DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 468 —


pokon nelati uređničtva, tajnik đružtva Albert Beđo, sađanji kv. ugar. zemaljski nađaumarnik,
koji je pođjeđno i počeo urođjivati đružtveno glasilo na njemačkom i magjarskom
jeziku.


Medjutim čim se više približavala god. 1867. tim se veema razvijala i međju
šumarima Ugarske, nova narodno - magjarska struja, kojoj je prvi plod bio današnji
magjarski šumarski list „Erđeszeti lapok", koji je pokrenuo g. Divald i pokojni u
istinu znameniti strukovnjak Wagner.


Šumarsko đružtvo sa svojim strogo njemačkim obiležjem gubilo je ipak danomice
sve više i više svoj ugled, dapače ono je postalo i nišanom svakojakih osvada i poruga,
dok se napokon dne 17. siečnja 1867. godine, buduč mladi šumarski naraštaj
zadobio većinu, nije preporodilo u skroz magjarsko družtvo pod predsjedničtvom grofa
Bele Keglevicha.


Tom sgodom zaključen je i prenos družtvenog sjedišta iz Požuna u Peštu.


Njemačko-magjarski šumarski list prestao je izlaziti godine 1866. — pa pošto
družtvo bez organa nije moglo biti, to mu je sada pošao u vlastnost I)ivald-Wagnerov
magjarski list „Erđeszeti lapok" te mu i danas još glasilom. List taj izlazi mjesečno


— u svezcih — sadanji mu je urednik g. Albert Bedii, a glavni suradnik g. Adolf
Divald. Uz ovaj list imadu danas Magjari i svoj riečnik šumarskog tehničkog nazivlja,
izvrstne učevne knjige i drugih šumarskih djela, jednom riečju vt-ć dovoljno razvijenu
šumarsku knjigu, koja (5e se, podju li tako dalje, do mala moći takmiti i s onom inih
naprednijih naroda.
Al sve ovo imadu magjarski šumari u prvom redu zahvaliti svojemu šumarskomu
đružtvu, koje znajući se koristiti ođnošaji — al i uvažavati okolnosti neštedi nigda
žrtva — kad se o unapredjenju šumarske struke u Magjarskoj radi.


Ovogodišnja glavna skupština obdržavana bi pod predjcdničtvom prvog predsjednika
grofa Ljudevita Tisze, dne 28. rujna i si. dane u Budapcšti. Skupštini prisustvovalo
je do 90 članova.


Družtvo broji danas 751 člana utemeljitelja, 720 redovitih i .5 začastnih članova,
a razpolaže glavnicom od 204000 for.


Družtvo utemeljuje sada u Budapešti veliki šumarski muzej, te gradi đružtvenu
palaču troškom od 195000 for. Za sliedeću godinu razpisalo je družtvo nagradu od
100 dukata za izdanje magjarske šumarske geodezije.


Rečeno jasno dokazuje, da je magjarskom šumarskom družtvu u pravom smislu
rieči ne samo obstanak osjeguran, nu da ne samo u vlade nego i u svih slojevih
pučanstva živu podporu nalazi. D. I—ć.


Šumarstvo na talijanskoj izložbi u Turinu god. 1884. Vadimo iz izvješća


g. M. Krešića, položenog trgovačko-obrtničkoj komori u Zagrebu, u predmetu talijanske
izložbe god. 1884., sliedeće i po nas zanimive podatke: Od ukupne površine kraljevine
Italije, u površju od 28,854.000 hektara zapremaju: maslinove šumice 583.363 hektara,
kostanjeve šume 595.832, a ostale šume četinjače i listače pako 4,434.569 hektara,
a osim toga se računa, da u svoj Italiji još do 10,661.000 komada narandžovih i limunovih
stabala imade, koja rode svake godine sa do blizu tri miljarde komada ploda.
Koštanja se ubere svake godine do 5,768.436 met. centi. Znatan dio ubranoga kestena
izvaža se po svoj Europi. Pašnjaci zapremaju 5,599.588 hektara.
Šume talijanske u prošlih stoljećah silno izsječene, nepružaju danas ni dovoljno
goriva, te se drva za gorjeti znatno uvaža; nješto se drvenog ugljena izvaža. Vriednost
izvozna iznašala je godine 1882. do 6 milijuna lira. Gradjevnoga drva uvaža se znatno
iznad vrieđnosti izvoza; tako se je n. pr. god. 1883. uvezlo više za 559.000 četv.
metara u vrieđnosti od 28 milijuna lira.


Što se napose šumarskog diela izložbe tiče, spomenuto jest, da šumarski zavodi
i uredi u Vallombrozi, Fiorenci , Navari, Siciliji i Belluni, izložiše izvan obilnih slika
tamošnje flore, sve vrsti drva i raznih proizvoda kućnog obrta. Tuj je bilo izloženo