DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 493 — se tad u njem nastane, često i u družtvu, te potroše prilični dio krme, pokriviijuć ostali dio po običaju tatskom — izmetinami. Obično se u to doba sjeno sanicama u doline odpremlje, tad se zečići marljivo hrane, odpadšimi lati siena, ili pako u noći potraže počivališta vozara, gdje si potraže ostanke, što no ih konji ovih preostaviše. Za dobe spremanja siena s alpah zimi - sakrivaju se zečevi rado u otvorene kolibe ili staje, pri čemu su toli oprezni, da jedan zec na prednjoj drugi pako na stražnjoj strani ležaj odabere. Približe li se ljudi, tad oba najedanput pobjegnu. Dapače pripovjedaju, da onaj zečeva koji prvi pogibelj zapazi, umjesto da pobjegne, pi-ije oko staje pobrzao. da probudi spavajućeg druga, na što se oba iJiistiše u bieg. Isto tako vatren u ljubavi kao obični zec, radja zečica kod svakoga poroda dva do tri mlada, koja nisu veća od mišića, te u znak da imadu alpinsku ćud, na čelu obilježeni bielom piegom. Već drugi dan skakutaju za materom, za da se brzo priuče hrani alpinskih trava. Prvi kot pada obično u mjesec travanj ili svibanj, drugi u srpanj ili kolovoz, da li još više kotova sliedi, nije točno poznato, akoprera njeki lovci tvrde, da su od svibnja sve do konca listopada svakmjesečno nailazili na mlade zečeve, četvrt naravne veličine. Svakako se i kod bielog zeca zaplod ravna više po vremenu nego li po mjesecu. Zečica nosi mlade 30 do 31 dan, te ih onda jedva kroz 20 dana doji. Kao što mnogi drugi lov. tako se i lov na biele zečeve odlikuje potežkoćami kao i nasladami. Pošto se taj lov obično tek onda obavlja, kad su alpe jur pune sniega, to je naravno i dosta tegotan. Lov taj ipak manje je nesiguran no lov na ostalu divljač, pošto trag točno pokazuje ležaj, te pošto bolje čeka od običnoga zocn. Kad smo naišli na pašnjake, koje noćju pohadjati običaje, te kada sliedimo tragove, koji se odanle pojedince razprostranjuju, tad ćemo vidjeti mnoge stranputice, koje zec običaje praviti prije no što se vrati u ležaj. Odavle se l)roteže priličan komad daleko jedan jedini trag, koji se zatim zavije a nakon njekoliko stranputica konačno svršava u zaokruženi trag u blizini kojeg grma, kamena ili nasipa, gdje će obično ležati zec, i to ili na sniegu spružen, ili pako spavajući u grmaku otvorenimi očima, pri čem mu čeljusti klopoću, tako da mu ušesa neprestano drhću. Ako li neprijatno vrieme. uz studeni vjetar, to zec leži ili zaklonjen za kojim kamenom ili pako zakopan u sniegu. Lovac ga dakle lasno zaskočiti može, te se znalo dogadjati, da je zec ostao u ležaju još i onda, ako ga lovac pravim hitcera promašio. Obično ipak bjega u velikih skokovih — vrat na nos " nu ne odviš daleko, tako da nam doskora i opet u met dodje. Pucanje ili pucketanje ga neplaši, jer je tome u gorju naučan. Bježeć, nebuni ni svoje susjede, tako da često jedan te isti lovac, uhiti tri do četiri zeca na ležaju. U jednom te istom ležaju, nećemo nigda, ni za dobe parenja naići na dva zeca najedanput. |