DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 378 — . maraka za tudji lies. Tomu je najviše kriv način odgajanja šume od početka 19. stoljeća; umjesto, da se je odgajao ariš, omorika, jela, brast i bor, odgajala se je jediuo za gorivo sposobna listača, bukva, i to jedino stog neumjestnog uzroka, što su ju svuda već našli, te se za njea pomladak nije osobito brinuti moralo. Sad, kad su se otvorile željeznice i ugljenici, uvidilo se, da je produkcija gorivnog drva posve suvišna i neshodna. Za dokaz budi ovo: 5 centa ugljena jednako je jednom kubičnom metru drveta; jedna centa ugljena stoji 30 pfeniga, dakle 5 centa = 1 marka 50 pfeniga; tih 5 centa ugljena moći je željeznicom uz trošak od 3 marke 500 kilometara daleko transporti rat. Usuprot, stoji jedina izradba od 1 kub, m. drva do 2 marke, za tim važe 1 kub. m. drva do 12 centa, te je dakle sama vozarina 2.5 veća nego kod ugljena! Koliko to čini u velikom kvantumu? Što se tiče upliva šuma na klimu u najširem znamenovanju rieči, to Wagener, akoprem ne daje šumi onolike va/nosti, koliku su joj dosad (u tom pogledu) pripisivali, ipak dopušta i zahtieva, da se šuma, gdjegod prieti pogibelj od poplava, odrona i ođplava briegova, zatim na pješčanah, te u okolici vrutaka, neobhodno sačuvati ima. Protežuć narodno-gospodarstveni zakon o produkciji, zahtieva ga pisac i za šumarstvo, t. j . postignuće maksimalne vrlednost; sa minimalnimi troškovi; u tom pogledu stoji donekle uz Presslera, razlikujuć se od njega ipak u izvadjanju gornjeg principa. U tom pogledu glasi njegovo načelo: da šumarstvo mora proizvadjati u što kraćem roku, usljed toga i što manjim troškom zalibne glavnice onakovu robu, kakovu ljudsko družtvo i trg obzirom na dimenzije i tehničke sposobnosti dan danas zahtieva. Dakle ne najveću grom adu, nego najveću uporabivost drvlja. Strah pred nizkimi obhodnjami odpada tuj sam po sebi. II. Iztraživanje prirodnih zakona šumogojstva, Doklegod točno ne saznamo onih prirodnih zakona o kojih rast drvlja ovisi, dotle sigurno neće ni šumarstvo znanstvenog temelja imati; bez tog putokaza bludit će ono bez staze i bez cilja. Suho drvo posjeduje popriečno: 39-67, iigljika, 34 8^0 kisika, 4-8"/„ vodika, 0-877,, pepela, 20^« vode... Iz tih sastavina proizlazi, da osim ugljika, drvo ponajviše onih tvari u sebi sadržaje, koje se i u vodi nalaze. Gdje će dakle drvo naći te najnuždnije si sastavine? NajnoVijimi iztraživanji pronašlo se, da je glavno vrelo hrani drvlja: ugljična kiselina naše atmosfere i voda nalazeća se u šumskom tlu, sadržavajuća u sebi raztopljene mineralije i soli. Ostala svojstva tla: dubljina, rastlost i t. d. djeluju samo accessorno, posredno na rast drvlja; svako tlo naime sadržaje u sebi toliko hrane (za drvijad), da se ista nebi kroz stoljeća izcrpsti dala, nu pomanjkanje nuždne vode čini svu tu mineralnu zalihu iluzornom. |