DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
-^ — mi ~ ^ predovala? Koliko ja ;^nam: šume li^tace poinjadjuju se pripravnom, oplodnon) i dovršnom sjeconu uprav kao i u drugoj .polovici 18. .stoljeća, I dana^ jo^š sije se na´ pruge, /liebovo´ i iz ruke kao- za Hartigove´dobe, a već. je i Hartig naučao, kako treba presadjivati mladje i starije, te biljke, sa i bez busa. Šumari poililadjtiju reć´l)i ćoravo one vrsti drvlja, koje su im slučajno pri ruci, Jedino da za ´siromašnija, tla izabiraju četinjače poinience bor, u|)ravo kao i u 18. viekul Zar šumari ue znaju, da je drvlje posve raznoliko ob/drom na visino-i debljinorast, a naročito obzirom na vrstnoću b´esa? Da li se je toćno ustanovila sposobnost šumskog drvlja giedom na jirodukciju najveće uporabivosti, te prema tomu utanačilo iumogojstvo, kako bi se najtrajnija vrst drvlja i relativno najbržega rasta uzgajala? Kako se ćini,´uzgajaju se sastojine u najgušćem sklopu^ sve do sječe, kao i negda, kad se je, napustiv prieborno, prešlo čistomu sječenju. .A što,se ])repirke o obhodnjj tiče, zakleo bih se, da podvo-i potrostručenje i t. d. šumske rente spada u carstvo priča, jer u sbilji, moralo bi se za postignuće iste,, isto tolikostruko sječa voditi,, dok najkašnje nebi pali na same prutove i oblice, a šumska renta do ništice se obalila. Šumari morali bi u prvom redu odgajati trajan, i čvrst lles, i to onakovih dimeusija, kakove današnja gradja, daske i t. d., zahtievaju. Pitam sad, jesu li šumari sbilja izpitali i pronašli, koje su te vrsti drvlja, koje su to najpotrebitije dimenzije debla, pa jesu li tiin ciljem pred očima sbilja uskorili produkciju takovog drvlja?" :Na sva ta pitanja niesam ja znao ništa novoga odgovorit,, a neću ni znat, doklegod se dosadanje bezciljno pipanje i nagadjanje od oka ne odstrani točnim, iztraživanjem i neoborivimi dokazi. Tradicionalna školska pravila valja uskoro iztisnuti pravom poznajem zakona produkcije ria kojih se svako racionalno gospodarstvo temelji. , Kako se iz gornjeg vidi, nije Wagener sa .sadanjim stanjem šumarske znanosti u mnogih točkah jednake misli, dokazujue, da se je u nekih granah šuraogojne znanosti zaostalo na pol puta, a u nekih da vladaju još krivi nazori. Da to što jasnije predoči, razglobio je pisac svoju knjigu u 14 odsjeka, te svakomu´posvetio jedan od dielova, koji ukupno šnmogojnu znanost sačinjavaju; u svakom od tih 14 odsjeka naveo je redom mnienja šumskih pisaca o dotičnom predmetu, poćam od G. L. Hartiga i (btte sve do Fischbacha i Gajera. Sa koncu svakog odsjeka, nadovezao jo kririćki l^ompendium svijuh mnienja, te ujedno razvio nazore, kojih nam se u buduće držati valj´a. Mi ćemo se sad svratiti redomice pojedinim odsjekom, te iz svakoga najvažnije izcrpiti. I, l^arodfio-gospodarstvene zadaće šumske produkcije. Pisac razlaže, koliku vriediiost predstu-djaju njemačke šume, ,i koliku bi tek predstavljati mogle, kad, bi se, racionalnije snjimi gospodarilo: od ciele u.aime drvne produkcije samo se jedna trećina, od prilike 1 nr^ na hektar i godinu upotriebi za lies; dočim ostale dvie trećine, od prilike 30 — 35 milijuna m-* godišnje produkcije odpadaju na gorivo,; uprkos toj množini, nije Njemačka u stanju sama nadomiriti svoju potrebu na liesu, nego plaća do 100 milijuna |