DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 129 — Vinko pl. Pjerotić i mletačka šumarska učiona na otoku Korčuli u Dalmaciji. Kratki historieiii pabirei Simeona Pjerotića, knj. biigar. šumarskog inspektora. Imao sam priliku čitati u „Centralblatt fiir das gesaminte Forstwesen", kao i u našem uglednom i zaslužnom šibeničkom „Gospodarskom poučniku" 0 ustrojenju šumareke škole na otoku Korčuli od strane mletačke republike. — „Gospodarski poučnik" o tom utemeljenju šumarske učione u sreu Dalmacije doslovce ovako piše (u broju 5., tečaj IV. 1885. god.):. „U njekom dopisu iz Zadra, priobćenom u „Mtinchener allgem. Zeitung" br. 362. od godine 1884., kojega je djelomice pretiskao „Centralblatt fiir das gesammte Forstwesen" u svojem broju 2. od veljače t. g., dokazuje se na temelju njekih podataka, crpljenib u arkivu dalmatinskoga namjestničtva, da Mletčići nisu radili na zator naših šuma, niti da su ih oni sasjekli, kao što se to u obće vjeruje i pripovjeda; već da su oni neprestano radili i nastojali, da se uzdrže stare šume, i da se zagajivaju novi predjeli. Navadja se, da je proveditur Girolamo Grimani od godine 1675. do 1677. više oštrih naloga izdao proti štetam po vatri šumam nanesenim ; dapače da je njegov predšastnik Leonardo Foscolo (1646—1650) ustrojio bio i šumarsku školu u Blatu na otoku Korčuli, koja se škola spominje za dobe Girolama Cornera (1680. do 1682. godine) kao „Scuola di boscheri". Svakako bilo bi dobro, da se sakupe svi podatci, odnoseći se na ovu školu, koja je bila najstarija šumarska škola u svoj Europi. Mi molimo sve povjestničare, pretraživaoce starina i prijatelje šumarstva, da nam svaki i najmanji podatak o ovoj stvari priobće, jer bi po kulturu u obće, a po naše šumarsko osoblje napose, svaka crtica bila od velike važnosti." Uzprkos mnogih dokazivanja iz novijega i starijega doba, da je mletačka skupnovlad a tamanila vandalskim načinom nebogledne dalmatinske šume, za gradjenje mnogobrojnih trgovačkih i ratnih galija, kao i uzprkos farizejskih suza, koje mnogi našinci rek bi na potoke liju, spominjajući zator dalmatinskih šuma i opisujući plačno, doista plačno stanje dalmatinskih litica i strmih planina, usudjujem se ipak ovdje dodati, da nije republika onako nemilostivo u naših šumah postupala, kao što joj se neprestano, a dosta krivično, pripisuje, već da je u prvom redu sjekira, nemilosiiva sjekira našega seljaka uništila i hametom poharala dalmatinske nekadašnje zelene dubrave i u njih kitnjasto šumsko drveće. Nije mi ipak ovime namjera, sada razpravljati i historično dokazivati i nagadjati, komu se sve pravedno imade pripisati i koga sve treba žigosati za toli bezbožno, nazovimo ga tako, uništenje naših klasičnih i čarnih dalmatinskih gora; da li „Serenissimu" ili pako sjekiru praotaca naših, jer za razglabati i svestrano proučiti taj zamršeni predmet i pitanje, trebalo bi uložiti jako mnogo truda, t. j. prolistati prije svega mnoge stare listine „mletačke republike", |