DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 414 — Visoka naredba, koja nam služi temeljem ovih razmatranjah sravnjuje pri tom paušah´ranje šumarah kr. državne uprave, ter joj takova i temeljem služi. Nimalo nećemo pogriešiti, ako za slučaj jednakog paušalovanja državnih šumara sa onimi imovnih obćina, odlučno osudimo ćitav gori rečeni učin. Svakom šumaru bo, koj je iole zavirio u djelokrug državnih šumara ter takav sravnio s onimi imovno - obćinskimi, pada u oči mnogo toga, čim se potonji boriti moraju, uočiv služnosti šumah imovne obćiue kojih državne neimadu. Već sama ta okolnost povlaci veliku razliku izmeđju jednog i drugog djelokruga, što se najbolje opaža iz toga, što kot. šumarije državne, sada šumski uredi, imadu godišnjih najviše 5—600, dopuštamo možda malo i više podnesaka riešiti, dočim kod kot. šumarijah imovnih obćina do 2.000 takovih imade, a veći broj takovih iziskuje putovanje, Prispodabljajuć jedan i drugi paušal, vidimo nadalje da državni šumari osim toga imadu još u naravi kraj novčanog paušala zemljišta i prikladne stanove i t. d. čega svega imovinski šumar neima, a putovati mora sigurnošću tvrdeći Yo puta više no državni šumar u godini danah, što nam poreći nemože nitko, koj objektivno sudi i uocuje silne doznake, dražbe, obilaženja, procjene i t. d. što imovinski šumar sve sam obavlja. U tom pravcu dakle nemože se kot. šumar imovne obćine prispodobiti sa onim države ni iz daleka, (za koju tvrdnju govore i same prijavnice šumskih kvarova bez ostaloga, kojih broj je za 50—75^0 veći od onih kradje kod državne uprave, ter koje takodjer često na licu mjesta procjenu samoga šumara zahtjevaju). . Želi li se indi u tom pogledu kot. šumarom i u istinu pomoći, uvaživ sve činjenice kojih smo samo jedan dio na kratko ovdje ocrtali, to bi se po našem uvjerenju kot. šumarom za uzdržavanje dvajuh konja morala doznačiti godišnja paušalna svota od najmanje 500 for. uz dnevnicenaredbom propisa ne. Konačno nam je još spomenuti, da si nadšumari i taxatori mogu putovanja preudesiti prema vremenu i godištu, dočim to šumar nemože, jer on upravo u najgore doba godine i po najzločestijih putevih najviše putovati mora. Od kuda nadalje proizlazi, da bi isti nadšumari i procjenitelji laglj e sa jednim konjem putovali i obstojali nego li kot. šumari, u koliko ovi ovakova putovanja obično po izboru vremena i periodično a i zajednički sa šumarom obavljati mogu. Preporučamo konačno ove redke mjerodavnim krugovom na uvaženje, za da već jednom i šumari bar donjekle svoju tegotnu službu uz primjereni honorar s voljom na korist naroda izvršavati budu !noi,^li. — n — |