DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1886 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 26 ~ Trgovina ribom u nas jur se za rana, osoMto po nizinah Dunava, Save i Drave razvila. Osobito se ta vrst trgovine u nas po6e razvijati u 17. vieku, — dok se počelo strogo obdržavati razne crkvene poste — te riba tako rekuć jedinom postnom branom smatrala. Trgovalo se najviše sušenom kao i posoljenom ribom, te se ta trgovina u njekih stranah (na pr. području Lonjskog polja) uzdržala i do najnovijega doba. Razvitkom trgovine ribom, počima u nas takodjer i prvi zametak umnom ribogojstvu u ribnjacib i u inih zabranjenih vodah. Kako drugud, tako bijahu i u Hrvatskoj Monasi, a naročito Isusovci prvi, koji koncem 17. i tečajem 18. vieka, po svojih diljem Hrvatske se sterućih imanjih, uređiše manje veće ribnjake i jezerca u svrhe umjetnoga ribogojstva. Najljepše uredjene ribnjake nalazimo ono doba u Trakošćanu i Klenovniku kraj Varaždina, zatim Pankovcu kraj Zagreba i t. đ. Koncem 18. a početkom 19. vieka pako vidimo, da već većina naših šlivarija i gospoštija u blizini odnosnih gradina, svoje posebne ribnjake imade. Rieđko se gdje medjutim to doba još pazilo na umjetno gojenje plemenite ribe, zadovoljno se držalo imati ribnjak pun krapa ili šarana; pastrve i druge plemenitije vrsti, još su vrlo rieđke bile u tih ribnjacih. Racionalnije se počelo ribogojstvo u nas gojiti tek početkom ovoga vieka, kad no zagrebački nadbiskupi Alagović i Haulik, u zagrebačkom nadbiskupskom vrtu i Maksimiru osnovaše prekrasne ribnjake, te kojih primjer do mala i drugi velikaši nasliediše. I tako nalazimo to doba već i u Brezovici (imanje grofa Gjulaja), Kerestincu (grof Palovicini), Trakošćanu (grof Drašković), Rasini (barun Inkey) i t. d. ribogojstvo u liepome razvitku, dapače to doba u istinu malo je bilo gospoštija u nas, koje neimahu svojih ribnjaka od kuda se podmirivahu potrebe gospodskog stola. Dapače to doba nalazimo već i u Bistri? Čabru i Mokricah, da se pastrve goje. Usljed novonastavših agrikulturnih kao i socijaluih i narodno-gospodarstvenih odnošaja u obće, u nas iza godine 1848. — vidimo ipak —- naskoro, da i ribogojstvo u Hrvatskoj sve to više i više počelo nazadovati. Još nedavno sa bogatstva ribom sloveći ribnjaci, zamuljuju se, jer se nesnaže, a po malo i u obće zapuštaju, a napokon i u ritove i sjenokoše pretvaraju. U mjesto ribogojstva vidimo, gdje to doba žalibože sve više i više preotimlje nerazložno uništivanje ribe — lovom, trovom i dinamitom. Činilo se to nečuveno barbarskim načinom i u Primorju i po kopnih voda, sve do najnovijega doba. Racionalno se danas u nas ribogojstvo tjera, koliko znamo u Trakošćanu i Čabru gdje se pastrve i umjetno plode i uzgajaju. Ako pako uzprkos svega toga, trgovina ribom u nas nije zapela, imade se to zahvaliti jedino bogatstvu naših rieka. Tako se i danas iz Slavonije još izim one množine svježih dunavskih i dravskih riba, koja se potroši u zemlji. razpoSilje znatna mno^.ina i u T>udimpeštu i Beč i susjedne ugarske županije. |