DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 475 — Rieč hrvatskim šumarom. »Tko radit hoće, mnogo radit može.« »Tko rod sYoj ljubi, rodu će i radit.« ´´ ´ F. Becić. Kad no prije pet godina preuzeh podpuno uredničtvo ovoga lista — uz uvjet, da već neće izlaziti, kako do onda, u dvostrukom, naime njemačkom i hrvatskom izdanju, već samo u hrvatskom ruhu, i to ne više četiri, već šest puta na godinu — te kad no tu namjeru objavih njekim velepoštovanim prvakom naše struke u nas i prijateljem mojim — malo ne svaki njih obećav mi doduše podporu — izjavi ipak bojazan — da će mi naum ostati jalov, jer da neću imati suradnikah, da će družtvo izgubiti mnogobrojne one u Hrvatskoj služeće tudjince šumare koji ipak hrvatski neznadu i t. d. i t. d. I u istinu početak bio je težji, no što se i sam nadah. Kad ali ipak uztrajnošću, voljom te podporom vriednih i odličnih drugova — gori navedeni naum oživotvorismo ^ te tako i strašljivijim drugovom dokazasmo, da u hrvatskih šumarah imade dovoljno inteligentnih i sviestnih strukovujaka — za da se hrvatski šumarski list baš dostojno održati može, smatrao sam si dužnošću, poći još i za korak dalje t. j . oživotvoriti ono, što se još prije malo godina — medju hrvatskim! šumari u obće, smatralo tako rekuć nemogućim — t. j . stvoriti hrvatski šumarski mjesečnik ravan inim sličnim strukovnim listovom. Kad no odnosni predlog VIII. glavnoj skupštini družtva na odobrenje podnesosmo, našlo se je i onda članova, koji izticahu kojekakve dvojbe, vjerujuć slabo u po nama obećani uspjeh. Danas nakon svršenoga čina — nakon iznovice pruženoga dokaza — te zaključujući ovaj tečaj lista — držimo, da smo najbolje dokazali, da smo mogli podpunim pravom god. 1881. u članku : „Ogled ua prošlost" spomenuti tamo iztaknuto, kao i to, da su hrvatski šumari u istinu vrstni i na polju strukovne knjige takmiti se sa drugovi inih naroda. Radeć oko toga, da stvorimo i omogućimo izdavanje hrvatskoga šumarskoga mjesečnika, bijasmo čvrsto uvjereni, da list ovaj, uz mjesečno izdanje, mora zadobiti novih i mnogobrojnih prijatelja, da će mu važnost po hrvatsko šumarstvo tada morat biti uvažavana i od onih, koji možda bud s kojih razloga priekim okom razvoj naš prate. Znajući — ter imajući osvjedočenje, da je upliv ovoga lista bezuvjetno od najveće važnosti po hrvatske šumare, razvoj i spoznavanje hrvatskih šumarskih odnosa ja u obće, bila nam vazda najprieča skrb, nastojati oko čim većega usavršenja samoga lista. U koliko je |