DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 50 — citi, da hrašću ne prieti pogibelj ođ jasena u onolikoj mjeri, kako se dosad bojalo. Nu kao čestiti šumari, nećemo se ipak pri naravnom pomladjivanju posve osloniti na narav samu, nego ćemo ju, gdje je predaleko zašla, po mogućnosti zaustaviti, a gdje je opet od nu^de, tu joj u pomoć priskočiti. Prema tomu ćemo u onoj zabrani, u kojoj hrastići težko i sporo vi guste jasenovine probijaju oko istih, ili, ako se hrastići u hrpah nalaze, oko tih hrpa 1—2 metra u oknig jasenovinu pročistiti, 6im bi za prvu nuždu i pogibelji odmoženo bilo. Taj posao dao bi se najkašnje u 6-godišnjoj zabrani s priličnim uspjehom te bez velikili, troškova, od jutra po prilici 1-2 for. izvesti. TJ onih pako branjevinah, gdje je broj hrastića tako neznatan, te bi bojazan nastala, da bi ga posve nestati moglo, tuđe ćemo na suših i viših mjestih table od 3—6 kvadratmetara od jasenovine očistiti, te iste ili žirom ili mladimi (jednogodišnjim!) hrastići posaditi. Sto (100) kvadratnih metara porazdieljeno n gore rečenoj veličini biti će za jedno jutro dostatno. Troškovi bi došli po jutru na 3—4 for. U onih srezovih, gdje se je jasenovina podigla, ne možebit s toga, što bi joj tlo bolje nego li hrastu prijalo, nego gdje se je kao posljedica hrdjavog šumskog gospodarenja našao, tuđi je posvemašnje izsjećenje posvema na mjestu. Taj posao bi još najlakše i najjeftinije mogla izvesti djeca s nabdjevena oštrimi, jakimi noževi; odmah iza toga imala bi se takova ploha posijati žirom. Da je ugoa rogate marhe probitačan, gdje se kani jasenovinu uništiti, već je napomenuto, uu ugon morao bi 2—3 godine uzastopce potmjati. Da li bi ugon goveda i po one zabrane, u kojih se nalazi dobrano hrastika, probitačan bio, uemožemo žalibog za pozitivno uztvrditi; dvo-trogodišnji pokusi u manjih srezovih brzo bi nas u tom poučili, te kad bi rezultat jestan bio, tad bi svi oni troškovi, koji su čas prije nuždni bili, posve odpali. Lagljega pregleda radi ponovit ćemo rezultate do kojih smo gornjim promatranjem došli. Pogibelj, koja dan danas našim zabranam od jasenovine prieti, skrivil i smo ponajprije ini sami. Mjere, koje bi proti toj pogibelji poprimiti valjalo, jesu: A) pređhodne , t. j . one, koje su naperene proti uzrocima zla; B) prieke , koje su naperene proti zlu samom. Ad A). Pređhodne mjere idu za tim, kako bi jasenju a priori uzeli svaku mogućnost razprostranenja, i to time: 1. da nepravimo onako ogromnih sjećina i nezagajemo ih dulje od 2—3 godine; 2. da u čas, kad sječinu zabranimo, sve jasenove iz uje povadimo, ili bar da 3. obvežemo trgovce, da uzporedno s hrašćem i ostale vrsti drvlja sjeku, tako da koncem ožujka prve sjcčne godine nijedna nepoželjena vrst drvlja na sječini ne ostane; 4. da nastojimo mokra tla odvoditi i osušiti. Kod predhodni h mjera imali smo više manje samo s jednim faktorom posla, naime sa starim j´asenom (sjemenjacima); kod prieki h (ad B) nijera, imamo osim mladoga jasenja, još i drugim isto tako važnim faktorom, naime |