DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
´ — nM-— Nii kodnas su tu razlozi drugi: pravoužitnici puštaju slobodno marvu u pašu pa da nedodje u branjevina, mora se ova ograditi. N^Jtežji i najdosadniji jt´ posao doznačivanje drva pravoužitnikom; taj posao traje po čitave mjesece prema veličini šumarije. I taj posao odpada u đrž. šumah. Zajednički je osim ostalih jedino prodaja drva na veliko. : Mi ćemo ovdje primjerom gornju okolnost još bolje dokazati. Po novoj organizaciji drž. šuma sačinjavati će nadšumarski. ured u Vinkovcih dosadanji šum.´ upravni kotari u Vinkovcih i Novoj Gradiški, dakle drž. šume u bivšoj petrovaradinskoj, brodskoj i gradiškoj pukovniji itd,, te će iznositi oko 180.000 jut. Na tu povi´šinu dOiazi po novoj organizaciji 23 šum. činovnika, a im ovn a obćina ot očka imade 137.G85 j u t. šume i samo 7—8 činovnika! Sva´tri nova kr. šumarska ureda imati će ukupno 88 šum. činovnika, đočim sve imovne obćine imadu samo 57 definitivnih strukovnih činovnika, a bar za trećinu više šumske površine od kr. šum. ureda. Razmjer: bi morao dakle biti 88: 117; a uzmemo li u obzir silne i tegotne poslove i napore, koji imadu imovinski šumari dasvladaju, valjalo bi ga i. podvostručiti. . ´ / Uz takove okolnosti dakle govoriti o sniženju plaće imov. šumarom zn ačilo bi rušiti njihovu ek sis tencij u i od njih praviti ono, što. ni sami ne žele, a, što-ne žele ni pred postavljene oblasti, značilo bi praviti moralne i materijalne propalice. -´ ´´ firj. Koca; K nauci o uzgoju šuma.* Priobćuje J. K<»2arac, kr; šumar. Sigurno, jedna od najodličnijih knjiga / što ih je šunrska književnost od kakovih ;VJ godina ovamo proizvela jest knjiga šumarnika G. Wagenera: „Dei* Wa]di3au unđ seine Fortbildung"; odlična ne samo znanjem i izkustvom , koje je u njoj sahranjeno, nego i zanimivim načinom, kojim je pisana. Tuj je šumogojstvo uhvaćeno s nai´odno-gospođarstvene strane, ponajpače obzirom na njemačku državu, podvrgavajuć ga oštroj kritici: počam od vrsti drvlja i prvog im rasta, sve do najprobitačnije mu žetve Nije u toj knjizi šnmogojstvo predočeno kao samom sebi svrha, nego kao jedno ćd najglavnijih uda narodnog gospodarstva i obče dobrobiti. Ono U odsjeka u koje je knjiga razdieljena, moglo bi se nazvati 14 kritičnib razmatranja vrhu današnjeg šumskog gospodarenja. "Vt^agener zavirio je šumarskoj znanosti u dno, te odkrio i dokazao, da šumogojstvo za ovo 100 godina, počam ođ G. L. liartiga nije žahbog u mnogom napredovalo. Jedan nationalekonom, veU Wagener, stavio mu je sliedeće pitanje: J)akle i-ecite mi, u čem je šumska znanost za zadnjih 100 godina bitno´na ´´ Ocii´ua: djela: .,Der Waldbaa ULidseinc F o r tb il d u u g« od Gusta.va´ Wagfnierji, binT^iarnika grofije CasteU. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
-^ — mi ~ ^ predovala? Koliko ja ;^nam: šume li^tace poinjadjuju se pripravnom, oplodnon) i dovršnom sjeconu uprav kao i u drugoj .polovici 18. .stoljeća, I dana^ jo^š sije se na´ pruge, /liebovo´ i iz ruke kao- za Hartigove´dobe, a već. je i Hartig naučao, kako treba presadjivati mladje i starije, te biljke, sa i bez busa. Šumari poililadjtiju reć´l)i ćoravo one vrsti drvlja, koje su im slučajno pri ruci, Jedino da za ´siromašnija, tla izabiraju četinjače poinience bor, u|)ravo kao i u 18. viekul Zar šumari ue znaju, da je drvlje posve raznoliko ob/drom na visino-i debljinorast, a naročito obzirom na vrstnoću b´esa? Da li se je toćno ustanovila sposobnost šumskog drvlja giedom na jirodukciju najveće uporabivosti, te prema tomu utanačilo iumogojstvo, kako bi se najtrajnija vrst drvlja i relativno najbržega rasta uzgajala? Kako se ćini,´uzgajaju se sastojine u najgušćem sklopu^ sve do sječe, kao i negda, kad se je, napustiv prieborno, prešlo čistomu sječenju. .A što,se ])repirke o obhodnjj tiče, zakleo bih se, da podvo-i potrostručenje i t. d. šumske rente spada u carstvo priča, jer u sbilji, moralo bi se za postignuće iste,, isto tolikostruko sječa voditi,, dok najkašnje nebi pali na same prutove i oblice, a šumska renta do ništice se obalila. Šumari morali bi u prvom redu odgajati trajan, i čvrst lles, i to onakovih dimeusija, kakove današnja gradja, daske i t. d., zahtievaju. Pitam sad, jesu li šumari sbilja izpitali i pronašli, koje su te vrsti drvlja, koje su to najpotrebitije dimenzije debla, pa jesu li tiin ciljem pred očima sbilja uskorili produkciju takovog drvlja?" :Na sva ta pitanja niesam ja znao ništa novoga odgovorit,, a neću ni znat, doklegod se dosadanje bezciljno pipanje i nagadjanje od oka ne odstrani točnim, iztraživanjem i neoborivimi dokazi. Tradicionalna školska pravila valja uskoro iztisnuti pravom poznajem zakona produkcije ria kojih se svako racionalno gospodarstvo temelji. , Kako se iz gornjeg vidi, nije Wagener sa .sadanjim stanjem šumarske znanosti u mnogih točkah jednake misli, dokazujue, da se je u nekih granah šuraogojne znanosti zaostalo na pol puta, a u nekih da vladaju još krivi nazori. Da to što jasnije predoči, razglobio je pisac svoju knjigu u 14 odsjeka, te svakomu´posvetio jedan od dielova, koji ukupno šnmogojnu znanost sačinjavaju; u svakom od tih 14 odsjeka naveo je redom mnienja šumskih pisaca o dotičnom predmetu, poćam od G. L. Hartiga i (btte sve do Fischbacha i Gajera. Sa koncu svakog odsjeka, nadovezao jo kririćki l^ompendium svijuh mnienja, te ujedno razvio nazore, kojih nam se u buduće držati valj´a. Mi ćemo se sad svratiti redomice pojedinim odsjekom, te iz svakoga najvažnije izcrpiti. I, l^arodfio-gospodarstvene zadaće šumske produkcije. Pisac razlaže, koliku vriediiost predstu-djaju njemačke šume, ,i koliku bi tek predstavljati mogle, kad, bi se, racionalnije snjimi gospodarilo: od ciele u.aime drvne produkcije samo se jedna trećina, od prilike 1 nr^ na hektar i godinu upotriebi za lies; dočim ostale dvie trećine, od prilike 30 — 35 milijuna m-* godišnje produkcije odpadaju na gorivo,; uprkos toj množini, nije Njemačka u stanju sama nadomiriti svoju potrebu na liesu, nego plaća do 100 milijuna |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 378 — . maraka za tudji lies. Tomu je najviše kriv način odgajanja šume od početka 19. stoljeća; umjesto, da se je odgajao ariš, omorika, jela, brast i bor, odgajala se je jediuo za gorivo sposobna listača, bukva, i to jedino stog neumjestnog uzroka, što su ju svuda već našli, te se za njea pomladak nije osobito brinuti moralo. Sad, kad su se otvorile željeznice i ugljenici, uvidilo se, da je produkcija gorivnog drva posve suvišna i neshodna. Za dokaz budi ovo: 5 centa ugljena jednako je jednom kubičnom metru drveta; jedna centa ugljena stoji 30 pfeniga, dakle 5 centa = 1 marka 50 pfeniga; tih 5 centa ugljena moći je željeznicom uz trošak od 3 marke 500 kilometara daleko transporti rat. Usuprot, stoji jedina izradba od 1 kub, m. drva do 2 marke, za tim važe 1 kub. m. drva do 12 centa, te je dakle sama vozarina 2.5 veća nego kod ugljena! Koliko to čini u velikom kvantumu? Što se tiče upliva šuma na klimu u najširem znamenovanju rieči, to Wagener, akoprem ne daje šumi onolike va/nosti, koliku su joj dosad (u tom pogledu) pripisivali, ipak dopušta i zahtieva, da se šuma, gdjegod prieti pogibelj od poplava, odrona i ođplava briegova, zatim na pješčanah, te u okolici vrutaka, neobhodno sačuvati ima. Protežuć narodno-gospodarstveni zakon o produkciji, zahtieva ga pisac i za šumarstvo, t. j . postignuće maksimalne vrlednost; sa minimalnimi troškovi; u tom pogledu stoji donekle uz Presslera, razlikujuć se od njega ipak u izvadjanju gornjeg principa. U tom pogledu glasi njegovo načelo: da šumarstvo mora proizvadjati u što kraćem roku, usljed toga i što manjim troškom zalibne glavnice onakovu robu, kakovu ljudsko družtvo i trg obzirom na dimenzije i tehničke sposobnosti dan danas zahtieva. Dakle ne najveću grom adu, nego najveću uporabivost drvlja. Strah pred nizkimi obhodnjami odpada tuj sam po sebi. II. Iztraživanje prirodnih zakona šumogojstva, Doklegod točno ne saznamo onih prirodnih zakona o kojih rast drvlja ovisi, dotle sigurno neće ni šumarstvo znanstvenog temelja imati; bez tog putokaza bludit će ono bez staze i bez cilja. Suho drvo posjeduje popriečno: 39-67, iigljika, 34 8^0 kisika, 4-8"/„ vodika, 0-877,, pepela, 20^« vode... Iz tih sastavina proizlazi, da osim ugljika, drvo ponajviše onih tvari u sebi sadržaje, koje se i u vodi nalaze. Gdje će dakle drvo naći te najnuždnije si sastavine? NajnoVijimi iztraživanji pronašlo se, da je glavno vrelo hrani drvlja: ugljična kiselina naše atmosfere i voda nalazeća se u šumskom tlu, sadržavajuća u sebi raztopljene mineralije i soli. Ostala svojstva tla: dubljina, rastlost i t. d. djeluju samo accessorno, posredno na rast drvlja; svako tlo naime sadržaje u sebi toliko hrane (za drvijad), da se ista nebi kroz stoljeća izcrpsti dala, nu pomanjkanje nuždne vode čini svu tu mineralnu zalihu iluzornom. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 379 — Cio ovaj odsjek basira ise na najnovijih iztraživanjih i)rof. Dr. Ebennajera, koja smo mi jur lanjske godine ovoga lista (vidi: o potreboći vode šamskog drvlja) douieli. Najvažnije točke toga odsjeka jesu: 1. uzdrži li se sastojirii listna stelja i očuva li se ista od suše, to će šuma i na najlošijem tlu imati dovoljno potrebitih mineralnih tvari; 2. sastavine tla u geognostičkom obziru ne imaju nikakvog upliva na vrstnoću stojbine; 3. da se uzdrži nuždna zaliha vode za suhog vremena, najglavnije je, da površina tla ostane i´ahla; 4. svjetlija sastojina izhlapljuje na jednakoj plohi manje vode, nego ona u gustom sklopu; 5. trava i korov osušuje tlo u velike; takova tla zapeku se većma, nego li ona posve gola; 6. prvotni uzrok različitoj množini drvne produkcije biti će pako po svoj prilici ona bujica ugljične kiseline, koja se iz nižih slojeva tla u krošnje stabalja diže; 7. po razvoj ugljične kiseline u šumskom tlu najvažnija je dovoljna vlaga i cirkulacija zraka; 8. poduzet se imajuće šumske mjere moraju o tom nastojati, da se tlu sačuva nuždna zaliha vode, da se tlo dobro prorahli, i za zaštitu posadi nizkim drvljem ; grabom i bukvom. Da se postigne dovoljna množina ugljične kiseline, valja nastojati, da se uzdrži humus, jer on čini tlo rahlim, vlažnim, propust- Ijivim i toplijim. III. Uporaba njemačkih šuma prije 19. stoljeća. "VVagener opisuje šumsko gospodarstvo, kako je isto vladalo po raznih predjelih Njemačke do polovice 18. stoljeća: a to je bila, bud neuredna preborna sječa, bud čista sječa sa ostavšimi pojedinimi sjemenjaci. Ovaj je odsjek posvećen čisto njemačkoj državi, te nas neće dalje zanimati, IV. Vrsti šumskoga drvlja i njihova gospodarstvena sposobnost U tom odsjeku dokazuje Wagener, da je šumogojstvo posije Hartiga i Cotte posve zaostalo, a ta stanka, da još dan danas traje, jer mi još niesmo u stanju uztvrđiti: koja nam vrst drvlja pod stanovitim! odnošaji najveću gromadu baca? Mjesto da se je to mrežom šumsko-pokusnih postaja iztražiti pokušalo, „ostavilo se je prirodi samoj, neka ona iznadje najsgodnija mjesta za pojedine vrsti drvlja". a) Upliv stojbine na uspievanje šumskog drvlja. Kako je jur rečeno: neka zaliha vode neobhodno je nuždna za uspievanje drvlja; umanji li se ta zaliha vode, to odmah bukva, jasen, briest, javor, omorika, jela, ariš pa i hrast znatno obaljuju svoj prirast, dočim bor, brezaj |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 380 — topola, hrastovi izdanci, li])e razmjerno prema prijašnjim vrstim jos đ o bro uspievaju . Usuprot, ako je zaliha vode prekoračila pravu granicu, onda rastu jalše, jaseni, biela breza, briesti, grabi na takovom vlažnom zemljištu kud i kamo bolje nego li ostalo vrsti drvlja. b) Vriednostna produkcija šumskog drvlja na jednakih s toj bi nah. 1. Dosadanja iztraživanja n tom pogledu veoma su manjkava jei-se iziražitelji niesu nmogo obazirali na vrstnoću stojbine dotičnog drvlja. Koliko se je dosada pronašh), može se reći, da po svoj prilici i^rodukcija omorike iznaša dvaput, a produkcija bora jedaii i pol puta to li ko, koliko produkcija bukve na istoj stoj bi ni. Ni dan danas još niesmo u stanjii dokazati, da lije visoka, srednja, nizka ili preborna šuma unosnija. 2. Što se produkcije gorivno vriednosti tiče, to akoprem bukva posjeduje najveći efekt gorivosti, ipak ju omorika i bor množinom svojo p r 0d u k c ij e na ma ssi u tom }) og 1 ed u n ad mašuj u: tako da onu)rika predstavlja gorivnu vriednost 1*00. bor 0*87 a bukva 0-67. ^ ^´ 3 Obzirom na vriednostnu produkcijir drvlja pogledom na trajnost, čvrstoću i t. d. dakle one sposobnosti, koje najviše tražimo, da (iobijenio gradju i ostali lies, to na prvom mjestu stoji ariš, zatim sliedi omorika , predpostaviv, da je odgojena u gustom sklopu; za njom sliede jel a i bor; na suhom tlu mogu se omorika i bor natjecati, i to u prilog boru; doeim je opet omorika tim pobjedonosnija, čim se više nad morsku visinu diže. Hras t zaostaje doduše u godišnjem prirastu i unosu za gornjimi vrstmi, uu valja ga znati u mješovitih sastojinah odgajati. Bukva i grab imaju jedino kao čuvatelji tla: pod arišem, borom i hrastom pravo 0 b s ta n ku -> Kako se vidi, daha je četinjačam prednost pred listačami. S druge strane opet dokaziNalo se dosada, da su igljače većim pogibeljim izvržene, kao: pogibelji od zareznika, požara, vihra, sniega i t. d. Tomu usuprot navadjaWagener statistična data, za cielo 19. stoljeće, iz kojih je uviditi. da je šteta nanesena igljačam gornjimi nepogoda mi toli neznatna, da je bojazan šumara u tom pogledu posve neopravdana. (Jedva je nuždno spomenuti, da mnogi šumari tu tvrdnju veoma sumnjivo do znanja uzimlju)! Konačno, što se jtrodukcije humusa odpadanjem lišć a i iglic a tiče, to još nije konstatirano, koja je vrst u štva ranju istoga naprednija. Moguće je dapače, da stupanj zasjene na vrstnoću tla više upliva nego steljarina sama. V. Produkcija šumskog drvlja proizvedena uslied miešanja svjetlih i zasjenu podnosećih vrsti. Su[)rotuo dosndanjim nazorom o pi*ednosti mješovitih sastojina pred čistima, nieče im "VVagener svaki probitačan upliv na rast i vrstnoću drvlja; nig |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 29 <-- 29 --> PDF |
-^ mi — poAimVj´djni da je tlo za stanovitu vrst drvlja prikladno, nerazumije oii, >^ašto da se i;- glavnoj vrsti. Mješovitu šumu hoće Wageaer jedino u tom obliku vidjeti, da podčinjena vrst kao /.aštitno (ni/.ko) drvlje fungira, cuvajuć za glavnu (visoku) vrst tlo. Za zaštitno drvlje preporuča grah,i bukvu, to u obče daje;2a tu svrhu listačam prednost pred četinjačami: 1. što listače ktkse propuštaju oborinu do tla; 2. što pru/aju veću sigurnost od zareznika; 3- što bržim si rastons, zatim godiš njim odpadom lišća omogućuju skoriju zaštitu tla. Istom ondje, gdje je stojbina slabo vlažna, preporučuje FC jela 1 omorika. \ VI. Upliv zračnijeg položaja (geraumige Steilung) šumskog drvlja na vriednostnu produkciju. Kad je početkom ovog stoljeća nastao strah, da će najednom nestati ogrievnog materijala, uzeše šumari uzgajati bukve u što gušćem sklopu, kako bi time što veću zalihu drva dobili. Pri tom zaboraviše izpitati, da h sbilja taj način uzgoja najveću masu baca? Istom u najnovije doba dobismo na to pitanje nieča n odgovor. Kad se već tom najprimitivnijom zadaćom svakog gospodarstva nije bilo na čistu, kud i kamo više zaostalo se je detailnijima pitanjima, na. koja svako iole rentablo gospodarstvo točne i sigurne odgovore dati mora! (3dgajalo se drvlje bez obzira na đimensije. koje trg zahtieva. Tko izpita trg, pronaći će, da su najživahnije tražene piljenice 3—5 raet. duge i 30 cntm. široke; preko 30 cent. široke, riedko se traže. Što se gradjc tiče, nalazimo, da su uajtraženiji takovi komadi, koji posjeduju gornji promjer (bez kore) 22—24 centm. sa duljinom od 6—12 metara. Iz toga sliedi. da je dosadauje odgajanje tankih, valjkasto-dugačkih đebala pogriešno bilo. Pošto se je dos<´id obhodnja za omoriku sa 100 god. držala, pa buduć je dokazano, da za to vrieme omorika ne mo^.e gornjih dimenzija dostići, to bi. predpostaviv uzgoj u gustom sklopu, trebali još ^30—40 god., da zadovoljimo potrebam trga, što bi sigurno išlo na štetu šumskomu gospodarstvu. Iztraži\anjem pronašao je Wagener, da prirast u sastojini gustoga sklopa već iza 25. god. pada, te da gusti sklop niti masn niti visinorast ne pospiešuje. Posije 25. godine pada n gustoj sastojini prirast tako, da sva nadjačana stabla ostanu iz Va n računa, te se sa v p ri rast j ed i n o u v 1 adaj u ć e m razr edu stabal a naslaže . Tu je narav sama pokazala, da suvišna stabla treba vaditi; tim vadjenjem postignut ćemo ne samo veću massu, nego će i uporabivost tako odgojene sastojine za razne zahtieve trga kud i kamo veća biti. Najbolji dokaz tomu je Seebachov t. z. modifikovani uzgoj bukve, koji je žalibog tek u najnovije doba zasluženu pozornost na se obratio. VII. Vrsti uzgoja. U tom odsjeku nabrajaju se kritičkimi opazkami sve vrsti uzgoja, počam od prvobitne prebprne sječe sve do granjskog i okresnog gospodarenja, kako |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 882 — ga je već vrieme sa sobom donašalo. Uzporedno navadjaju se mnienja i nazori šumskih pisaca, iz kojih proizlazi, da je posije G. L. Hartiga i Cotte jako malo doprinešeno k razjašnjenju u stvari šumskog uzgoja. U najnovije doba počelo se opet pi´elaziti prebornoj sječi, nu na koji način, da se to gospodarstvo uvede i sprovede, nije se točnije kazalo. (Vidi: „Šumogojstvo´´ od K. Gayera). Wagener razvija svoje nazore, kako bi valjalo šumu uzgajati, da nam unaša najveću probit; on je tog mnienja, da gusti sklop krošanja nigda neide u prilog đrvlju, budu kojem obziru, sklop je jedino u uzda n, da uzdrži dobru stoj binu; stoga valja jedino u prvoj mladosti (do 20—25 god.) pustiti, da šuma u gustom sklopu raste; čim se vršike podju suživati i same čistiti, odmah im treba zraka piibaviti: i to tako, da se samo oko onih stabala dobro proriedi, koja će dočekati doraslost, kojaće dakle aačinjavatisastojinu za vrieme žetve; dočim nuzgredna sastojina (okolo tih iza branih stabala) može u punom sklopu ostati. Tim bi se postiglo, da bi troškovi proriedjivanja, buduć se isto ograničuje samo naoko pojedinih sta bala, manji bili, nego kad bi se sva sastojina proriedila; da nebi bilo opasnosti od bure i sniega, i da bi tlo ostalo posve sačuvano. Prostor, koji bi se oko izabranih stabala otvorio, iznašao bi 60 centm., te bi bio dovoljan za 10 godina unapried; izabrana stabla bila bi 5 met. jedno od drugog udaljena. Drugo prorieđjivanje palo bi u 30—50. god., kad se naime grane oko, otvorenih stabala počmu dodirati; novi progalni okrug valja da opet bude 50 do 70 cent. širok. U to vrieme treba i cielu nuzgrednu sastojinu progaliti, tim više, jer je ista već postigla debljinu od 18—20 centm., te se može u nekoj množini kao građja unovčiti. Iza toga valja tlo namah zaštitnim drvljem podsaditi. Ta progala morat će se po mogućnosti što češće ponavljati. Razumieva se, da na mršavu tlu neće prazni prostor (okrug) oko krošanja izabranih stabala tako velik smjeti biti, kao na dobru tlu. Od redovite preborne sječe (Femelschlagbetrieb) razlikuje se ta vrst uzgoja, što ulaže svu brigu i važnost u neku stanovitu množinu stabala i u razvoj istih za lies, zatim kako bi sar stojina što prije željene diraensije postići mogla t. j . kako bi se obhodnja snizila. VIII. Doba šumske žetve. Uz gore navedeni (VII.) odsjek, ovaj je sigurno jedan od najzanimivijih; svakomu će šumaru još u dobroj pameti biti, kakova se nedavno još borba o gornju temu vodila. Zadnje kreševo bili su baš sam Wagener i početnik nove teorije M. E. Pressler u Heraplovu Centrallblatt-u. Wagen€tr navadja mnienja šumskih pisaca do Presslera; prvi je na redu Hartig, te akopi*em je isti naučao, da šuma mora u što kraće vrieme i uz što manji trošak, što moguće više liesa proizvadjati, ipak nije u tom pogledu bio posve na čistu, jer je imao fisikalnu, ekonomičnu i merkantilnu doraslost. Ostali pisci bili su neodlučni; nu čini se, da je proizvadjanje najveće masse, bilo više manje svima obćenito, barem se je u praksi većinom za tim ciljem išlo. Predmnievajuć, da je Presslerdva nauka svakomu poznata, navest ćemo u kratko samo ono, što |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 383 — joj Wagener prigovara: Presslerova nauka bila bi samo onda istinita, kad bi imali pred sobom jo^ golu zemlju, na kojoj bi tek imala žurna porasti; na ^ume, koje već postoje i koje imaju godišnju korist bacati, neraože se njegova nauka uporabiti. Presslerovo uvjeravanje, da bi se šumsko gospodarstvo, vodjeno u duhu najveće zemljištne vriednosti ne samo sa 3—47« ukamaćivalo, nego da bi đosadanju šumsku rentu ća podesetstručilo, moglo je samo dotle imati smisla, dok se nije znalo, kojim stupnjem (korakom) vriednostni prirast u sklopljenoj ^umi napreduje i kakovi su konkretni odnošaji ukamaćivanja. Istine odgovaraju ni iz daleka Presslerovim predpostavkam, Wagenerova nauka glasi: Jesmo li jednom toćno izpitali, kakove dimensije trg traži, pa jesmo li gore naučanim načinom proriedjivanja po mogućnosti pospješili prirast drvlja, onda je šuma financijalno za sječu zrela, čim glavna massa bude davala drvo sposobno za lies; prekorači li se taj čas, onda je dalnje uzdržavanje šume s gubitkom skopčano. Šume, koje se preko toga časa drže, predstavljaju kapital, koji bi se drugdje dao bolje unovčiti. Jer dok n. pr. na vrlo dobrom tlu trebamo, da nam deblo za 3~4 centm. deblje bude, punih deset godina, to ciena daske širje za 1 centm. tek za 20*7« naraste. iX. Način pomladjivanja u visokoj šumi. Wagener je protivnik naravnog pomladjivanja, jer isto ovisi od uroda, koji sve redji biva; isto tako zabacuje i sjetvu, jer kao s naravnim pomladjivanjem, tako je i s njom skopčan gubitak na prirastu. Osim toga izpade sjetva sad preveć gusto, sad preveć riedko, te dok se biljke podignuj dotle može tlo posve osiromašit. Wagener preporučuje sadnju s mladimi sadnicami; dočim veće i starije sadnice radi snjimi skopčanog velikog troška zabacuje. Najveću vriednost polaže u duboko obdjelavanje tla: ne samo da će se sadnice na takovu tlu sigurnije poprimiti, nego će i snažnije rasti, dižuć time produkciju, Razsadnik ima biti odgojilištem šuma. Presadjivanje može se prištediti, dočim se suvišne biljke u 1. u 2. godini izčupaju, te se na taj način preostavšim prostor za dalnji razvoj razširi. Sadnja sama ima se izvesti najjednostavnijim onuljem, lopatom i bođežem (Pflanzbeii). Koje su sprave najsposobnije, nije još dokazano, treba ih znat upotrebiti prema dotičnomu tlu. U obće, niesmo još na čistu, koji je način uzgoja najjeftinijinajunosniji, o tom će nas tek pokusna iztraživanja moć podučiti. X. Uzgoj srednje šume. Postanak srednje šume polazi od onog vremena, kadno je u veoma napučenih krajevih počelo šume nestajali, te se zadala zadaća, da se na istoj plohi gorivno i gradjevno drvo odgaja. Akoprem je srednja šuma pružala takove pogodnosti, ipak se nije dugo održala, nego je većim dielom izpretvarana u |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 32 <-- 32 --> PDF |
visoku šumu. Uzrok tomu bio je taj, što se je vise važnosti ulagalo u nizko (0-6 nizkog, 0-4 visokog drvlja), nego. li u visoko drvlje, gdjeno bi so srednja šuma, da bude lukrativna, baš obratniui smjerom odgajati n^orala. Zle posljedice takvog gospodarenja bile su te, da su se izdanci preveć razjirostranili, to stali degenerivati, pa da se uzdrže, valjalo ih je svak cas procišćivati, usljed česa j´e reproduktivna snaga jianjeva posve oslabila a.tlo se prevuklo korovom i posve osiromašilo. Pretvorba u visoku šumu morala .se je dakle pod moraš predu/.eti, i to jedino s gore navedenih .uzroka, a ne možebiti stoga, što bi visoka šuma veću masu producirala, jer u tom pogledu ima nedvojbeno srednja šuma prednost. ; .XI. Nizka šuma. Vriednost ni^^kih šuma uzgojenih jedino za gorivo, pada istom; mjerom, kojom se broj željeznica množi; jedinu vriednost imaju, gdje se odgajaju kao guljevače, zatim za fašine, pletivo i ine sitnije potrebe. . . i ; X!!. Uzgoj visoke šume 1 pojedinih staba!?i. Posije procišćivanja u prvoj mladosti, koje se. puno puta lih na odstranjenje zadušujućeg korova protegnuti mora, ^dolazi važan posao proriedjivanja. Kako se iz gornjeg jur uviditi moglo, Wagener je privStaša kriepkog proriedjivanja , te smatra ,x>uko „zakapanje mrtvaca" (jur ugušenih stabala) slabo probitačnom mjerom. Da prorieđjena sastojina baca i veću i bolju massu, to je neoborivo dokazano, pita se samo još: koji je stupanj proriedjivanja najprobitačniji? Pokusi u tom smjeru provedeni su jedino u Saskoj, nu i tu samo u polovičnoj mjeri; ip^ik su i ti,.pokusi veoma poučni: prirast u: bukovoj proriedjenoj šumi bio jfc\kroz 21 godina ,g,od išnj e na jodnom hektaru za jedan kubični metar veći od prirasta u neprQriedjenoj sastojini, što je posve dovoljno, kad se uzme u obzir,.;da je stupanj proriedjivanja jedva prešao srednju mjeru. Wagenerov recept. 2;a proriedjivanje glasi ovako: Sva stabla s nženimi, slabo razvije nim i kros nj ami, koja prieče glavnu sastojinu (dominierender Bestand) u razvoju, imaju se, ako ni.esu potrebna za zaštitu tla, bezobzirce odstraniti. Okre savanju nije Wagener prijatelj, jer se s njim ništa ne postizava: niti veći prirast, (isti je samo prvih gOdina nešto veći, kašnje pada),;niti čistoća deblovine. Što više, rane odsječenih debljih grana, koje nemogu brzo zarasti, prvi su uzrok raznim boleštini, ponajpače crljenoj i bieioj truleži. XIII. Šumsko-poljsko gospodarstvo« Gdje tlo dopustu, tu preporura Wagener podsijavanje gospodarskih hilina, ponajviše stoga uzroka, što se s njim tlo rahlij´im uzdržaje. X!V. Zadaća šumskih pokusnih sztraživanja (Versuchsvvesen), SpouK-^nuv u kratko ])ovjest pokusnih iztraživatija počam od začetnika statike iiuudeshagen a pa do danas, nagiašuje VVugener veidai važnost i |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-™ 385 ™ zadaću pokusnih zavoda, te zahtieva, da svaka šumarija ima biti pokusna postaja bud u kojem obziru. Zadaće, kojimi se pokusni zavodi poglavito baviti imaju, jesu siiedeće: a) način, kojim bi se uzdržalo i popravilo šumsko tlo; b) istraživanja o ukupnoj te o produliciji liesa napose; c) iztraživanja o uporabivosti pojedinih vrsti drvlja; đ) iztraživanja o uzgoju šuma, o prorieđjivanju i progalivanju; e) izti-aživanja o pojedinih nacinih pomladjivanja (obzirom na efekt). Bagren iii nerod kao šumsko drvo. Priobćuje Dragutin TTUMT^ šumar. Obazriev se površinom naše prehodnice, vidjamo živina i bilina kojim nismo u jednakoj mjeri skloni. Svakom od nas se stanovita vrst drveća više mili, pa ju tad i svakom prilikom možda i na uštrb bolje vrsti koju uslied toga sporadično nalazimo, protežiramo; stvarajuć od nje čitave sastojine. Medju prvanje ubrajamo i bagren, nerod, (Kobinia pseuđoacacia). Čudno je, da je ova tolike prednosti posjedujuća vrst drva toli prezrena, gdje no se dan danas nastoji i pokušava sve moguće i nemoguće strane vrsti aclimatizirati, dočim se nerod u nas jur kakovih 300 god. udomio, uspievajuć rek bi na svakom tlu, podnašajući našu studen, osobite je reproduktivne snage, brza rasta i izvrstnih tehničkih svojstva. Da ga negojirao stoga, što mu je bodljikava svržovina težko unovčiva. premalen je razlog obzirom na njegov brzi rast i uporabivost. Biti će tomu po svoj prilici uzrok, nepoznavanje njegovih za šumsko drvo usposobljujućih ga svojstva, pošto je dosad u tom pogledu premalo pokusa učinjeno. U šetalištih i perivojih osvojio si je bagren jur dostojno mjesto, a uzgajamo li ga obzirom na stojbinske i klimatične odnošaje, sposoban je i za šumu. Naravno ne za visoku, nu tim više za srednju i nizku gledom na njegovu reproduktivnu snagu. Izboji, koje iz panja i korenja tjera, dostignu nakon godine dana visinu od 2 mtr. i debljinu od 4 cintr. Površina obrašćena raznom vrsti drveća, međju kojim se ma i u razmacih od 20 met 20—30 god. nerodi nalaze, postati će nakon sieka dosta gustom mladom nerodovom šumom, sastojećom iz izboja potjeravših iz daleko pružajućeg se korenja. U sklopu natječu se u rastu sa topolom i vrbom, stablo pako je puno (vollholzig) i čisto (astrein) a drvo liepe boje, žilavo, čvrsto, dobro za izradbu a uporabiv ga u zemlji trajnije od hrastovine. Istina je, da nerod pati od poznih mrazova, da u strogih zimah kod mladih biljka izboji zadnje godine premrznu, vjetri gačaste grane trgaju, a zvjerad rado brsti, na to sve nenadmašuje koristi pružajuće nam kod našumljivanja nezgodno situiranih površina kao n. pr. pješčara ležećih u povodnom području rieka i potoka. Za vrieme poplava se često đogadja, da voda uzporena u svom 2G |