DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 10 <-- 10 --> PDF |
´^ — 410 ~ bagren jednogodišnji, crni bor dvogodišnji, smreke i ariši trogodišnji) po 21^50 for. i to: a) troškovi uzgoja biljka u biljevištih po 1.000 komada sa . 1 for. — ne. h) za kopanje rupa (koji se posao ipak obično po obćinah bezplatno izvadja), 40—80, poprečno 60 rupa uz nadnicu od 80 novč-, dakle za 1.000 13 „ 33, „ c) za sadnju 100—140, poprečno 120 biljka uz nadnicu od 50 novč., dakle za 1.000 komada, ....... . 3 „ 17 „ d) za prinašanje kulturne zemlje fl. 0—6 ili za 1.000 poprečno 3 „ — „ Ukupno . . .21 for. 50 ne. K tomu valja pribrojiti kod mnogih kultura još i suhomedje, na koje se poprečno 30 nov. po kurentni metar, uz visinu od 1 m. i 60 cm. poprečne debljine, izdaje. Popravci starijih kultura stojahu poprečno 6 for. po 1000 biljka, naime kako gori, 4*17 for. za biljke i r83 for. za kopanje rupa, na priredjenih jur mjestih. Pošumilo se u to vrieme ukupno u Istri i Gorici 203 hektara spomenutim načinom.* Paušalovanje šumsko-upravnog osoblja imovnih obćina. *^ Visoka kr, zemaljka vlada, odjel za unutai^nje poslove, izdala je pod 28. srpnja 1885. broj 28.983 shedeću naredbu tičuću se naslovnog pitanja: „Dosad naknadjivani su bili šumski činovnici imovnih obćina za učinjeno službeno putovanje unutar granice njihovog službenog okružja odnosno veličini pojedinih šumarija, ter bez obzira na tu okolnost, da bi trebalo pojedina šumska okružja često proputovati, đočim se u drugih okružjih ovo putovanje, redje i s manjim troškom obaviti može. Uslied toga tužili su se šumari, osobito oni, koji imadu velika i tegotna šumska okružja upravljati, često i ne bez razloga, da nemogu izaći sa opredieljenim putnim paušalom. Buduć se je pokazalo, da je spomenuto paušalovanje po dojakošnjem načinu ne samo kod imovnih obćinah, nego takodjer kod državne šumske uprave skroz neumjestno, ter je državna šumska uprava toga radi jur izdala shodnu na odstranjenje ove mane, a za unapredjenje službene djelatnosti smjerajuću reformu, nalazi kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove na temelju članka §. 20. zakona od godine 1873. o imovnih obćinah, odrediti, da se reforma slična onoj kod državne šumske uprave i to za sad samo pokusa radi i kod imovnih obćinah uvesti ima, ter da imovno zastupstvo prigodom ´^ Vidi KazUćite viesti: „Kras kao državna naselbina kažnjenikah´´ str. 4^i7- o. i. **^ Mi smo o toni predmetu nage nagore jnr potanko objeiodanih u Članku: „PauM gumarskog osoblja" na strani 54 — 57. o. 1. UredniČtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 11 <-- 11 --> PDF |
~~ 411 -^ u kolovozu t. g. obdržavat se imajuće glavna skupštine u smislu §. 10. uaputka G od godine 188L glede dalje spomenutog nacrta reforme vieća i zaključi. Ova reforma imala bi u sliedećem sastojati. Dosadanja putna paušalija za upravitelja gospodarstvenoga ureda šumskog procjenitelja i šumara imaju prestati. Nasuprot ima se rečenim šumskim činovnikom izplatiti godišnji paušal za uzdržavanje konja, koji putni paušal za upravitelja gospodarstvenog ureda svotu od 500 for., za procjenitelja svotu od 400 for. i za šumara svotu od 350 for. prekoračiti nesmije, s tom obvezom, da upravitelj dva, odnosno jednog za službenu porabu dovoljno krepkog konja, a procjenitelj i šumar po jednog konja uzdržavati ima. Od ove obveze za uzdržavanje konja, može se odriešit samo u slučaju osobito važnih razloga i posebnom vladinom dozvolom i to imenito u kršovitom velegorju, u kojem se s nestašice obćila niti s koli niti konjem u šume lasno doći ne može. U ovih iznimnih slučajevih slobodno je dotičnom šumaru, da se posluži s najmljenimi koli i konji ili da djelomice pješke put prevali. Osim toga ovlašteni su šumski činovnici zaračunati si paušalnu dnevnicu za sve^ zbilja učinjene putne dane. Ovaj paušal ipak nesmije veći biti za jedan dan, i to za putovanje, koje se u jedan dan (tamo i natrag) obaviti može, i koje je veće od 20 kilometara. Kod VIIL dnevnog razreda 2 for. — nvč. „ ´ IA. „ „ . . . 1 „ 50 „ i kod X. „ „ 1 „ — „ Za putovanja, koja nenadilaze daljinu od 20 kilometara, nepripada nikakva paušalna dnevnica. Kod putovanja, koja se nemogu za 1 dan obaviti i gdje se toga radi izvan obitalnog mjesta jedan ili više puta prenoćiti mora. nesmiju paušalne dnevnice nadvisiti svotu. Kod VIII. dnevnog razreda od . . . 3 for. — nvč. „ IX-„ 5, j, . . . 2 „ 50 „ - , 1) -^´ » « » ´ -^ » )? Oni činovnici, koji su od obveze za uzdržavanje konja odriešeni, imaju pravo samo na 70% S^J^e rečenog paušala i na paušalnu dnevnicu. Za obavljeno službeno putovanje imaju dotični šumski činovnici voditi „poslovni dnevnik". Taj poslovni dnevnik ima se svaki dan prigodom putovanja voditi; ter u njemu izkazati potrebu putovanja, nadalje prigodom putovanja sbilja obavljeni posao i napokon, ima se takav poslovni dnevnik prigodom putovanja na licu mjesta još po odnosnom suodgovornom lugaru, a dnevnik upravitelja gospodarstvenog ureda, po dotičnom suodgovornom šumaru potvrditi. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 412 ,-™ Lugari imadu shižbeno poslovanje svojih predpostavljenih u svoju službenu knjigu upisati. Ako nije moguće, da se u poslovni dnevnik po suodgovornom šumaru ili lugaru supođpiše, odnosno potvrdi, stoga, što su isti odsutni, onda se ima ovo u poslovnom dnevniku temeljito dokazati. .,: ,, Poslovni dnevnici imadu se osobito savjestno voditi. Svaka ina kakova zla poraba tog dnevnika žigosat će se kao prevara, ter će se dotični činovnik, odnosno dotićni supodpisatelj odpustom od službe kazniti. Na temelju ovih poslovnih dnevnika, koji se svaki mjesec zaključiti imaju, ima gospodarstveni ured doticniku zasluženu dnevnicu izplatiti Ovi dnevnici imaju se tad s mjesečnim računskim predlogom, izpitanja radi ovamo predložiti. Onim činovnikom i službenikom koji neuživaju gori spomenuta paušalija, nu koji su odredjeni, da takovo s timi paušalijami ustanovljeno službeno mjesto privremerio ´upravljaju, imaju se beriva zamjene (beriva substitucije) od slučaja do slučaja na temelju obstojećih propisah 0[)redjeliti. Za službena putovanja izvan službenog područja, ostaju dosadanji propisi u krieposti. :. , U tom smislu sastavljeni zaključci imaju se propisanim putem ovamo predložiti i novčane svote u proračun za godinu 1886. zaračunati. U Zagrebu dne 28, srpnja 1885. ´ ´ Visoka, kr. zemaljska vlada izdav citiranu svoju naredbu, mislila je bez sumnje time olahkotiti putovanja šumsko-upravnog osoblja- Koliko se pako nama čini, putovanje kot. šumara najvažnije, u koliko od istoga u prvom redu ovisi napredak šumskoga gospodarstva dotičnoga kotara, to ćemo stoga biti tako slobodni te u kratko ocrtati eventualne posljedice gore rečene naredbe, sa stanovišta kot, šumara imovnih obćina. Po navedenoj naredbi imala bi zastupstva zaključiti paušalnu svota kot. šumarom minimalno sa 350 for. i odnosnimi dnevnicami za uzdržavanje jednoga kriepkoga konja. . Eazmotrimo li u kratko njeke šumske kotare, naročito one u nizinah i predielih bi reć vjekovito poplavljenih lugovab, u kojih šumar u jesensko doba, doba najčešćeg putovanja, velike daljine prevaljivati imade tako, da dva do tri puta u blatu do osovinah i većem, konje mienjati mora, to se i nehotice namiče velika i opravdana bojazan, da bi takav šumar sa jednim, makar kako kriepkim konjem brzo svoja putovanja dovršiti mogao. Naročito spominjemo šumske, kotare koji ilustriraju najteže putovanje u zimsko, proljetno i jesensko doba, n. pr. šumski kotari L, 2., i 3. imovne obćine križevačke, naime Oazma, Garešnica i sv. Ivau-Žabno, kao i one u Podravini imovne obćine gjurgjevačke. Neće biti bolje niti u Slavouiji kod tamošnjih imovnih obćina., : |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 413 — Iz navedenoga proizlazi, da kot. šumari, imajući oveće šumsko kotare, gore rečene vrsti, absoluttio nisu kadri svoja putovanja obavljati sa jednim, konjem kako to rečena naredba´ odredjfije. Dosljedno tome ako itko, a to su sigurno kot. šumari, koji bez dvojbe najviše putovati moraju, prinuždeni držati, dva kriepka konja, ako se u istinu oživotvoriti kani tendencija vis. kr. zemaljke vlade. Za opravdanje naše tvrdnje dodajemo još i to, da šumari upravitelji šumskih kotara ostalih prediela, uzmimo i povoljno situiranih ter neizvrženih toliko zločestim putevom nisu kadri sa jednim kljusetom svoja putovanja obavljati, tim manje ne, ako svoju vanjsku službu kane udesiti prema naputku C zakona o imovnih obćina od god. 1881. Danas je doznaka gradje na jednom mjestu, sutra je nastavak iste, al najednom mora se obaviti dražba šumskih proizvoda ili se dogodi ino važno službovanje na posve protivnoj strani, kamo šumar osobno ići mora, hoće li onda jedan konj ^ ma bio kako kriepak, moći tome štrapacu odoljeti i opet se onda vratiti nazad? i t. d. Bez dvojbe su o tom pitanju svi šumari upravitelji šumskih kotara naših imovnih obćina na čistu koji su i do 30,000 hektara veliki. Držimo da smo time u kratko dokazali, da kot. šumari nemogu sa jednim konjem svoja putovanja obavljati, vozili se oni ili jašili, a iz toga opet proizlazi, da za uzdržavanje dvajuh konja neće biti dovoljna, gornjom okružnicom minimalno ustanoljena paušalna suita za-jednog konja od 350 for^ sa odnosnimi đnevnicami. Da pako to dokazati uziBognemo, evo u kratko godišnjeg (čednog) pro računa: , Za dva konja sieno na mjesec 8 centi po 1 f. 50 n., ukupno za godinu 8 X 1^50 x 12 = \ . . 144 foi\ — nvč. Za napornije putovanje 200 dana u godini konjem zob na dan 10 lit. po 4 nvč 80´ ^, — „ Kovanje konjah 6 puta po 2 for. 40 nvč. . . . .. . .´ 14 „ ´ 40 „ Popravak kolah godimice . . . . . ´ -. . ^ . . : 25 „ — ,, Momku plaća godišnjih . . . ...... . . . : 72 „ — „ Stan i hrana momku računajuć godimice . . . . .. . 1^0 ,,^ — „ Odkup javne radnje . . . . . . . --. . , . , 3 „ — ,; - Kamati od uložene glavnice 400 for. 6 "/a "^ :.„./.„_;_ .„, ´24 „ — ´ „ - Ukupno . . .512 for. 40 nvč. Račun ovaj je prema odnošajem županije belovarske upriličen, akoprem i mnogo stvarih uračunano nije, kao n, pr. pogibelj uložene glavnice ih ako se takova osiguranjem odstrani, odpađajuča osigurajuća svota i druge. Možda bi tko prigovorio tomu i rekao zaoto je ođredjena dnevnica. Na to je lasno odgovoriti ako se uoči, da takova pripada jedino za putovanja preko 20 kilometara, a kad se tako daleko putuje, sigurno se dnevnica i potroši, kraj malene plaće, koju šumari imaju. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 414 — Visoka naredba, koja nam služi temeljem ovih razmatranjah sravnjuje pri tom paušah´ranje šumarah kr. državne uprave, ter joj takova i temeljem služi. Nimalo nećemo pogriešiti, ako za slučaj jednakog paušalovanja državnih šumara sa onimi imovnih obćina, odlučno osudimo ćitav gori rečeni učin. Svakom šumaru bo, koj je iole zavirio u djelokrug državnih šumara ter takav sravnio s onimi imovno - obćinskimi, pada u oči mnogo toga, čim se potonji boriti moraju, uočiv služnosti šumah imovne obćiue kojih državne neimadu. Već sama ta okolnost povlaci veliku razliku izmeđju jednog i drugog djelokruga, što se najbolje opaža iz toga, što kot. šumarije državne, sada šumski uredi, imadu godišnjih najviše 5—600, dopuštamo možda malo i više podnesaka riešiti, dočim kod kot. šumarijah imovnih obćina do 2.000 takovih imade, a veći broj takovih iziskuje putovanje, Prispodabljajuć jedan i drugi paušal, vidimo nadalje da državni šumari osim toga imadu još u naravi kraj novčanog paušala zemljišta i prikladne stanove i t. d. čega svega imovinski šumar neima, a putovati mora sigurnošću tvrdeći Yo puta više no državni šumar u godini danah, što nam poreći nemože nitko, koj objektivno sudi i uocuje silne doznake, dražbe, obilaženja, procjene i t. d. što imovinski šumar sve sam obavlja. U tom pravcu dakle nemože se kot. šumar imovne obćine prispodobiti sa onim države ni iz daleka, (za koju tvrdnju govore i same prijavnice šumskih kvarova bez ostaloga, kojih broj je za 50—75^0 veći od onih kradje kod državne uprave, ter koje takodjer često na licu mjesta procjenu samoga šumara zahtjevaju). . Želi li se indi u tom pogledu kot. šumarom i u istinu pomoći, uvaživ sve činjenice kojih smo samo jedan dio na kratko ovdje ocrtali, to bi se po našem uvjerenju kot. šumarom za uzdržavanje dvajuh konja morala doznačiti godišnja paušalna svota od najmanje 500 for. uz dnevnicenaredbom propisa ne. Konačno nam je još spomenuti, da si nadšumari i taxatori mogu putovanja preudesiti prema vremenu i godištu, dočim to šumar nemože, jer on upravo u najgore doba godine i po najzločestijih putevih najviše putovati mora. Od kuda nadalje proizlazi, da bi isti nadšumari i procjenitelji laglj e sa jednim konjem putovali i obstojali nego li kot. šumari, u koliko ovi ovakova putovanja obično po izboru vremena i periodično a i zajednički sa šumarom obavljati mogu. Preporučamo konačno ove redke mjerodavnim krugovom na uvaženje, za da već jednom i šumari bar donjekle svoju tegotnu službu uz primjereni honorar s voljom na korist naroda izvršavati budu !noi,^li. — n — |