje onih slučajem, u kojih obrivljeniku pripada odkloniti tuži telja ili kojega člana senata; * Ovo nam se nečini jasnim^ poŠto se zapisnik mora obtuženiku pročitati i iia podpis dati, te što je i njemu slobodno u zapisnik diktovati sve ono, što misli, da je u prilog njegove obrane. Opazka urednika. |