DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 133 — sanog od istoga Vicka. Evo ga doslovce (kako glasi odlomak toga pisma na italijanskom jeziku) u prevodu „ Ako naši seljaci prosliede, tako nemilostivo krčiti korenje za nasade vinograda, kao što su to u posljednjih godina započeli, to van svake sumnje šuma će na otoku skoro ponestati i onda će tekar viditi, koli su bezočna njihova načela o šumah i kajati će se, što će potomcima ostaviti u nasljedstvo gole hridine . . . ." Dalnji pako jedan odlomak istoga pisma veli: „ . . . Dragi moj Eduarde, pisao sam Ti nedavno o propasti naših zelenih šuma, uzprkos strogih naredba, izdanih na zaštitu istih, od strane naše „Serenissime", pa još saobštavao sam Ti, kako iz svih petnih sila nastojim, da u dogovoru s ostalimi plemići otoka, zapriečim njihovo zatiranje, koje sve to većraa zauzimlje mah na otoku. Molio sam otea, neka javi na nadležno mjesto, neka bi mi dali sredstva, e da bi mogao uspjeti zabraniti krčenje šuma u onih predjelih, koji usljed njihovih geo-topografičnih položaja, nebi se nipošto smjeli krčiti. Naši seljaci čine sve to noseći glavu u torbi neznanja i usljed prekomjernoga malouvažanja šuma, kao i njihovom značaju i osudnom uplivu na domaće jim blagostanje". .... . Nadalje još postoji jedno njegovo pismo, koje izmedju ostaloga, i ove redke sadržaje: „ . . . Predvidjam, ako prosljedi zator šuma na našemu otoku kao do sada i ako se na vrieme vlast energično nepobrine za zapiranje, da će i lova ponestati. — Što se tiče lova napose, mogu Ti javiti, da su se ove godine pojavila čitava jata jarebica, a i zečeva ima u izobilju, pa ako Ti vrieme dopušta, dodji k nama, da udovoljiš, do mile volje, Tvoj lovački nagon. — Znadem izvjestno, da ćeš mi zaviditi, kad Ti kažem, da sam jučer iznenadio majku mi, sretnim mojim lovom, jer sam joj donio dvadeset jarebica i dva zeca, tako, da mi je sluga pogotovo sgrbio noseći ih, a sigurno, sam sobom proklinjao moju lovačku sreću*. * U Dalmaciji i danas imade pio6utih lovaca; ova lovska svojstva Dalmatinaca ostali su u nasljedstvo od Rimljana, koji su velike lovske zabave priiedjivali, jer je onodobno Dalmacija bila prekrita bujnimi šumami, a lova imalo u izobilju, kao malo gdje drugdje, bilo to usljed povoljnoga podneblja, bilo to s položaja geografičnoga i topografižnoga, jer su imale zvieri hiljadu skloništa u peoinah, kojimi su dalmatinske gore prepune. — Ako i nije postojalo u Dalmaciji, u srednjem vieku, družtva za lov poput onih u Englezkoj god. 1770. pod nazovom: „Hudsons Sobay for Companj" , to je ipak tamo postojalo lovaca kao malo gdje drugdje. — Da je onodobne lovce narodna pjesma opievala, kao što je junake na sablji, to bi se naši lovci mogli takmiti s onima, kojih nalazimo obezsmrdenih u vjekovitih velespjevih „Ilijade " i „E n e j i đ e" ; ali su naše gusle imale objeručke posla, da ostave potomcima u svoti zalog, junačka djela mučeničkih nam pradjedova, koji su jatomice grlili hladnu ledinu smrti, boreći se vječnim vragom — Turčinom, a pod zavjesom: „Za krs t častn i i slobodu zlatnu". Doduše priznati mi je, da lova sve to veoma ponestaje u obče u našoj Hrvatskoj domovini, a naročito pako po zagorskih, kao i primorskih predjelih kršne Dalmacije, a ponajviše tu je nestašicu opaziti po otocih; a kao dokaz tome dovoljno je pročitati slavnoga bračkoga historiografa župnika Cikarelia, „0 sservazioni sull´ Isola dell a Brazza" , koji dokazuje, kako je na Braču njekada lova u izobilju imalo i |