DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 130] — izdane odnosno dalmatinskih šuma, kao i nagnuće našega ^naroda k nemilostivnomu zatoru njihovom; a medjutim, budi mimogredno rečeno, da je do listina sasvim mučno doći, jer su zakopane pod sedam pečata, pa bi se, uz napomenutu nepriliku, moglo i nam još lahko dogoditi ono isto, što se je dogodilo Dru. R u Zadru *, jer je poznato, da vlada u Dalmaciji rado nevidi, da se iznašaju na bieli dan odnošaji, koji su vladali izmedju dalmatinskoga naroda i mletačke skupnovlade ... . Držim ipak, da će se, ma i docnije, priznati, da se mletačkoj republici u mnogom danas nepravedno i neosnovano predbacuje zator dalmatinskih šuma, jer logično nemogu nipošto pojmiti, da su M1 e t č a n i mogli toliko šumskih prostora hametom posjeći za gradnju njihovih galija kao i za gradjenje palača u Mletcih. Poznato je naime, da je Dalmacija izključivo planinska zemlja, kao što i Istrija, pa su ipak svi ti prostori savršeno ogoljećeni, kao što su jednako i planine ostaloga Krasa. Mislim, da kao štosu sudbinom naroda ogromne planine zapadnoga Krasa uništene i sasvim opustošene, da je isto takova sudbina zatekla i dalmatinske planine. Suviše nam šumarska historija pripovjeda, da su šume u obće u Europi, a osobito na zapadnoj i južnoj strani, sasvim uništene; a boga mi u te predjele nije zaisto sjekira „vieća desetorice" prodirala, pa su ipak — kako rekoh — hametom izsjećene. Nam je njekako prirodjeno vlastitu krivnju na drugoga prtiti, pa bi bilo već vrieme, da se toga neopravdanoga ponašanja okanimo i da samo onaj dio krivice inostrancem pripisujemo, koji im u suštini spada, a ne i one zločeste strane, što su nam ih djedovi počinili. Mi smo n. pr. do nedavno zlostavljali, baš nedostojno buljili uspomenu mletačke republike i njezinoga vladanja u Dalmaciji, predbacivajući joj, da nam je skupnovlada nemilostivim primjerom zatirala narodni jezik, i sve dotle smo u toj obmani živjeli, dok nas napokon u broju 25., godine 1883. „Narodnoga lista" neiznenadi, neoborivimi svakako dokazi, naš čuveni akademik profesor Šime Lj u b i ć, dokazujući, da se što takova nesmije Mletčićem pripisivati, jer da su oni u mjesto zatiranja narodnoga nam jezika, izdavali stroge naredbe za njegovo njegovanje. Bio bih u stanju dokazati, citirajući različite dalmatinske historike, kako je mletačka vlada strogo zabranjivala uništavanje šuma, ali to ostavljam za onda, kad ću se obširnije o tom predmetu i sporu baviti**, a medjutim ka zati mi je, da nebi imalo bilo ni smisla, da republika osnuje šumarsku školu za Dalmatince, a da je šume medjutim istovremeno bezočno i bezobzirno opu stošivala. Kad se je republika jednoć sklonula, da osnuje sličan zavod, što ga u svietu drugoga bilo nije. to je dosljedno, da je ova visoko cienila važnost * Dru. R bilo je zabranjeno proučavati spise i listine u arkivu dalmatinske zemaljske vlade u Zadru. Pisac. ** Kadim bo na djelu pod naslovom: „Zašto su dalmatinske šume uništene i komu se imade pripisati krivica njihovoga zatora?" Ovu obširnu studiju objelodaniti ću, po mogucJnosti, već dojdude godine. Pisac. |