DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 131 — šuma u obće, za narodno i državno blagostanje, i da je priznavala potrebu, da se šume štite i njeguju od nemilostivoga napadanja neukih i surovih onodobnih seljaka. U prilog više iztaknutoga, saobćiti ću eto njekoliko crtica, koje će dokazati, da je i zbilja naš dalmatinski seljak tamanio nemilostivo šume i tim nerazbornim upotriebljenjem šumskoga drveća, doprinjeo konačnoj njihovoj propasti, kao i tome još, da su naše planine ostale bez zemlje, tako da danas groznu sliku na vidik predstavljaju, kao što piše prof. Klaić u svojem Ijepom djelu „Zemljopis Hrvatske". Izmedju gomile raznovrstnih listina, koje je zub vremena do danas sačuvao ili poštedio, tičućih se prošlosti moje porodice, namjerih se i na njekoliko pabirčića, koji djelomice probijaju svjetlost u više spomenutoj tmini. Kako glase rečeni pabirci, to će štioci niže imati priliku upoznati se, nego ću već sada navesti, da ti pabirci pripadaju jednome članu moje porodice, koji se je — kako se vidi iz dotičnih listina — veoma zauzimao za zaštitu šuma na prahistoričnomu otoku Visu (Lissa). Doduše nije se sačuvalo mnogo podataka o njegovoj ličnosti, po sadržaju kojih da bi mogli zaključiti, da je pohadjao ili točnije rečeno, bio pitomcem više spomenute šumarske škole na Korčuli*; ali po sadržaju jednoga * Njeki nepoznati gospođin u br. 32. „Narodnog a Lista " zadarskoga, god. 1885. kategorično pobija mogudnost osnivanja šumarske škole od strane mletačke vlade u Dalmaciji, veleć: „. . . . nebavim ae mletačkim zgođ opisj em", ali je za to ipak bezobzirno uhvatio sjekiru i lupio š njome o grobu pokojne mletačk e skupnovlade, i to tako ravnodušno, kao kad bi izpio čašicu maraskina. Njegovo pobijanje nepotiče sigurno iz ljubavi za naukom, a još je manje rukovodjen željom, da se magla bistri, već iz paklene i strastvene mržnje protiva „S e r e n i s s i m i", kao da mu je ova baš uzrokom, što mu je kršiti koplje u političkih borbah . . . Nikako nemogu š njime đieliti mnienje, da je naime „Sere nissima " (znaci mletačka vlada, a ovaj joj je bio naslov) uništila naše dalmatinske šume, kao i one u Istriji, i to upravo s uzroka što su takodjer ine šume hametom poharane na pr. za onda dosta udaljene Hercegovine i Crnogore, pa ipak nije tamo „Serenissima" drva za galije sjekla. Tako isto su šume uništene okolo naše Atene (drevnoga Dubrovnika — Eaguse), premda sena t sv. Vlah e (Dubrovački) nije nikada dopustio mletačkoj skupnovladi gazdovati u svojoj zemlji. Opustošene su šume u B u- gar skoj, T racij i, Macedonij i i Albaniji, premda ni do njih nije republika mogla galijami dospjeti, te premda mora neima u blizini bugarske priestolnice (Sofiji) i okolini njezinoj, ipak ni tamo šumah neima, jer su hametom opustošene od vjekova. Opustošene su još šume u Aziji, premda nije republika tamo gospodovala. Opustošene su šume u južnoj Francezkoj, premda republika nije ni tamo nikada koraknula. Opustošene su šume u Tirol skoj, premda k r al j i c a A dr ij e (republika) nije mogla prenašati, u ono doba, k moru drva za galije. Opustošene su šume u dobar dio europejske Rusije, dapače hametom su pohai-ane u njekih gubernija h (provincijah), kao n. pr. u guberniji Ukrajinskoj, ali od tamo nije niti u snu padalo na um „Si g no rij i" prenašati drva za galije, i tako bi mogao nabrajati do volje opustošene predjele u Europi i Aziji, gdje nisu mogle ploviti galije vieća desetorice. (Ako bi štioci želili upoznati se tim predmetom, neka izvole pročitati sliedeća djela: Perini, S tori a đelle foreste in Italia — Rossi, Se il rimettere le selve sui monti * |