DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1886 str. 42 <-- 42 --> PDF |
- 42 — Uzroci radje kuge. Čitamo u „Oesterreichiscbe Forst-Zeitung", pod naslovom Die Kerb^p^ist und ihre Ursaehen" medju ostalim sliedeće: Prvi znaci pogibeljne te bolesti, koja je kadra uništiti rake čitavih poriečja, slabo se opažaju. Brzo se medju tim pojavljuje velika slabina, smetanje u gibanju, prestajanje primanja hrane^ neugodna duba te padanje pojedinih dielova tiela^ našto sliedi smrt. Uzroci račje kuge bijabu za dugo nepoznati. Ma sve, da se i jeet mikroskopiSnimi iztraživanji bezdvojbeno dokazalo, da je ra6ja kuga bolest, spadajuća medju t. z. infet´tionalne bolesti, to se ipak u ostalom mnienja vrlo razilaziše. Sad se tražio uzrok bolesti u t. z. Branchis i´della astoci (Krebsegei), koji se nalaze slobodni ili zarašteni 11 mesu mišicah; a isto se tako držahu uzrokom te bolesti, takodjer i gregarine, amobe uz raznolike gribi. Nije napokom i to mnienje uzmaujkalOj da se pod imenom ražje kuge, komuiativno misli više posve raznolikih, uništavajućib bolesti. Zoologični institut sveučilišta u Lipskom^ preduze napokon izpituti istinitost svih tih raznolikih nazora, dobivši u tu svrhu đoeoljnu količinu na kugi poginulih raka iz Odre. Iztraživanja sama preduze profesor Bauber.. Do skora bi ustanovljeno, da uzrok bolesti nebijaše ni „Branchiobdeie" Zli j^distomee", posto se prvanji samo riedko kada pronadjoše, posliednji pako u obće nenadjoše, a isto se toga nepokazivahu ni gribi (Spaitpilze). Gregarine i amobe se doduše vidjevahu; nu po mnienju prof. Raubera spadaju takove medju hraniva rak^. Takodjer i t. z. Porospermium Hackeli se našao raztrošen u spojevih tiela, nu ni ovo se nemogaše smatrati uzrokom pošasti, pošto nebijaše redoviti pojav, niti se kod bolestnih raka našao u veeem množtvu, no se nalazijaŠe u zdravih. Toga radi obrati prof. Eauber svu svoju pozornost iztraživanju sglobnih mišica, po raznih dielovih tieta, kao i krajevih nogu. Sve te žesti tiela bijahu omekšana, često se razpađoše poput kaše, a već prvi mikroskopični preparat pokazivaše mnogobrojno pojavljenje gribova, te s i-azvJtkom istih u savezu stojeće raztvaranje mehkih Česti tiela, prikazivaše se pako to razvijanje gribova u obliku dugoljastih, svjetlih, granatih niti, koje u manje većem množtvu sadržavahu malena, tamna ili Žutkasta zrnca. Tim bje pako dokazano prisustvo njeke vrsti Saprolegnie t. j . griba, koji mehke dielove sglobova raztvara, te se odatle onda čitavim tielom razprostire, griba, koji je poznati neprijatelj ribogojstva, te ostalih vođenih živina. Žalibože nam profesor Rauber nije podjedno spomenuo i ono sredstvo, kojim bismo mogli infiscirane vode očuvati ili osloboditi tog griba. Sumnja se medjutim, da se razvitak tih gribova poapješava tekućinami, dokzećimi u vođe iz varionica i Žganionica i t. d. Izkaz lovine gospoštije Vukovarske g. 1884/85. U lovištih vlastelinstva presvietloga g. grofa Dragutina Eltza, ubijeno bi godišta 1884/85. od koristne ^^vljači: 354 komada zečeva, 16 prepelica, 1 divlja guska, 5 djetlova, 49 šljuka, ^ bekasine, 1 livadna šljaka i 6 pataka, ukupno dakle 434 komada koristne divljači. Od škodljive zvjeradi pako ubita su: 4 kurjaka, 17 divljih mačaka, 71 lisica, 23 jazavca i 6 kuna, zatim 81 kobac, te 81 komad manjih štetnih ptica, ukupno dakle 283 komada, I- ^ Vuci u Kranjskoj. U okolici sv. Petra pojavilo se toliko vukova u posliednje *ioba, da su počeli već i na ljude navaljivati, te je uslied toga okružna oblast odredila hajke. — Za tamošnje krajeve svakako riedkost. Knjižtvo. Balkan. PoČam od nove godine izlaziti ce u Zagrebu, pod uredničtvom g. A. Harambašića, svakoga 1, i 15. u mjesecu, na dva tiskana arka u velikoj osmini, novi beletrlstični list pod imenom „Balkan". List biti će urešen izvornimi slikami, a čiena rau udarena na četvrt godine sa 1 for. 60 nove. Uredničtvo obećaj e, da će oko hsta sakupiti sve poznatije sile na peru, a zastupnika da imade u svih granah liepe knjige: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1886 str. 43 <-- 43 --> PDF |
~ 43 — u romanu, u noveli, n slikaratvu, u gksbi, u drami, u pjesmi epskoj i lirskoj, u kritici i t d. Tko je prijatelj hrvatskoj llepoj knjizi, željan aabave, te moguć, neka se predbroji. FraBJo Šporer, pjesnik. Njeki dan, dostavi nam prijatelj vrlo zanimivit knjižicu: Forst- und Jagd-Kalender des lust ige n Waldi;euf els aus der k. k. osterrecbisehen Militargrenze fiir das Jabr 1865." što no ju dični Franjo Šporer g. 1865. izdao pod imenom Joehan Wentzely. Knjiga ta u kolike je vrlo dobro, nu oštre ilustrirala i tadanje odnošaje šumarstva u vojnoj Krajini, (bila je ako se nevaramo i zabranjena), sadržaje obilje gala, satira i inih pjesnif^kib proizvoda nestora našeg šumarstva, a medju ostalim i liep prilog k upoznavanju tadanjih šumarskih odnošaja u Krajini, koji ćemo do sgode i u ovom listu shodnim načinom objelodaniti. Knjiga ma sve da je njemački pisana, odiše ipak skroz i skroz čistim hrvatskim duhom slavnog pisca. O napredku zoologije u Hrvatskoj za posliednjih 50 godina. Dne 5. prosinca p. g. čitao je u javnoj sjednici matematičko - prirodoslovnoga razreda jugoslavenske akademije, pravi član g, prof. S. Brusina, razpravu: „0 napredku zoologije u Hrvatskoj za posliednjih 50 godina." Akademik istraživao je prije svega Što je uradjeno prije te dobe, te pri tom spomenuo medju ostalim prirodni zemljopis Dalmacije od Petra Nutrizia Grisogona od god. 1780. koji sadržaje prvi mali pregled faune jadranskoga mora, mršav dakako, nu onda je jedva moglo bolje biti. Naveo je nadalje, kako u nas nije prije moglo biti govora o njegovanju zoologije već zatOj što nije bilo niti zooložkih biblioteka, niti muzeja, te su oni, koji su se htjeli posvetiti ovoj znanosti, morali ostaviti svoju domovinu, kao što Dubrovčanin P. Doderlein, jos i sada prof, zoologije u Palermu, E. Molin prof. sveučilišta prije u Padovi posije u Beču, I. Vlaković još danas prof. sveučilišta u Padovi i t. d. Uslied toga su ovi najznamenitiji hrvatski zoolozi mogli samo dielomice i to indirektno biti od koristi za poznavanje naše faune. Akademik je nadalje iztaknuo, kako je zoologija joŠ danas u Hrvatskoj prava pepeljuga i to zato. Što ne samo obični sviet, nego i izobraženi, pače i učeni ljudi neznaju još eieniti njezinu veliku nutarnju vriednost. Prešavši nakon vrlo zanimivog obširnog uvoda, na glavnu svoju zadaću, izjavio je kako je složio podpun bibliografski popis zooložkih radnja Hrvata, koji će razpravi dodati, u kom je pobilježeno blizu 300 radnja od preko 50 pisaca. Prvi prilog te ruke imamo zahvaliti Dalmatincu F. Lauzi, koji je god. 1826. izdao u Bologni prilog za poznavanje faune Neretve. Iza njega spomenuo je i^adnje Danila, Sandra, Carare, Kuzmića i drugih Dalmatinaca, koji su Što đoprinieli k poznavanju domaće faune, dakako sve u talijanskom jeziku. Prvi zooložki članak s ove strane Velebita izda g. 1856. velezaslužni pok. akademik Ž. Vukasović na njemačkom jeziku. Iza njega pojavio se odmah Šumar I. Ettinger, koji je g. 1857. napisao prvu hrvatsku zooložku knjigu, te ga zato akademik proglasuje prvim hrvatskim zoologom. Napose je pako spomenuo najzasluženije hrvatske zoologe i to onim redom kad su se prvi put pojavili, naime svojom prvom zooložkom ili paleozooložkom radnjom t, j . Erjavec, Brusina, Schlosser, Klecih, Stalio, Pilar, Barač, Šebišanović, G-orjanović, Kolombatović, Jurinac, Car, Medić, Korlević i t. d. Na kraju izrekao je svoje mnienje o kvantitativnoj i kvalitativnoj vriednosti ukupnog rada hrvatskih zoologa, te je završio izjavom, da su Hrvati tek započeli, da će ipak već skoro biti više zoologa, te se nada, da će se njihov rad tako pospješitij i^im samo oživi hrvatsko prirodoslovno družtvo. |