DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— a7.3 — Naši šumarsko-upravni i naučni odnošaji.* u 3 i 4. svezku „Šumarskog lista" od ove godine napisao je sam urednik članak: „K pitanju šumarske obuke." .Narodne Novine" u br. 158. 159. i I CL odgovorile su na to člankom: „0 šumarskoj obuci/´*^ U prvom članku branio je i dokazivao pisac da je od potrebe, da se ustroji šumarski institut u savezu sa zagrebačkim sveučilištem, pisač pako članka u „Narodnih Novinah" branio je i pre2>oračivao i za buduće naše šum. učilište u Križevcih. Pošto su u tih razpi´avali pretrešeni obilno i naši šumarski ođnošaji, to ćemo se i mi ovdje u glavnih ci´tah obazrieti i na te članke i na naše šunmrske odno´aje. ´ -Odmah nanv je izjaviti, da se nebi upuštali u razpravu toga predmeta, ne može biti radi toga što nebi bili zvani, da nam nije stalo da dademo izraza s vana, da i mi naše želje o vdje objelodani mo. Upitamo li se: tko je zvan da taj predmet pretrese? Tko drugi nego mi sami šumari- Pa samo onda moći ćemo se nadati, da će nam se želje ostvariti, kad se mi sami za svoju struku ozbiljnozauz memo i kad stresemo sa sebe onu apatiju, koja je našim duhom za vla dala. Čim trieznije budemo radili i čim ozbiljnije budemo svoju zadaću shvaćali, tim će nam se prije naše želje ostvariti. Obćenita je danas izjava svij uh naših šumara: da križevačko šumarsko učilište n eod govara svojoj svrsi i da ga tre´ba bilo preustrojiti, bilo drugim zavodom zamieniti. U tom smislu izjavila se i posliednja šum. skupština u Zagrebu u sjednici od 20, listopada .1884stvoriv rezoluciju, kojom´ se upravljajući odbor pozivlje, da podastre i visokoj vladi i visokom saboru predstavku u, pogleda pospješenja svrsi shodne reorganizacije kr. šum. učilišta u Križevcih. Mi smo bili tada prisutni na skupštini i znamo, da se je ta rezolucija jednoglasno primila. U tom pogledu netreba nam dakle više ništa dodavati. Načelno i mi pristajemo na to. V Kako pak da se Križevačko učilište preusti´oji, da li da se sa zagrebačkim sveučilištem spoji ili ne, nećemo ovdje razglabati za danas, nego mislimo, da je najpreče, da se glavni prigovor odstrani, t. j. daseneprimaj u u šumarsko učilište u buduće učenici samo sa4gin)nazijalna ili realna razreda, da se dakle p remladi nep rimaj u. To je danas nnjglavniji prigovor; mi hvala bogu poznajemo to, živeći u doticaju sa šumari- No ni sama organizacija šum. učilišta nemože nas zadovoljiti. Načelno je prihva-´amo ali još nešto želim-o. Tu je pak želju izrazio sam urednik ovog lista u 111. svezku na koncu svoga članka: da je organizacija šumarske upirave u uzkom savezu sa riešenjem pitanja organiz acije šum * Bilo bi uaiTi osobito drago, da se pitanje o ši-imavskoj obuci u o, I. čim temeljitije raspravi, i stoga , pozivljenio sve p. n, suradnike naše, da nam odnosne .svoje nazore u tom predmetu saobciti izvole. ** Mi smo se rianj već posebice osvrnuli´u „Nar. Nov." broj 184. i´1´85. t g. u članku .,Pfimjetbe k članku o šumarskoj obuci". Opazke uredništva. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 37,4., — obuke, ili obratno: šumarska obuka je u uzkom savezu sa organizacijom š u m= uprave. Hoćemo li novu organizaciju šum. učilišta, tad nam valja i vani šum. službe razmjerno udesiti. Jedno bez drugoga bila bi nakarada. Pitamo mi: koji bi čestiti šumar, svršiv najprije gimnaziju a kašnje višju šum. školu, htjeo primiti službu kotarskog šumara n. pr, u Plaškom sa 45.000 jut Pa nije tu samo šumska površina koja nas plaši, nego je tu i ogroman posao. Ta svatko znade kakvi poslovi čekaju šumare kod imovnih obćina. Druga vrata su nam tako rekuć zatvorena, nama ostaju uz današnje odnošaje samo imovne i urbarne obćine. Pa ako je kod prvih već tegotno, to je kod drugih baš nesnosno. Njemački šumari krstili bi se od čuda kad: bi vidili te prevelike šumske revire naših šumara. Gdje kod Nieinaca ureduje po 20 što višjih Što nižjih strukovno izobraženih šum. činovnika, to kod nas pada u zadaću jednom šumaru! Pad a on s voljom radi, kad jeuviek tuđjin u svojoj šumi, koju treba skroz da pozna. Nije onda ni čudo, ako u takovih okolnostih i materijalno i moralno propadne. No netreba nam zato tu stati pa na tom dalje graditi, nego baš valja da otud počmemo rušiti i popravljati. Krivo bi bilo kad bi rekli: naše šumarske službe vrlo su nepovoljne, zato nam netreba ni preustrajati našeg šum. zavoda. „Srednja šumarska učilišta u toliko imaju prednost pred visokimi školami te vrsti, što abiturienti srednjih šumarskih škola mogu biti, pa obično i jesu zadovoljni sa sudbinom, koja ih čeka", veli pisac članka „0 šum. obuci" u 161. br. „Narodnih Novinah:" Ala bi to bila grdna sreća i utjeha za naše šumarstvo, kad bi bili šumari zadovoljni sa sudbinom koja ih čeka; ili zar je dosta samo to: da odgajamo takove šumare, koji će biti sa svojom sudbinom zadovoljni, ma da znamo da im je sudbina težka i pretežka. Ne mora li biti s time i duh u skladu? Težka je možebiti zadaća tu sudbinu ukloniti, ali je plemenita i hvale vriedna. No mi poznajemo i naše šumare i šumarstvo i reći ćemo: da naši šumari nisu sa svojom sudbinom zadovoljni i to radi više razloga. Te razloge nabrajati i u memorandumu složiti, imala bi biti zadaća šumarske skupštine. Da ih pojedinac nabroji, aebi imali efekta i nebi se uvažili, a mogli bi imati i hrdjavih poslieđica za doticnika. Preustrojimo li vanjske šumarske službe, da budu udesnije i za valjani i čestiti rad moguće, tad ćemo punim pravom tražiti da se te valjane službe i vrstnim šumarom povjere. Istotako ali opet možemo uztvrditi, da valjana služba mora biti u skladu sa odgovarajućim spremnim osobljem i obratno; organizacija službovanja zahtjeva i organizaciju skote, jedno s drugim stoji u savezu. Danas je kod nas šumarstvo još na nizkom stupnju. Podići se dade samo onda, ako budemo vrstne šumare odgajali i ako im dademo službovanja takova, da uzmognu primjereno živiti i svoju službu točno vršiti., a da im preostane vremena., da uzmognu i izvan svoga službenoga djelokruga šumarstvo i riečju |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
~ 375 — i djelom podizati. Vrstni šumari i covječnije službe glavni su uvjet za podizanje šumarstva. Mi smo u krupnih crtah izrazili se i o jednom i drugom. Javno naše šumarsko mnienje nije ni sa jednim zadovoljno, i željno izčeki v a skoro riešenje pitanja šum. obuke i šumarske uprave odnosno službovanja. Budemo li shodno duhu vremena preustrojili i šumarsku školu i šumarsko službovanje, tad će nam se otvoriti sasvim drugi vidik, kakov m je već davno na njemačkom šum. horizontu otvorio. Njemački šumari pomogli su, a većim đielom i sami su riešili mnogo i mnogo pitanje iz prirodopisnih i šumarsko-matematičnih nauka; a to se dade samo predhodnim znanjem i velikom voljom za nauke postići. Pa ako itko, a ono šumar mora biti osobiti prijatelj prirode; ta on je dan na dan u prirodi, u šumi; šuma je njegova zbirka, sve ga u njoj mora privlačiti. To se dade samo onda postići, kad se budu mladići ne iz nužde već iz ljubavi prama pi´irodi i šumi zelenoj struci posvećivali, a posvećivati će se onda, kad budu znali, da će im i nauka i trud obilno naplaćen biti, kad budu dakle sigurni, da će svomu znanju primjereno zvanje dobiti. Takovo stanje šumarstva želi danas čitav naš šumarski sviet. Netrebamo uvjeravati, da ćemo se onda na višji stupanj podići i intelektualno, a sa racionalnijeg šumskog gospodarstva i materijalno. Organizacija šumarskog instituta i organizacija šum. službovanja dovesti će nam to sretnije stanje u šumarstvo pa i u domovinu. Prije nego što završimo, obazrieti ćemo se još na jednu okolnost. U našoj domovini, osim vlastelinstva, najbolje su šum. službe kod vis. erara. Od naših obćinskihboljesuzato, što su šumari bolje plaćeni i što imadu manje posla i truda u vršenju službe. Mi smo danas njim zapostavljeni najviše baš stoga razloga, što krize vački zavod n e daj e abiturientom one kvalifikacije, koja se tamo traži. Kad podignemo dakle križevaćki zavod u višju šum. školu, tad će taj razlog sasvim od pasti, i neće nam opravdano nitko moći u tom pogledu zapreka stavljati. Istina, štovani pisac gore spomenutog članka u br. 161. „Nar. Novinah" izjavio je, da su sada plaće i državnim šumarom reducirane i da ti*eba pa;^iti koHko će se u buduće kandidata šum. struci posvećivati. Za nas, prvo, nesmiju biti te plaće mjerodavne, jer svaki vlastnik šume ima pravo i beriva opredjeljivati, a drugo, državni šumari stoje danas i po novoj organizaciji daleko pred nami. Šumare kod urbarnih obćina nesmijemo ni sravnjivati; ovi su sirotinja. U obzir ćemo uzeti nas imovinske šumare. U naših šumah puno je posla oko uzgoja šuma: tu se šancevi kopaju, ograde prave i t. d. Ovi poslovi u državnih šumah većinom odpadaju, jer su šume narodu nepristupnije i bolje arondirane i kao zidom imovinskom šumom opasane. Suvišno je svakako na te ograde novac trošiti, jer godišnje znade samo u jednoj šumariji po 10.000 lor. iznositi. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
´ — nM-— Nii kodnas su tu razlozi drugi: pravoužitnici puštaju slobodno marvu u pašu pa da nedodje u branjevina, mora se ova ograditi. N^Jtežji i najdosadniji jt´ posao doznačivanje drva pravoužitnikom; taj posao traje po čitave mjesece prema veličini šumarije. I taj posao odpada u đrž. šumah. Zajednički je osim ostalih jedino prodaja drva na veliko. : Mi ćemo ovdje primjerom gornju okolnost još bolje dokazati. Po novoj organizaciji drž. šuma sačinjavati će nadšumarski. ured u Vinkovcih dosadanji šum.´ upravni kotari u Vinkovcih i Novoj Gradiški, dakle drž. šume u bivšoj petrovaradinskoj, brodskoj i gradiškoj pukovniji itd,, te će iznositi oko 180.000 jut. Na tu povi´šinu dOiazi po novoj organizaciji 23 šum. činovnika, a im ovn a obćina ot očka imade 137.G85 j u t. šume i samo 7—8 činovnika! Sva´tri nova kr. šumarska ureda imati će ukupno 88 šum. činovnika, đočim sve imovne obćine imadu samo 57 definitivnih strukovnih činovnika, a bar za trećinu više šumske površine od kr. šum. ureda. Razmjer: bi morao dakle biti 88: 117; a uzmemo li u obzir silne i tegotne poslove i napore, koji imadu imovinski šumari dasvladaju, valjalo bi ga i. podvostručiti. . ´ / Uz takove okolnosti dakle govoriti o sniženju plaće imov. šumarom zn ačilo bi rušiti njihovu ek sis tencij u i od njih praviti ono, što. ni sami ne žele, a, što-ne žele ni pred postavljene oblasti, značilo bi praviti moralne i materijalne propalice. -´ ´´ firj. Koca; K nauci o uzgoju šuma.* Priobćuje J. K<»2arac, kr; šumar. Sigurno, jedna od najodličnijih knjiga / što ih je šunrska književnost od kakovih ;VJ godina ovamo proizvela jest knjiga šumarnika G. Wagenera: „Dei* Wa]di3au unđ seine Fortbildung"; odlična ne samo znanjem i izkustvom , koje je u njoj sahranjeno, nego i zanimivim načinom, kojim je pisana. Tuj je šumogojstvo uhvaćeno s nai´odno-gospođarstvene strane, ponajpače obzirom na njemačku državu, podvrgavajuć ga oštroj kritici: počam od vrsti drvlja i prvog im rasta, sve do najprobitačnije mu žetve Nije u toj knjizi šnmogojstvo predočeno kao samom sebi svrha, nego kao jedno ćd najglavnijih uda narodnog gospodarstva i obče dobrobiti. Ono U odsjeka u koje je knjiga razdieljena, moglo bi se nazvati 14 kritičnib razmatranja vrhu današnjeg šumskog gospodarenja. "Vt^agener zavirio je šumarskoj znanosti u dno, te odkrio i dokazao, da šumogojstvo za ovo 100 godina, počam ođ G. L. liartiga nije žahbog u mnogom napredovalo. Jedan nationalekonom, veU Wagener, stavio mu je sliedeće pitanje: J)akle i-ecite mi, u čem je šumska znanost za zadnjih 100 godina bitno´na ´´ Ocii´ua: djela: .,Der Waldbaa ULidseinc F o r tb il d u u g« od Gusta.va´ Wagfnierji, binT^iarnika grofije CasteU. |