DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 475 —


Rieč hrvatskim šumarom.


»Tko radit hoće, mnogo radit može.«


»Tko rod sYoj ljubi, rodu će i radit.«


´´ ´ F. Becić.


Kad no prije pet godina preuzeh podpuno uredničtvo ovoga lista — uz
uvjet, da već neće izlaziti, kako do onda, u dvostrukom, naime njemačkom i
hrvatskom izdanju, već samo u hrvatskom ruhu, i to ne više četiri, već šest
puta na godinu — te kad no tu namjeru objavih njekim velepoštovanim prvakom
naše struke u nas i prijateljem mojim — malo ne svaki njih obećav mi doduše
podporu — izjavi ipak bojazan — da će mi naum ostati jalov, jer da
neću imati suradnikah, da će družtvo izgubiti mnogobrojne one u Hrvatskoj
služeće tudjince šumare koji ipak hrvatski neznadu i t. d. i t. d.


I u istinu početak bio je težji, no što se i sam nadah. Kad ali ipak uztrajnošću,
voljom te podporom vriednih i odličnih drugova — gori
navedeni naum oživotvorismo ^ te tako i strašljivijim drugovom dokazasmo,
da u hrvatskih šumarah imade dovoljno inteligentnih i sviestnih strukovujaka —
za da se hrvatski šumarski list baš dostojno održati može, smatrao sam si
dužnošću, poći još i za korak dalje t. j . oživotvoriti ono, što se još prije malo
godina — medju hrvatskim! šumari u obće, smatralo tako rekuć nemogućim —


t. j . stvoriti hrvatski šumarski mjesečnik ravan inim sličnim strukovnim
listovom.
Kad no odnosni predlog VIII. glavnoj skupštini družtva na odobrenje podnesosmo,
našlo se je i onda članova, koji izticahu kojekakve dvojbe, vjerujuć
slabo u po nama obećani uspjeh.


Danas nakon svršenoga čina — nakon iznovice pruženoga dokaza — te zaključujući
ovaj tečaj lista — držimo, da smo najbolje dokazali, da smo mogli
podpunim pravom god. 1881. u članku : „Ogled ua prošlost" spomenuti tamo
iztaknuto, kao i to, da su hrvatski šumari u istinu vrstni i na polju strukovne
knjige takmiti se sa drugovi inih naroda.


Radeć oko toga, da stvorimo i omogućimo izdavanje hrvatskoga šumarskoga
mjesečnika, bijasmo čvrsto uvjereni, da list ovaj, uz mjesečno izdanje, mora
zadobiti novih i mnogobrojnih prijatelja, da će mu važnost po hrvatsko šumarstvo
tada morat biti uvažavana i od onih, koji možda bud s kojih razloga
priekim okom razvoj naš prate.


Znajući — ter imajući osvjedočenje, da je upliv ovoga lista bezuvjetno
od najveće važnosti po hrvatske šumare, razvoj i
spoznavanje hrvatskih šumarskih odnosa ja u obće, bila nam
vazda najprieča skrb, nastojati oko čim većega usavršenja samoga lista. U koliko je




ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 6     <-- 6 -->        PDF

~ 476 —


list taj pako u istinu tom svom zadatku, uz vladajuće obstojnosti udovoljio,
nije naravno suditi do nas, ali toliko smo si ipak sviestni, da smo sve i sva
moguća učinili, da cilj polučimo.


Znajući nadalje ponajbolje što li listu još sve manjka, znatno da nam još
koješta promjeniti i popuniti treba, ali se tomu traži prije svega pod-
pore svijuh hrvatskih šumara, a traže i žrtve našega družtva.


Da ipak koliko iole moguće svestranije zadovoljimo zahtjevom družtvenih
članova, a tim i čitateljem lista, nastojasmo, da tečajem minulog godišta, po
koju reknemo o svakoj grani i predmetu mile nam zelene struke. Osobitu smo
pako pomnju posvetili dvim činjenicam, a te jesu, da u listu donašamo koliko
moguće više članaka, pisanih prije svega našim sučlanovom lugarom, kao i
takovih odnosećih se na razmatranja naših šumarsko - trgovačkih odnošaja,
nepuštajuć pri tom nikada s vida takodjer i razpravljanje svijuh važnijih toli
u nas koli i u šumarskoj nauci u obće, na dnevnom redu stojećih pitanja, kao
što smo osobito i oko sakupljanja gradiva za domaću šumarsku statistiku nastojali
— u koliko pako naročito u posliednjem pogledu nemogosmo list upodpuniti
— krivi su članovi družtva sami — jer mi vazda učinismo svoju.


Nespominjemo to zato, da bud komu prigovaramo u zloj nakani, već to
činimo uz vruću želju, da do godine i u tom pogledu bude bolje.


Šumari i drugovi naši, neka se vazda sjećaju, da list ovaj treba da bude
pravim ogledalom inteligencije i vrstnoće današnjega nam šumarskoga osoblja,
da bude kronika sadašnjosti na polju šumarsko-gospodarske djelatnosti. Dok
toga nebude t. j . dok se oko ovoga lista nesakupe svi hrvatski šumari, mi
smo još daleko od cilja.


Nitko neka nečeka, da ga mi tek zovemo, da nam ovo ili ono za list
doprinese, jer svaki hrvatski šumar treba da znade, da je već po samoj rodoljubnoj
sviesti upravo dužan, da se uhvati u naše kolo oko unapredjenja i
usavršenja šumarstva diljem hrvatske domovine, da diljem čitavoga slavenskoga
juga, u koliko je „Šumarski list" jedini organ, koji
šumarsku književnu djelatnost tih krajeva zastupa.


Zaključujuć zadovoljstvom, da, ponosom ovogodišnji tečaj ovoga lista,
još nam preostaje dužnost, izraziti našu osobitu zahvalnost onim
veleštovanim našim drugovom, koji radeć o. g. s nama oko lista, u prvom redu polučeni
uspjeh omogućiše, a bijahu to p. n. gg.: Antoš Ivan, Benaković Ante,
Rarišić P., Beyer Gjuro, Bogoević Tomo, Benak Vinko, Celja A., Durst Milan,
Dračar Vinko, Dojković Vilim, Ettinger Josip, Hajek Bogoslav, Herzl Adolf,
Hrobač J., Habel Vjekoslav, Hranilović Andre, Bijć Dušan, Jekić M. Jovan.,
Keroškony Vjekoslav, Kozarac Josip, Koča Gjuro, Kraljević Ladislav, Kuhinka
Josip, Kružić Franjo, Lepušić Mirko, Malnar Josip, Navara Antun, Prokić
Makso. Pauza Gustav, Pere Šandor, Popović Joco, R. Prestini, Radošević Mijo,