DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 134 — Nadalje postoji opet drugo pismo, toje u prevodu glasi: „Mili Balđo . . . Moju molbu napokon mi je otac uslišao, naime sklonio se, da kupi onaj liepi i bogati šumski predjel, koga smo zajednički ubilježili u analima našega lovskoga života zlatnima slovima, te koji smo obojica žalili, da ga ruka surovoga njegovoga gazde bila počela izkorenjivati. Doduše skup je, kao što znadeš, jer smo mu morali izbrojiti onu svotu, koju je svedjer tražio, a tebi poznata: ali je zato znamenit i to poglavito s toga, što ću u njemu izvršiti sva ona preduduzeća, koja sam mislio odavna izvadjati i tako ću moći seljacima i djelima pokazati od kolike je znamenitosti šuma, kad se njom nepostupa nemilostivo. „Nadam se, da će te gotovo iznenaditi red, koj sam zamislio na tom predjelu izvesti i postaviti, kad iznova k meni u pohode dodješ, što se nadam da će biti skoro. Time ću i dalekom potomstvu ostaviti zalog mog nastojanja o timarenju i nadgledavanju šuma, kao i uzornu šumu im ostaviti za različita njihova upotrebljivanja; .. . a malo dalje opet piše: „. .. . Očekujem za malo dana svoga dobroga učitelja iz Korčule, pa se uhvam, da će se naći zadovoljan našim Visom; a tim više imadem razloga tome nadati se, što će ga iznenaditi obilnost ovdašnjega lova u ovo doba". . . . đa su Rimski plemići veličanstvenoga građa Solin a obiSavali onda lov loviti, a da nespomenem cara Dioklecijana ; njegove lovske aventure na galebnom otoku Braču, jer sam to naveo u svojoj knjizi „Skup gospodarskih članaka, Sofija 1885.", na str. 53 — 66, sada dočim je lova malo, đa ne sasvim tamo ponestalo. Ista je sudbina zatekla i otok Vi s (Lissa), kao i druge njekoje dalmatinske oveće otoke; na Korčuli i Hvaru još sveudilj doduše lova imade, ali je znatno decimiran u kolikoći, a to sve usljed zatora šuma. I naš V i 0 k o spadao je — razmatrajući odlomke njegovih više navedenih pi sama — u kolo stravstvenih obožavatelja božice Dian e u Dalmaciji, pa se punim pravom mora smatrati, jedan prvih pobornika uzdržavanja i štićenja šuma u toj ko- Ijevci naše Hrvatske i još kao apostol i pijonir šumarske nauke u ono mračno doba, jer je već i on u šumah uviđjao ili opažao onaj uzvišeni faktor, baš onako, kao što njemački pjesnik pjeva; „Ode ware die Erde unđ schmueklos traurig die Lanđsohaft, Kronten nicht Walder die Hoh´ n, zierten nicht Haine das Thal. Aber einsam \varen die Walder und Haine, erweckte Nicht das prachtige Wild Leben und Zauber darin". (R. Corneli , Die Jagđ und ihre Wanđlungen). Napokon spomenuti mije još i to u ovoj opazci, đa bi po mome mnienju u Dalma ciji, kao i Hrvatskom primorju i Istriji neobhodno potrebito bilo ustrojiti više đružtva, kojima bi imala biti posvećena zadaća, đa iz petnih sila ra đe oko unapredjenja šumarstva u tih pokrajinah, kao i pošumljenja tamošnjih mnogobrojnih litica, sasvim opustošenih. Kad bi jednoć uspjeli zaodjenuti zelenilom današnje opustošene bridi, tad bi i lova nastalo, kao što ga je njekada imalo u izobilju. To sve pako moglo bi uzeti u ruke i naše „hrvatsko planinsko đružtvo", poput onoga u Sv a j carskoj , („Schweize r Alpenclub" ) ili velikog austrijansko-njemačkog, koje broji 13.000 članova (,Deutscher unđ Oes t e rr eichischer Alpen-Ver ein") ili kao ono talijansko osnovano u Turinu, a broji 4.000 članova, („Club Alpino Italiano") i druga družtva ove vrsti u svietu. Pisac. |