DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 157 želimo
li zadobiti vrstnih sila za obrađjivanje te naše znanosti, to moramo nastojati,
da se šumarska obuka od obuke u čisto temeljnih znanostih odrieši.
Ovo će biti najbolje i za same učitelje dotičnih znanostih. Jer ma sve da im
i dolaze u prilog većim dielom sva sredstva šumarskih zavoda, to ipak to sve
još ni iz daleka nije dostatno, da im dade onaj aparat, kojega u svrhe sobstvenih
znanstvenih radnja potrebuju. A i doista što su naravoslovne zbirke, a
prije svega knjižnice samotnih šumarskih škola prema istoimenom blagu obćih
visokih škola?


Hoće li se dan danas kojemu učitelju temeljnih znanostih na kojoj samotnoj
školi, koju temeljitu radnju provesti, to si ipak mora tomu potrebnu
literaturu na kojem sveučihštu potražiti.


Bolje dakle, ako i učitelji temeljnih znanostih odu na obće visoke
škole. Tamo neka ili čiste temeljne znanosti šumarom i slušateljem inih fakulteta
predavaju, ili pako neka predavaju uporabu tih temeljnih znanostih na šumarstvo.
Tako bi na pr. fizik mogao tamo predavati odnošaj šuma k tlu i podneblju,
lučbar lučbu tla i šumskoga drveća, matematik dendrometriju i geodeziju; svi
oni učitelji pako, koji se hoće odreći predavanja temeljnih nauka, mogli bi
sudjelovati kod šumsko - pokušalištnih radnja. To bi bilo podjedno najbolje
sredstvo, da se radnje te pospješe. Jer dok bi uz postojeće ođnošaje, preobterećeni
učitelj naravoslovja ili matematike, imao još nuzgredna iztraživanja
— voditi, nije čudo, ako nam te radnje zapinju, to bo više prieči no koristi —
pa se s toga neimamo ni čuditi, ako se baš učitelji tih temeljnih znanostih
brane protiva uredjenju šumarskih pokušališta, odnosno ako poput kolege
Ebermajera izjavljuju, da bez oduzeća stanovitoga diela dosadanjih predavanja
već nemogu odnosna znanstvena iztraživanja u dosadanjoj mjeri nastavljati.


Nemislim time ni iz daleka, nješto nova reći, kad uztvrdim, da šumari
netrebaju posebnih učitelja za temeljne znanosti. U tom smislu se bo, već
daleko prije mene izrazio, sigurno mjerodavni faktor, naime svojedobno po
bavarskoj državnoj vladi sazvana enketa za ocjenu pitanja o šumarskoj obuci,
koja je medju inim stvorila takodjer i taj zaključak, da se bavarskim šumarom
omogufSi slušanje temeljnih znanostih na obćih visokih škola. Ona je time izjavila,
da nedrži ništa do šumarskoga priredjenja temeljnih
znanostih, te da šumar neima u zapećku znanosti sjedjeti. Ta si je enketa,
nadalje, što takodjer nesmijemo zaboraviti, osvjetlala lice i time, što je oborila
one umjetne nasipe, koji do sele učećeg šumara siliše, da svoju naobrazbu izključivo
na zemaljskoj šumarskoj školi tražiti mora, a time si je i opet
stekla velikih zasluga i po samu naobrazbu šumara, kao i podignuće ugleda
šumarskoga stališa.


Držim, da sam time dovoljno dokazao, da tobožnje prednosti, koje se pripisuju
samotnim šumarskim školam, u zbilji nepostoje, dapače da ti zavodi u
nikojem pravcu sa obćimi visokimi školam! konkurirati nemogu.


Samotni šumarski zavodi, niti uzgajaju bolje praktičare, niti imadu bolje
područje za ekskurzije odnosno praktičnu obuku, a isto tako ni u pogledu