DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 414 —


Visoka naredba, koja nam služi temeljem ovih razmatranjah sravnjuje pri
tom paušah´ranje šumarah kr. državne uprave, ter joj takova i temeljem služi.
Nimalo nećemo pogriešiti, ako za slučaj jednakog paušalovanja državnih
šumara sa onimi imovnih obćina, odlučno osudimo ćitav gori rečeni učin.


Svakom šumaru bo, koj je iole zavirio u djelokrug državnih šumara ter takav
sravnio s onimi imovno - obćinskimi, pada u oči mnogo toga, čim se potonji
boriti moraju, uočiv služnosti šumah imovne obćiue kojih državne neimadu. Već
sama ta okolnost povlaci veliku razliku izmeđju jednog i drugog djelokruga,
što se najbolje opaža iz toga, što kot. šumarije državne, sada šumski uredi,
imadu godišnjih najviše 5—600, dopuštamo možda malo i više podnesaka riešiti,
dočim kod kot. šumarijah imovnih obćina do 2.000 takovih imade, a veći broj
takovih iziskuje putovanje,


Prispodabljajuć jedan i drugi paušal, vidimo nadalje da državni šumari osim
toga imadu još u naravi kraj novčanog paušala zemljišta i prikladne stanove
i t. d. čega svega imovinski šumar neima, a putovati mora sigurnošću tvrdeći
Yo puta više no državni šumar u godini danah, što nam poreći nemože nitko,
koj objektivno sudi i uocuje silne doznake, dražbe, obilaženja, procjene i t. d.
što imovinski šumar sve sam obavlja.


U tom pravcu dakle nemože se kot. šumar imovne obćine prispodobiti sa
onim države ni iz daleka, (za koju tvrdnju govore i same prijavnice šumskih
kvarova bez ostaloga, kojih broj je za 50—75^0 veći od onih kradje kod državne
uprave, ter koje takodjer često na licu mjesta procjenu samoga šumara
zahtjevaju). .


Želi li se indi u tom pogledu kot. šumarom i u istinu pomoći, uvaživ sve
činjenice kojih smo samo jedan dio na kratko ovdje ocrtali, to bi se po našem
uvjerenju kot. šumarom za uzdržavanje dvajuh konja morala
doznačiti godišnja paušalna svota od najmanje 500 for. uz dnevnicenaredbom
propisa ne.


Konačno nam je još spomenuti, da si nadšumari i taxatori mogu putovanja
preudesiti prema vremenu i godištu, dočim to šumar nemože, jer on
upravo u najgore doba godine i po najzločestijih putevih najviše putovati mora.


Od kuda nadalje proizlazi, da bi isti nadšumari i procjenitelji laglj e
sa jednim konjem putovali i obstojali nego li kot. šumari, u koliko
ovi ovakova putovanja obično po izboru vremena i periodično a i zajednički
sa šumarom obavljati mogu.


Preporučamo konačno ove redke mjerodavnim krugovom na uvaženje, za
da već jednom i šumari bar donjekle svoju tegotnu službu uz primjereni honorar
s voljom na korist naroda izvršavati budu !noi,^li. — n —