DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-^ M — n. Da zagajiv visoku šumu u svrhu saniooploda, držirao ju po 5—8 godina u zabrani, nepazeć na to, da li su hrastovi s bilja plodonosni. Kako je poznato, rode hrastovi (buduć prestari) sve manje i redje, a ono malo Žira uništi stranom razna zvjerad, stranom se izgubi u dugo stojećoj vodi. Usuprot digne se jasenovioa za tih 5—8 godina preko metar visoko, uspjevajuć bez ikakve pogibelji. Mjere, koje bi u tom slučaju poprimiti valjalo, jesu: a) Svinje i za vrieme zabrane i to od polovice srpnja pa do konca rujna u zabranu upuštati, jer bi time tlo ne samo plodnije i za klicavost sposobnije, nego bi se i prije od suvišne vlage sušilo te od korova i miševa čistilo, b) Da u buduće šumu najdulje na 2—3 godine zagajivamo; ako u takovu slučaju nebi ista žirom dovoljno oplodjena bila, nebi se sigurno ni onolika jasenovina na njoj digla, te bi tada bar sijanje žira lakše i jeftinije bilo. c) Najradikalnije sredstvo bilo bi napokon, da se iste godine, čim se srez zagaji, svi jasenovi i briestovi posjeku te po mogućnosti izvezu. III. Treća pogrieška, koju danomice na uštrb hrastovog oploda činimo, leži u naših drvoprodajnih ugovorih. Poznato je, da se trgovci požure, da u kupljenoj sječioi ponajprije hrastove izsjeku, dočim jasenove i briestove do druge i treće godine ostave, tako da isti kao oplodna stabla po 2—3 ljeta na golih sječinah u vis strše. U podpunom užitku svjetla i topline urode tako, da ih je 100 dostatno, da oplode sjećinu od 100 jutara. Tomu zlu izbjeć ćemo najlakše i najsigurnije, ako drvotržce ugovorom obvežemo, da prije svega jasenove i biiestove porušiti imaju, ili da ih bar uzporeduo s hrastovima, nu svakako do konca ožujka prve godine izsjeku. IV. Četvrta pogrieška ide cielu našu zemaljsku upravu, u koliko je zanemarila veoma nuždne odvodnje, ponajpače regulaciju Save. Godišnjima povodnjama bo a) raznaša se jasenovo sjeme; b) stvara se vlažno tlo, na kojem jedini jasen uspjevati može. Dok toj dužnosti ne odgovorimo, dotle možemo jasenu skoro zahvalni biti, što nam pošumljuje nizare, koje bi inače bud gole, bud lošim vrbikom obrasle. V. Napokon navadjam još mnienje našeg seljačkog puka, glaseć: dok je šuma bila otvorena, nebijaše ni traga jasenovu mladiku, jer su ga goveda za sigurno utamanila, dočim su hrastići poštedjeni ostali. Akoprem taj nazor iz spekulativnih motiva proizlazi, ipak mu nemožemo skoro podpune istinitosti odreći, jer se je i sbilja u srezovih, u kojih je pašarina samo jednu godinu zabranjena bila, odmah jasenovina podigla. To bi bile ponajpače za čistu sječu proračunane predhodne mjere, koje bi imale zadaću unapried zapriečiti silovito razprostranenje jasena u čas naravnog pomlađjivanja starih sastojina. Razumije se po sebi, da bi se te mjere svrsi shodno promienjene i za priebornu sječu uporabiti dale. Mjere, koje bi se imale proti jur iznikavšoj jasenovini poprimiti, jesu Jedino oštra sjekira, Nu da li će ta mjera na onolikih sječina biti u razmjeru sa uspjehom i troškom, s kojim je skopčana, to je drugo pitanje. Došli smo do veoma kritičke točke; jer akoprem se nijedna valjana šumska uprava o |