DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 1 <-- 1 --> PDF |
iiirakiti&i II »^H^fV* Br, 9. u ZAGREBU, 1. rujna 188B. God. IX. K pitanju uzčuvanja šuma po kraških strana. Piše A. TomM, c. kr. um. šumarnik. U drugom svezku „Šum. lista" god. 1884. strana 61—64. spomenuo je šumarnik g. M. Radošević, opisujuć prednosti gorskog javora iz predjela hrvatske švice, medju ostalim, da svaka pojedina vrst šumskog drveća, stanovitu gospodarsku vrieđnost imade, samo da treba pronaći, za svaku pojedinu uporabu pojedine takove vrsti drva, najsgodniji način i vrst unovčenja. U tom nam se pogledu podjedno spominje, kako je obični kramar, iz Broda na Kupi, umio podati na milijune brojeću vrieđnost, do onda tako rekuć bezvriednom grmovju Ijeske, jasena, graba i svibovine, time, što je iz tog čbunja počeo priugotavljati palice i štapove, te takove razašiljati diljem svieta. A od tuđa kan da se misli, siromašnom goraninu namaknuti privreda, upučujuć ga na takovu uporabu i unovčenje, od njekoć bivših šuma, sada još preostavših šipraka i čbunja. Pošto ja pako takova poduzeća više štetna no koristna po stvar smatram, to mi budi u tom predmetu iztaknuti sljedeće: Ta vrst unovčenja drva odlikuje se prije svega time, da poduzetnik potrebne palice i šiblje većinom pokupuje od pastirčadi, koja nadzirajuč pasuću marvu, sve pašnike, šikare kao i otvorene šume pretražuje, prisvajajuć si svaku mladicu, koja svrsi odgovara, bez obzira na vlastnika i uzgoj šume, prodavajuć onda tako sakupljene palice poduzetniku za neznatni novac, dolazi ovaj ne samo jeftino do surovine, nu on neplaća ni šumske takse. Moguće dakle, da je dotični poduzetnik uz takove odnošaje obogatio, al kršnom okolišju Broda na Kupi, koje bje time lišeno liepog broja stromlja i šumskog podmladka, nanesena je tako bezuvjetno ogromna šteta, jer se dotično stromlje većinom zajedno s korenom (kukom) iz zemlje vadi, odnosno izkapa, u koliko baš koren tvorničaru svrsi shodnu finu izradbu držka palice omogućuje. Iztrgavanjem korenja pako ne samo što se uništuje pomlad biljke, već se istodobno u kamenom- tlu stvai^a škulja, u kojoj se kišna i snežna voda skuplja, koja smrznuv zimi u kamenju pukotine stvara, a time i opet i ogoljećivanje pospješuje. Žalostne posljedice preotimanja krasa diljem naše domovine, obće su poznate, a u 5. svezku „Šumarskog lista" od g. 1884. na stranah 251 do 253 24 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 2 <-- 2 --> PDF |
´ —-354 ~ . , .^ ´ potanko te istinski iztaknute, tako da bi valjalo u istinu sve moguće upotrebiti za dalnjem preotimanju krša na put stati. U tora pogledu držim shodnim i to, kad bi političkim oblastim dodieljeni šumarski vještaci, sve predjele u kojih se prenavedena industrija nahadja ili se nahadjala, točno proučili, za da onda uzmognu predpostavljenim oblastim shodna predložiti u svrhe odstranjenja eventualnih nepodobština, u koliko su bo političke oblasti u zemlji glasom postojećih ustanova zvane, da bdiju oko obdržavanja ustanova zakona šumskog, a naročito im pripada i razpravijanje ma koje vrsti šumskih prekršaja. Nazor, da su šipraci nahodeći se po pašnjacih gorja bezvrieđni, neosnovan je, te se nipošto nesmije na kraške predjele protegnuti, jer im jest upravo u tih stranah velika vriednost i važnost, u koliko bo u pomanjkanju inake krme, ponajbolje omogućuju prehranu i uzdržanje seoske stoke. S druge strane i opet vidimo kako čbunje nahođeće se po gorskih sljemenih i strmih obroncih, gdje je naslaga tla neznatna, veže urbarno tlo s pećinom, nu ne samo što žilje tlo veže, već ono i u pukotine stenja p.odire, te tako zemlju s kamenom podlogom spaja. Krčenjem čbunja izgine žilje, a od tuđa posljedica, da sad već nevezane gornje naslage tla, za malo vrieme kišom i sniegom odplavljaju, a u mjesto ubave gore, pomalja se kamena hrid, kras! štetne posljedice posvemašnjeg zatiranja šuma po gorskih i briežnatih krajevih, u svih se jur zemljah pojavljuju, te su uzrokom užasnih katastrofa, popuzina i poplava, te je stoga sveta dužnost svakoga šumara, da uznastoji ako podržanja i sačuvanja šuma po takovih strana. Od kakovih je užasnih posljedica izsječenje njekoć postojavših visokih šuma, te na to sliedivše izkorenjivanje na takovih šumištih preostavših šipraka po strmom kiisurastom tlu, svjedoči nam jasno i okolica samoborska kraj Zagreba. S obijuh strana tamošnje razvaline starog grada, stvoriše se kratko iza nerazmjernog izsječenja bivše tamo šume, po obronke sačinjavajućem dolomitskom gorju, urovine, prodori i vododerine, koje od godine do godine preotimlju, tako da se danas čitavo ono gorje tako rekuć raztvara, u koliko se š njega godimice u dolinu velika množ dolomitske rulje i pjeska splavlja. Taj se dolimitski pješak doduše u onih stranah upotrebljuje dobrim uspjehom za posipanje puteva, jer imade svojstvo da se s kamenom podlogom ceste u brzo amalgamuje, čineć tako čvrstu i nepropustnu podlogu. Nadalje se isti pješak, u smjesi sa gašenim vapnom rabi za žbuk, kod zidanja. Vrstnoća tog morta, pokazala se ponajbolje za dobe posliednjeg velikog potresa, k ako to i shedeći primjer dokazuje. Na kući tamošnjeg učitelja g. V. nalazi se visoki vatrobrani zid, sazidan iz takovog morta, u debljini širine jedne opeke, pa je taj zid ipak uzprkos potresa ostao čitav, što me, koji sam onda u susjedstvu boravio, ponuka, da zid taj potanje izpitara. Taj zid nije s vanjske strane ni nabacan bio, nu mort, medju opekami, tako je tekom vremena otvrdnuo, da je zid mogao svim vanjskim uplivom odoljeti. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 355 — Sto se nadalje unovčenja visol okoli^jn ogulinskog, otočkog i ličkog tiče, to je tamo čista sječa bezuvjetno neumjestna, i to iz sliedećih razloga: Podloga tamošnjih šuma jest vapnenac, sa klisurastim obiležjem, na kojoj se godišnjim nakupljanjem stelje, po malo stvorila naslaga rahlice zemlje, koja jest samo po takovih mjestih dublja, gdje sve vetrolomom strveno drvlje sgnjililo. Ta naslaga crnice jest naravno sredstvo podmladka tamošnjih šuma, u koliko na istoj s proljeća sjeme četinjača i bukva proklije, te tako naravni podmladak šume osjegurava. U slučaju golosječe, prestalo bi stvaranje crnice.. sada se nahodeća zdravica zemlja osušila bi usljed posvemašnjog pomanjkanja zasjene i zaštite, te bi ju voda i vjetrovi brzo raznesli, a time bi i samo naravno pomladjenje šume prestalo, a ogolečenje sliediti moralo. U koliko je danas šumski drum iz Vrbovskog u Jasenak, a odavle Hnlje u Brinj, tičući se revira „Smolnik" u bivšoj ogulinskoj pukovniji, (gdje no od g. 1840. do 1844. služih), dovršen, tako da će i sječa tamošnjih šuma odpočeti, to će se tamo služećim šumarom pružati najljepša prilika, da prouče kojim li se načinom tamošnje šume do sada pomladjivahu i uzČuvaše, za da si onda na osnovu pronadjenog stvore pravila, na temelju kojih će moći za burbiće voditi sječe, za da istodobno i pomladak tih šuma osjeguraju. Čineć to. doći će pako po mome uvjerenju, do sliedećih resultata: 1. Da su u rečenoj šumi svi dobni razredi zastupani. 2. Da se posvuda međju rastućim stabaljem nalazi množ vjetrolomom polomljenih i poharanih stabala. 3. Da se baš na takovih trulih i gnjilih ostancih polomljenih stabala, ponajpače nalazi podmladak, smreka i jelva, a po naslaga crnice medju pojeđinimi klisurami mjestimice i bukva. 4. Da se medju rastućim stabaljem nalazi više stotina posvema suhih stojećih prastarih jelva i smrekva, koje će prvi jaci vihar si-ušiti, za da poput predja i opet služe za podlogu dojdućoj vegetaciji. Svi me ti odnošaji ponukaše, da sam još g. 1843. na po vrhovnoj krajiškoj oblasti stavljeno pitanje, kojim načinom da se izvede najshodnije sječa i pomlad prenavedenih šuma? bio podnio predlog, da se sječa i pomlad tih gorskih šu-ma, sastojećih se ponajpače iz bukva u smjesi sa smrekom i jelvom, te imajućih kraško obilježje, provede, sukcesivnom sječom, po načinu običajnom kod sječe šumah po a 1 pah. Koja se vrst sječo time odlikuje, da se po sustavu redovite preborne sječe, polag unapred utanačene obhodnjc, vadjenje stabala poduzme polag sječa tako, da se na svakoj pojedinoj sječini samo ona stabla za podsjek i vadjenje ozn ače, pod kojima se dovoljna množ podmladka nahadja, ostala stabla pako, da se tek onda za sječu oprediele, kad im se zastori na pomladila bud naravnim bud umjetnim načinom. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 356 ´ Taj način sječe, doduše nebi prijao šumskim špekulantom, n« po mome uvjerenju , jest to jedino uspješno sredstvo hoćemo li osjegurati bit tamošnjih šuma, jer nam golosječa bezuvjetno prije ili kašnje mora stvarati jedmo krš. U Zagrebu , koncem travnja 1885. Normalni prirast, normalna zaliha i kameralna procjena. Napisao nađšumar Gj. Ko6a, Kamate, koje nam drvna zaliha svake godine nosi, jesu godovi, koji se u šumarstvu prirastom nazivaju. Kao što nam svaka novčana glavnica nosi dobit, tako ju i svako stablo i svaka sastojina nosi. no dočim je ta dobit kod novčane glavnice stalna, zavisi ona kod ukamaćenja drvne zalihe od upliva, koji su izvan domaka našeg. Ovi su faktori spoljne, fizičke i kemičke naravi. Na svakom srušenom stablu moi^emo viđiti, da je n. pr. prirast od desete do dvadesete godine drugčiji, nego što je od dvadesete do tridesete. No ipak kao pravilo možemo uzeti, da prirast do nekog stanovitog vremena raste, a za tim počne padati. Ti godovi, koji se godinu u godinu na stablu mnoS^e, zovu se tekućim prirastom. Tekući prirast nije kod svijuh vrsti drveća isti, šta više nije ni kod jedne i iste vrsti drveća jednak, nego on zavisi od stojbine, sklopa i drugih spoljnih upliva. Što vriedi za jedno stablo, to vriedi u širem smislu i za cielu sastojinu, pošto je ona skup svijuh stabala. I u sastojini cieloj raste tekući prirast do nekog vremena, a onda počme padati. Puno puta valja nam znati kakav će prirast imati n. pr. naše mlađe tO-gođišnje sastojine do svoje uporabne dobe, odnosno do obhodnje, ili bolje da ka/emo koliku će drvnu zalihu tada imati. Ovo nam je potrebno kod sastavljanja gospodarskih osnova, kod proračunavanja šumskog dohodka polag drvne zalihe itđ. Kada bi tekući prirast bio svake godine jednak, nebi to bio težak posao, trebalo bi samo po formuli za aritmetičku progresiju račun obaviti. U tom slučaju bila bi drvna zaliha skup jednakih veličina, a tada bi i popriecni prirast bio jednak tekućemu. No mi znamo, da tako nije. Nemožemo dakle na taj način buduću sastojinu naše mlade šume točno odrediti. Kao što tekući prirast nije u svakoj godini niti u svakoj periodi jednak (tako zvani periodični), tako nije ni popriecni. Popriecni prirast dostigne svoju knjminaciju puno kašnje nego li tekući, i dočim ovaj već počme padati, raste onaj još uviek, i obično u muževnoj zreloj dobi bude najveći i tad počme padati. Najveći dakle popriecni prirast nepađa u isto doba sa najvećim tekućim prirastom, ali prvi raste samo dotle, dokle je tekući od njega veći; biti će daklp popriecni prirast najveći onda, kad bude jednak tekućemu. Ovo se vrierae može uzeti za obhodnju u onih slučajevih, kad računamo na najveću drvnu zalihu. Skrižaljke prirasta su nam jedina pomoć kod proračunavanja buduće zalihe drva, pa se iz njih možemo lahko uvjeriti o onom, što smo gore rekli- Ovakove su skrižaljke sastavljene za sastojine od jedne godine pa do 100 i više godina |