DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 402 — uzdržavanje i gojenje šuma ^uatuo svote, te ujedno osjegu ravaju obstauak plaće i umirovijenje šumarskog osoblja. Kod urbaroili obćinah posve su to jošte neuređjene okolnosti". Da, tako je, kod urbanio - imovne autonomne šumske uprave posve šuto jošte neuredjene, (h^ nepoznate okolnosti. Al da, mogao bi se možda tkogod naći, te nam dozvati na um, poznatu „privremenu naredbu kr. hrv.-slav. dalm. zemaljske vlade, ob upravi, gospodarenju i uživanju obćinskib šuma u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, od 4. ožujka 1871. br. 2144". Tomu budi rečeno, da je ta naredba žalibože po našem uvjierenju više zaprekom napredka, no temelj kakovog uredjenja, negledeć na to, da u istinu skoro niti jedan §§. te naredbe nigda podpunoma ni u krieposti bio nije. Što znači n. pr. ustanova §. 24. upitne n/u-edbe, glaseća: „Obćinski šumari imadu pravo na mirovinu po propisih za državn^^ činovnike postojećih", dok još nitko ni nesanja, na stvaranje mirovinske zaklade tog osoblja, dok to osoblje, kroz godine cesto niti dio tekuće plaće nedobiva i t. d,! Kao što su prežab)stni odnošaji osoblja, te sirotinje, kako nadšumar brodski pravom spominje, komu nadleži uprava i nadzor nad timi šumami, isto tako je žalostno, ako ne i još mnogo žalostnijei samo stanje tih šuma i imovnih obćina. Nemožemo si pako protumačiti, s kojega se razloga, sve do sada još nisu šu in arsko - up ra vni i gospodarski odnošaji im0 Vn0 -0bći ns k e uprave za i. z, stari pro vi n cija 1^ mogli urediti ;5akoBskim putem, što je ipak bezuvjetno nuždno, te zašto se još s Veudi 1 j podr ž a j e o kriep osti privremena nar ed b a, kao i to, zašto se još do danas nije za urbarno - obćinsku šumarsku službu mogao ma bio kakav službeni naputak izdati?! Ta bar službeni naputak, prvi je temelj, ma bilo baš i privatne vlastelinske šumske uprave. Naputak temelj je svakog sustavnog i valjanog uredovanja i organizacije, bez njega nije čudo, ako neznamo nit što smo, niti čiji smo [.Naredba, osobito pako privremena naredba, daleko nije zakon. Ta već i rieć privremena, sama dokazuje ponajbolje, da se kod izdanja takove, mislilo samo na ćasovito, privremeno ustanovljenje njekih načela uprave. Kad se pako već g. 1871, osjećala na toliko nužda, u predmetu m^edjenja šumarske uprave i gospodarenje tih t. z. urbarnih obćinskih šuma, da se je poseglo za privremenom naredbom, kud i kamo više mora se potreba zakonskog uredjenja tih odnošaja danas osjećati, dok je medjuto samo šumsko površje tih imovnih obćina, (dovršenjem mnogobrojnih segregacija), naraslo na dvostruko! Nije nam ovaj jmt svrha, ođnošaje urbarno-obćinske šumske uprave potanje razglabari, već htjedosmo jedino timi redci mjerodavne faktore upozoriti na vrlo žaiostne presporacimte činjenice, a n a r o č i t o naglasiti n e o b h o d n u p o t r e b u čim skorijeg i izdanja zakona i uredovnog napirtka za obćinske šume starog provincijala, nadajuć se pri tom, tla će visoka vlada, koja si je´ |