DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 17 <-- 17 --> PDF |
—161-^ taj prelaz bezuvjetno zahtjeva. Jer opravdana želja šumara, đa mu se Čin i plaća izravnaju s onima ostaloga činovničtva, sličnoga djelokruga, ta će želja ostati tako dugo pustom željom, dokle god će se šumari naobražavati na takovih učilištih, kojim nijedno sveučilište nepriznaje paritet, na učilištih, koja šumara izključuju od svakoga obćenja sa učitelji i slušatelji inih grana, koja misle svome zadatku zadovoljiti, ako li šumara dresiraj u lih za tehničku stranu dojdućega mu zvanja, koja ga ipak sramotno napuštaju te samom sebi ostavljaju, kad ih pita za pomagala za dovinuti se obće naobrazbe. I šumari si sigurno već svagdje svojom Ijubavju k šumi, svojom djelatnošću i uztrajnošću kao i poštenim radom, stekoše priznanje svijuh državljana. Nu nemojmo se sami obsenjivati; podpunu i cielu ravnopravnost steći će samo onda, kad će sjedjeti na istih onih školskih klupa, na kojih danas sjede odvjetnik, sudac, župnik, tehnik, profesor i Iječnik. Kazalo se je doduše, ta šumaru je prosto, da nakon što je svršio nauke na kojem šumarskom učilištu, podje još i na koje sveučilište. — Nu to je privilegium bogataša, a koju svrhu napokon da imade, dvostruko slušanje temeljnih znanostih šumarstva, naročito još i ^nda, kad je njetko jur strukovne šumarske nauke dovršio. To bi značilo rudom od straga. Kad bi se pri tom mislilo u obće njeki pametni slied naukovanja utanačiti, tad bi moralo slušanje sveučilištnih nauka uzsliediti bar prije nastupa naukovanja na šumarskoj školi, za da se djak uzmogne prije upoznati sa temeljnim! znanostmi, dakle matematikom, naravoslovnimi znanostmi i obćim gospodarstvom, no što će započeti slušanjem pravih šumarskih predmeta i uporabljenih temeljnih nauka na šumarstvo — na kojem šumarskom učilištu. Ta razdioba obuke, izmedju koje obće visoke škole i koje samotne šumarske škole, dala bi se bila možda opravdati prije kojih tridesetak godina — za predočiti prelaz od šumarske škole na obće visoke škole; danas pako — moramo svim onim, koji bi s takovim predlogom došli, đoviknuti: gospodo vi zakasniste! Sada, nakon što imademo šumarske odsjeke na sveučilištih u Monakovu, Giessenu, Ttibingenu, Karlsruhi i t. d. i t. d. da idemo i opet za koji korak natrag? Naši đjaci, šumari, da idu na sveučilišta, a profesori sami, da zaostaju na samotnih škola? Ne, 0 tom danas već nemože biti govora — u tom se pogledu već nemožemo upuštati u nikoja nagadjanja; borba o zauzeću sveučilišta valja da se podpunoma koncu privede. Na stran sa svakim krparenjem, zahtjevajmo sveučilišta posve i u cielom obsegu. Da, zahtjevajmo ih posve i u cielom obsegu, za da se i šumarska struka već jednom oslobodi onoga pritiska o zid, koji ju do sada potiskivaše, za da se i šumar dovine onoga družtvenoga položaja, koji ga po pravu ide, za da se liepa naša znanost uzmogne slobodno smjestiti u krilu obće znanstvene djelatnosti, gdje će joj starije znanosti — njoj kao najmladjoj kćerki — kulture tla,, dragovoljno pružiti ruku pomoćnicu. Uzrujanim srdcem, no pun vesele nađe zaključujem, kličuć, napred sa šumarskom obukom na svečilište!´´ 11 |