DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1886 str. 10 <-- 10 --> PDF |
^ 154 mora. Kako da se pako šumarstvo kod ostaloga činovničtva, trgovačkoga svieta i ostalih obrtnika, dovine do onoga štovanja, koje mi zanj pitamo, ako bi se u našem vlastitom logoru još sveudilj pojavljivali glasovi, koji traže, da se šumar može i manjom mjerom obće naobrazbe zadovoljiti. Pa zar je i samo šumarstvo toli razvijena znanost, da ono sve sile šumara izkljucivo absorbira? Ja mislim, da medicina na pr. ipak imade i drugu prošlost a i veći obseg. Pitam pako, u kojemu bi se svjetlu morao prikazati naš stališ, kad se izmedju nas nadje Ijuđih, koji prodiču, da šumaru netreba dati odviše učiti, jer da mu se pensum duševnoga rada nemože nigda dovoljno ograničiti. Do Mesa, s takovimi nazori, koji su jedino kađii u obćinstvu ufivrštiti mnienje, da se šumarsko zvanje ponajpače od onih izabira, koji bi si radi čim više olahkotiti učenje! Meni se ipak Čini, da srao i mi kadri toliko pružati što se od liečnika ili liekarnika zahtjeva. Osvrnimo se još jednom na drugu vrst predavanja pomoćnih nauka, koja se na obćih visokih škola drže, mislim ovdje ona predavanja, koja se uporabom matematike i naravoslovnih nauka na šumarstvo bave. Tuj pako mogu jedino konstatovati žalostno nepoznavanje zbiljnih obstoJBostih, kod svijuh onih, koji misle, da se na obćih visokih škola nepredavaju šumarsko-pomoćne nauke. Neka se dotičnici izvole samo popitati u tom pogledu u Giessenu, Karlsruhi, Ztirichu, Monakovu i t. đ. pa će se brzo osvjedočiti, da se tamo, izuzam možda jedinu nauku o nadjevanju životinja, sva ona predavanja gore spomenute vrsti drže, koja su držana buđ na kojem samotnih šumarskih učilišta. Isto je tako kriv i onaj nazor, da tobož na samotnih zavodih, te šumarskopomoćne nauke predavaju učitelji, koji su bliži šumarstvu. Dok znamo, da si i samotni šumarski zavodi svoje učiteljske sile iz naravoslovnih znanostib i matematike dobavljaju sa obće naobrazujućih zavoda na pr. realka i gimnazija. Isto tako nestoji nazor, da se učitelji pomoćnih nauka na obćih visokih škola, prigodom svojih znanstvenih iztraživanja neobaziru na ona temata, koja ponajpače šumara zanimaju. Oni, koji to uztvrdiše, kan da nepoznaju osobito našu literaturu. Jer si samo time možemo protumačiti, kako još tkogod može uztvrditi, da šuma naravoslovcem obćih visokih škola, ostaje do vieka knjiga zapečaćena sa sedam pečata. Spomenut ćemo pako ovdje samo mimogredce djela sveučilištnih profesora Hartiga i Nordlingera, Heyera, Gayera, Clebscha, Ungera, Bohma, de Bary-a, Ebermayera i t. d. kojim malo ne sve naše znanje o šumi i šumskom drveću zahvaliti imamo. Nije mi na kraj pameti, da radnje naravoslovaca samotnih zavoda sumnjičim, nu već u samoj naravi stvari leži, da je mnogo veći broj naravoslovaca sveobćih visokih škola, za onu stranu naravoslovnih znanostih, koja se više šumarstva tiče, mogao više uzraditi, no ono njekoliko učitelja naravoslovnih znanostih namještenih na samotnih zavodih. Naravno je ipak, onomu koji od |