DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 121 — Veliki upliv ii;i ovakova stalna mjesta koja šljuke ljube, imade svakako kakvoća tla. Gdje je tlo zeleno, travom obraslo, tuj se rado nedrže, već vole mjesta, gdje je stelja usljed vlage već u gnjilež prešla. Šljuku ustrieljiti, kako kada, dosti je lahko, ali opet dosta puta i težko, te stoji više od toga, kako šljuka izpred lovca prhne, osobito da li mu se s vida neskloni u krošnje drveća, prije nego ju na nišan uzeti mogao, što rado čini. Dobar lovac može zadovoljan biti, ako izmedju 10 hitaca 6 šljuka obori. Šljuke, koje nas u jesen poliodjaju, sele se u južne predjele t. j . u Italiju, Siciliju, Korziku, Sardiniju, Španiju, Madeiru i u Algir, gdje prezimuju. Zavisi pako od vremena, kad će stići. Veći dio šljuka, prezimujućih u pomenutiii zcmljah, udari u proljeće na povratku više ili manje istim putem. Putuju tada pako na sjever t. j . u Švedsku, Finlandiju sjevernu Rusiju i druge zemlje, gdje se pare i mlade polegu i odbrane. Mnoge ipak i kod nas, u sjevernih Alpah zaostaju, gdje se takodjer polegu, dapače gdjekoje zaostaju i kod nas u nizinah i brežuljastih listačih šumah, te sam i sam imao već zgodu namjeriti se na gniezdo mladih šljuka, a naši seljaci znadu često u svibnju mlade šljuke pohvatati i na tržišta donieti. Osim navedenoga slučaja, namjerio sam se i prigodom mojega službovanja u okolici Novoga mjesta kod Beča u tamošnjih šumah na više takovih gniezda. Gniezdo šljuke sasma je jednostavno sastavljeno — leži na zemlji, a sastoji se od grančica i šušnja, obično blizu kakvoga stabla ili panja, tako da ga je težko opaziti inače, van da šljuka s njega prhne. Šljuka nosi 4 jaja, ista su nješto veća od golubinjih, te poput purinaca pjegava. Šljuka izleže jaja za 20 dana, ako nije sjegurna radi svojih mladih na ležaju, to se š njimi seli, t. j . mati ih odnese redom (pojedince), stisnuvši ih medju goljenice i leteć tako, na drugo sigurnije mjesto. Tamo gdje se legu mladi i letaju, i to obično pred zoru i u večer, ali nedaju od sebe glasa. Najobičnije vrsti lova na šljuke jesu: 1. Zasjeda u proljeće. Ovaj je način lova poznat svakomu lovcu, a drže ga za najmiliju i najzanimiviju zabavu Čim u proljeće u večer pjev ptica oživ- Ijuje prirodu, počima i vrieme kad se ide na zasjedu šljuka. U tu se svrhu zapute lovci čim sunce zadje, te čim se prve zviezde na ol)zorju pokažu, u pokraj kojega gaja ili pako zauzmu mjesta na šumskih putevih, livada i t. d., a čim započme pjev drozda uz zvuk i brundanje govnovalja, znak je, da let šljuka započimlje. Polet taj traje jedva dobar četvrt sata. Kod jakoga vjetra lete šljuke brzo, tiho i nizko; za tople večeri, a osobito iza tople kiše, lete nizko i polahko, navješčujuć se već iz daleka svojim glasnim graktanjem i pištenjem. Lete pojedince ili po dvije, nu dosta puta i po tri zajedno, (kad dva mužaka ženku vijaju); isto čine i ranom zorom kad se vraćaju s polja i plandišta opet u šumu. U jesen ne glase se šljuke kad na večer lete. Dobro pseto za aportiranje šljuka, nuždno je kod zasjede, jer je ustrieljenu šljuku inače težko naći, pošto |