DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 120 — Zadnje nadošle šljuke obično su tuste, pa zato i putuju polagano i samo po noći, odmarajuć se prigodom oluje i zločestoga vremena. Sto se tiče predjela i mjesta, na koja se šljuke ljube svraćati, dok se kod nas bave, opaženo je, da se najradje zadržavaju u vlažnih šumskiii predjelih, sitnih sastojinah, zatim u hrastovih šumah gdje imade gložike u smjesi, gdje blago hoda, a i u mladih bukovih branjevinah. U proljeće ljube više gusta sunčana mjesta t j . mjesta prama jugu ležeća, u jesen pako vole riedje, uzvišene i suhe šumske predjele. Najvole pako izvorna, vlažna šumska mjesta, gdje im lasno i duboko moći dugački kljun u tlo zabadati, te gljiste i crviće, koji se kljuna dotaknu, poloviti. Rado se drže i u mladih borovih šuma, kao i po jalšicih, a zalete se pojedince i u guste šiprake i živice, tamo ipak gdje se kupina razprostire — te gdje je tlo travurinom obraslo, neprija šljukam. Nakon padše kiše, ili pred zoru zauzinilju mjesta koja su od sunca zasjana. Šljuke imadu u svakom kraju svoja omiljela mjesta, koja redovito pohadjaju kad onim predjelom putuju. Prepeličar si s toga dobro pamti mjesta, gdje je jednom šljuke nalazio, te ga nagon vazda vuće i opet tamo, kad u blizinu mjesta dodje. U prvih danah došašća šljuka, moći ih je naći više na okupu t. j . po 3 do 5 komada zajedno, ođkuda se dade zaključiti, da neputuju u jatih, već u malom broju. Prvoga dana došašća drže se nemirno, valjda, što se nisu odmah na omiljelo mjesto namjerile, a tražeć isto, trče amo tamo i na daleko, (što čine valjda i zato, što su mršavije pak i opreznije nego li potlje kad se nješto uhrane), niti se izprvice tako rado na polet dižu, a i ako se dignu, to se opet za čas spuste na zemlju. Osobito valja iztaknuti, da šljuke, nalazeć se na zemlji, vrlo dobro čuju, tako da se na najmanji šum ili vab pseta odmah poplaše, ma sve da se kod buširanja mnogo neplaše šuškanja, kao što ni onda, ako se na nje puca, kad se na zemlju spuštaju, nu ako smo na nju pucali kad je jednom već opala, to se kod najmanjega šuma opet digne i odleti. Nedvojbeno je, da šljuke imadu dobar vid; a možemo to opaziti osobito onda, kad u proljeće stojimo na zasjedi, na prostom mjestu u svjetlom markiranom odjelu po tom, kako nam mudro izbjegavaju, isto tako je poznatoj, da kad pseto kod buširanja uz lovca stoji, redovito šljuka prije opazi lovca, nego lovac šljuku. Šljuka trči ne malo tako brzo kao i jarebica — o čemu se budemo najbolje uvjerili, ako ju slučajno samo u krilo ranimo, jer će ju tad jedva i pseto na 200 koračaja stići. Danju sjede šljuke obično prilegnute na zemlji, i to utaknutim kljunom u tlo, a samo za prvih dana došašća vidjeti ih je gdje trče bockajuć kljunom amo tamo u tlo. Mjesta, koja si šljuke za vrieme putovanja na boravljenje odaberu, neostavavljaju obično tako dugo, dok imade onuda hrane. |