DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 160 — svemožnost raviiatelja želi na.to upotriebiti, da se sloboda obuke napolju pomoćnih nauka ograniči. Ođtuda moi^.ete zaključiti, kakova li je to sloboda obuke na tih samotnih zavodih. Prisilna obuka, koja na svijuh samotnih šumarskih zavodih, u većoj ili manjoj mjeri vlada, te koja se sila već i u tome očituje, da se slušatelji sile slušati predavanja stanovitoga jednoga učitelja, jer drugih docentura obično neima, ta sila velim, onemogućuje svako samostalno djelovanje. Ako li pako i uzprkos toga, oni šumari, koji su na samotnih šumarskih škola uzgojeni, predmnjevu onoga ministra u pogledu pokornosti neizpuniše, to valja tomu tražiti uzrok jedino u opornosti značaja našega naroda, koji se, kako nas povjest uči, vazda i opet podiže, ma da si ga sto puta pritisnuo. Nu zašto se put naukovanja šumarom takovimi zapriekami zakrčuje?— Zato napried k sveohćim visokim školam, na kojih se i svi ostali državni činovnici naobrazuju. Na sveučilišta, na sveučilišta! Uzprkos autoriteta, koje prijatelji samotnih škola posabraše, za da dokažu potrebu takovih zavoda. Autoriteta, od kojih bi se mnogi u grobu okrenuo, kad bi znao, da se ono, što je prije pol vieka i više izrazio, i danas još na šumarstvo upotrebljuje. ´ ´ ´ I mi bismo u prilog naših tvrdnja mogli nabrajati počamši od Miklitza i Liebiga, sijaset auktoriteta — koji su očiti protivnici svijuh gospodarskih, kao i šumarskih strukovnih i samotnih škola, nu to bi značilo uz današnje stanje stvari mlatiti praznu slamu, nu jedno ipak nemožemo propustiti, a to da necitiramo u tom predmetu izjavu glasovitoga šumarskoga ravnatelja Dr, H. Burkhardta, koji je u svoje doba u tom pogledu sliedeće vještačko očitovanje dao: „Prije mi bijaše idealom: dobra šumarska škola, a zatim sveučilište. To je imao pred očima i Pfeil, a da je Aleksandre Humbold mogao slutiti, što se dan danas iz tih šumarskih zavoda pravi, to bi bio rekao: u mjesto tih sićušnih sveučilišta, uzmite zemaljska sveučilišta, te razširite sgradu predavaonicami za šumare, Danchelmannove proturazloge uedržim obćenito valjanimi. — Povratak k jednostavnim šumarskim školam, uz sliedeće naukovanje na sveučilištih, neumjestan je, kraj obćega razvoja šumarstva i silno razgranjenoga znanja, šumarski zavodi postaše okržljala sveučilišta. Na stran stom prnjariom! Privinimo slušatelje šumarstva na grudi od Almae mater, samo jim priskrbimo valjano šumarsko mlieko — to su po prilici moji današnji nazori, u tom predmetu. Vi ćete se možda čuditi, da ja bjeloglavac tako govorim, koji se još sa jeleni i veprovi naganjam, nu koji sam ipak ponajviše Qno mlieko sisao. — Hoćemo li, da šumari znanost obljube, da se već za rana uzgoji značaj, onda napred na sveučilišta! Ta ne živi se samo od hljeba, mi tražimo takodjer i nješto za onaj dio života što no ga izvan službe živemo!" Tko da se pako nakon rečenoga još usudjuje uztvrditi, da su samo teoretici protiva samotnim šumarskim školam? Obćim visokim školam dakle sa šumarskom obukom! Onamo^ i to već iz toga razloga, što već sama čast šumarskoga Jčinovničkoga stališa, |