DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 52 — Napokon ću još onu vrst sastojina spomenuti, koja zaprema Sista jasenovina, tek po gđjekoji hrast vegetira tuđi, inače malo koja vrst pleinetiitog drvlja; takova tla su mokra, te su većim clielom godine pod vodom. Kako IZ netom rečenoga sliedi, ovisila je ra:^dioba sastojina obzirom na veću ili manju množinu jasenova posve od stupnja vlage pojedinih stojbina, a to je sigurno dosta važan momenat, a da će valjati tekom ciele naše razpravo s njime računati. Uzrok, 2ašto te dvie razne vrsti drvlja tako žilavo jedna drugu prate, naći ćemo u toj osebini, da se i hrast i jasen, kao malo koja druga vrst drvlja umije prilagoditi tlu, bilo suhom, bilo vlažnom, te da ćemo im pravu granicu pogledom na izbor tla jedino tako naći, ako reknemo: umanji li se potrebna (stanovita) zaliha vlage, onda će na takovu tlu hrast, prekorači li zaliha vođe stanovitu mjeru, onda će na takovu tlu jasen bolje uspjevati. Iz toga pako sliedi kao naravna posljedica, da na takovih vlažnijih tlih jasenovina mora iztiskati hrastovinu. Dzme li se nadalje još u obzir, da 100 gramova suhog jasenovog lišća izhlapljuje 90, a 100 grama hrastovog lišća samo 54 kilograma vode,* to se može iz te činjenice skoro za sigurno zaključiti, da oni pod brojem III. navedeni hrastovi jedinomu jasenu svoja eksistenciju zahvaUti imaju. Da uništimo ondje jasenovinu, te kojim god načinom mjesto nje hrastove pomećemo, to bi dotično tlo nedvojbeno u najkraće vrieme omočvarilo, a hrastovi bi ili propali ili posve zakržljavili. Tu posve jasno vidimo onu tajnu djelatnost naravi, naime: omogućenje obstanka jedne vrsti na račun i uz pripomoć druge. To je onaj isti zakon, na kojem se i ljudsko družtvo osniva. Pregledamo h dosadanje, dolazimo do zaključka, da hrastovi ne trpe ni u srezovih pod brojem IL niti u srezovih [)od brojem III. od jasenja: u prvih srezovih odlikuje se hrast svojom vrstnoćom, kakovu riedko u čistom hrastiku postigne; u drugih srezovih pripravljaju mu jasenovi tlo, uzdržavajdć ga tako rekuć, na svoj račun. Taj uvod bio je za to nuždan, da vidimo, kako je dosad uzgajao našu drevnu slavonsku hrastovinu najmudriji šumar svieta — narav sama; bio je tim nuždniji, jer baš u taj čas, tek da smo mi umjetnici primili upravu i gospodarenje timi sumarni, već nas pronja čudan strah, pa se pitamo: koji su uzroci, kakve ćemo mjere poprimiti ? Da vidimo najprije, kakav izgledje taj neprijatelj naš, taj jasen! Ja ga gledjem, kako se tamo negdje u Boljkovu i Tikaru podigo 35 met. visok, sa pravilno izvezenom bielom korom, ponešto izprevijano- do preko 20 metara čistog struka, te svjetlom gracijoznora krošnjom; tuj bih ga nazvao krasoticom, kojoj mrki hrastovi udvaraju! . . Sad ga opet vidim, gdje ih se * Vidi: Fi\ v. Hobnelovu razpravu u Seckendorffovih avezcih : „Das osterreichisehe Yeirsueliswe0e&^S |