DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 492 —


je na pr. Santis očevidno slabo napučen tom divljači. Po otvorenoj neobraštenoj
rulji i pećini težko se bieli zec čuva.


Alpinske svrake i gavrani žderu mlade, orlovi i lisice grabe stare. U istom
razmierju kako mu je prividno velika razgranjenost horizontalna, tako mu je
ograničena vertikalna.


Ljeti, u obće većim dielom godine, nalazi se najradje medju granicom
jele i viećnog sniega, po prilici u istoj visini sa sniežnicom (Schneeliubn) i
svizcem t. j . izmedju 5.500 i 8.000 stopa nadmorske visine — često medjutim
zalazi i višje.


Velika ga zima tjera u nižje krajeve planinskih šuma, gdje zaštitu i hranu
nalazi. Tada ga je naći sve do 2000 stopa dolje, tako da nam je moguće na
jednoj te istoj planini na sunčanoj strani smedje, na sjevernoj pako biele zečeve
loviti. U obće medjutim riedko ga je kada naći izpod 3000 stopa visine, pa
ako i niže zadje, to se u brzo i opet vraća u obljubljene visi. Ljeti obitava
bieli zec medju kamenjem u špiljah ili pako pod zaštićujućom ga kosodrvinom.
Tuj leži zec obično u ležaju uzpravne glave napctimi uzdignutimi ušesi.


Zečica nasuprot običaje glavu zavući medju prve noge, a uši natražke


prisloniti.


Ranim jutrom, običajnije pako još i u noći, ostavljaju oba ležaj, pasuć


po suncu izvrženih travnicih, pri čemu im uši bezprestano mižu, a nosnice


često naokolo njuše, nije li možda koji mnogih neprijatelja gdje na blizu. Naj


voli se hraniti raznimi vrstmi djeteline, ljubica, tučjili trava, te korom vrbe


(Zwergweide) i likovca (Seidelbast), dočim naliep (Eisenhut) te čcmeriku


tGermernstauden) ni onda, kad mu od gladi već do živa, neće da jede — jer


su i njemu valjda otrovne te biljke.


Kad se je najeo, tad se spruži u toploj travi, ih na suncu izvrženom


kamenu, gdje ga težko uočiti, jer mu boja prilično ista, kakova je i boja oko


lišnog tla. Vodu samo vrlo riedko pije. Na večer sliedi drugi ručak, a kadkada


i skakutajuća šetnja po klisurama ili preko travnika, pri čemu se često na


stražnje noge osovi, praveć čovječuljke (Manchen). Zatim se vraća spokojnom


ležaju. Noćju je izvržen progonu hsica. tvoraca kao i kuna; sova ušara koja


bi ga lasno uhitila, nedolazi u te visine.


Zimi mu često gladovati, jer su mu hambari slabo providjeni hranom.


Zateče li ga kadikad rani snieg, prije no što je još obukao topliju zimsku


halju, tad po više dana neostavlja zaklonište, smrzavajuć i gladujuć biedno.


Isto tako ostaje često ležati u polju, ako ga nenadano jaki snieg zateče,


on se tad poput sniežnica i Iještarka pušta posvema zasipati sniegom, često do


dvie stope duboko, te se tek onda i opet na površini pojavi, kad mraz snieg


na toliko skruti, da ga ovaj nosi. Do onda si izruje pod sniegom ležaj, gloda


jući lišće i korienje alpinskih trava. Kad jednom prava zima nestane, tad si po


riedkih alpinskih šipracih traži travu i koru.


često znadu u to doba bieli zečevi poći i do visoko ložećih suša za sieno


(Heugestalle). Podje li im za rukom skakanjem i puzanjem doći do siena, to