DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 356 ´ Taj način sječe, doduše nebi prijao šumskim špekulantom, n« po mome uvjerenju , jest to jedino uspješno sredstvo hoćemo li osjegurati bit tamošnjih šuma, jer nam golosječa bezuvjetno prije ili kašnje mora stvarati jedmo krš. U Zagrebu , koncem travnja 1885. Normalni prirast, normalna zaliha i kameralna procjena. Napisao nađšumar Gj. Ko6a, Kamate, koje nam drvna zaliha svake godine nosi, jesu godovi, koji se u šumarstvu prirastom nazivaju. Kao što nam svaka novčana glavnica nosi dobit, tako ju i svako stablo i svaka sastojina nosi. no dočim je ta dobit kod novčane glavnice stalna, zavisi ona kod ukamaćenja drvne zalihe od upliva, koji su izvan domaka našeg. Ovi su faktori spoljne, fizičke i kemičke naravi. Na svakom srušenom stablu moi^emo viđiti, da je n. pr. prirast od desete do dvadesete godine drugčiji, nego što je od dvadesete do tridesete. No ipak kao pravilo možemo uzeti, da prirast do nekog stanovitog vremena raste, a za tim počne padati. Ti godovi, koji se godinu u godinu na stablu mnoS^e, zovu se tekućim prirastom. Tekući prirast nije kod svijuh vrsti drveća isti, šta više nije ni kod jedne i iste vrsti drveća jednak, nego on zavisi od stojbine, sklopa i drugih spoljnih upliva. Što vriedi za jedno stablo, to vriedi u širem smislu i za cielu sastojinu, pošto je ona skup svijuh stabala. I u sastojini cieloj raste tekući prirast do nekog vremena, a onda počme padati. Puno puta valja nam znati kakav će prirast imati n. pr. naše mlađe tO-gođišnje sastojine do svoje uporabne dobe, odnosno do obhodnje, ili bolje da ka/emo koliku će drvnu zalihu tada imati. Ovo nam je potrebno kod sastavljanja gospodarskih osnova, kod proračunavanja šumskog dohodka polag drvne zalihe itđ. Kada bi tekući prirast bio svake godine jednak, nebi to bio težak posao, trebalo bi samo po formuli za aritmetičku progresiju račun obaviti. U tom slučaju bila bi drvna zaliha skup jednakih veličina, a tada bi i popriecni prirast bio jednak tekućemu. No mi znamo, da tako nije. Nemožemo dakle na taj način buduću sastojinu naše mlade šume točno odrediti. Kao što tekući prirast nije u svakoj godini niti u svakoj periodi jednak (tako zvani periodični), tako nije ni popriecni. Popriecni prirast dostigne svoju knjminaciju puno kašnje nego li tekući, i dočim ovaj već počme padati, raste onaj još uviek, i obično u muževnoj zreloj dobi bude najveći i tad počme padati. Najveći dakle popriecni prirast nepađa u isto doba sa najvećim tekućim prirastom, ali prvi raste samo dotle, dokle je tekući od njega veći; biti će daklp popriecni prirast najveći onda, kad bude jednak tekućemu. Ovo se vrierae može uzeti za obhodnju u onih slučajevih, kad računamo na najveću drvnu zalihu. Skrižaljke prirasta su nam jedina pomoć kod proračunavanja buduće zalihe drva, pa se iz njih možemo lahko uvjeriti o onom, što smo gore rekli- Ovakove su skrižaljke sastavljene za sastojine od jedne godine pa do 100 i više godina |