DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 124 —


Ova nam skrižaljka kaže, da nam gori rečeno ukupno šumište od 25.222,g5
jutara predočuje u istinu normalno obraslu šumsku površinu od 17.746.7„
jutara, uz proračunani godišnji etat od 25.109 m*.


Sama potrajna i tekuća godišnja potreba pako proračunana je na 101.118 m^,
naime 5244 m^ gradjevnoga i 95874 m^ gorivoga drva. Prema izkazom skrižaljke
A. pako daje nam zbiljni godišnji etat samo 4100 m^ gradjevnoga a
21009 m^ gorivoga drva, pokazuje se dakle već i sada potrošni godišnji manjak
od 1144 m´ gradjevnoga i 74 865 m^ gorivoga drva.


Ovaj se manjak ipak danas bar njekim dielom pokriva, i to stranom
drvom iz privatnih šuma, stranom sječom drvlja nahodećeg se po pašnjacih,
obćinskih grmacih i šikarah, a stranom opet — i to većim dielom — nedozvoljenim
prisvajanjem drva iz obližnjih državnih šuma, kao i onih I. i II. banske imovne
obćine, ostatak potrebe pako ostaje u obće nepodmiren.


Činjenici se toj ipak neimamo ni najmanje čuditi, sjetimo li se samo,
kako je u svoje doba kod izlučenja, odnosno razdiobe šuma, potreba proračunana
na popriek, uz osnov normalnih odnošaja, kojim ipak bar ovdje jedva traga
nalazimo, dapače u koliko i postojahu, mi se od njih sve to više udaljujemo.


Koliko pako uz takove odnošaje vriedi sve ma i kako točno proračunavanje,
mislim da netrebam još i dalje razglabati.


Računajući pako, dolazimo do žalostnoga zaključka, da današnji, zbiljnim
odnošajem odgovarajući godišnji etat nemože ovdje podmirivati normalnu potrebu,
pa ipak uza sve to ovdašnji seljak — i danas po šumah gazdari — bez
cilja i mjere — po volji.


Posljedice toga predočuju nam pako ponajbolje one silne goljeti i čistine,
koje imovna danas već posjeduje.


U ovom okružju imade nadalje danas već sela (i to u području obćine
Maje i Kraljevčani) kojih žiteljstvo, u obće već svoje drvne pripadnosti iz imovinskih
šuma I. banske imovne podmirivati nemože, jer su sve onuda se nahodeće
šume, u pravom smislu rieči već izkrčene.


Što se pako čini stimi krčevinami? — pitati će tkogod, zašto se nepošume,
zagaje i t. d. ? — Nut, imovna je obćina doista kušala primjereno razpoloživim
sredstvom, pošumiti te goljeti, odnosno bar dio istih, a to se i sada
još radi, — no koji uspjeh — dok je žir, koji se je danas na jednoj površini
zasadio — drugo jutro već bio izrovan ili malo kasnije preoran, a površje
žitom zasijano!


Uz takove žalostne odnošaje i činjenice pako, svaki se trud izjalovljuje,
i pretvara jedino u suhoparne pritužbe. Istina je, takovi se izgrednici kazne,
nu koja odtuda hasna, dok pretrpiv kazan Jovo — tjera isti zanat na novo.
A zašto? zato jer je ovdašnji narod, naročito onaj na kordunu stanujući, posvema
zaljenio, a usljed toga svoje zemlje do zla Boga zanemario, tako da mu
danas već za ništa nisu, i s toga ih je zapustio, baciv se na krčenje svježega
šumskoga tla, nastavlja svoj nesretno zamišljeni i ubitačni zanat.