DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 60 <-- 60 --> PDF |
_ 3^8 — kad se gleda na uspjeh, a smetne pod oko i trud i vrleme i uložen novac; tad mora Sovjek požaliti, da se tako slabo uspieio. A gaSto? Zato, sto se je radilo proti prirodi, akoprem nam upravo ona mora kod ošumljenja biti kažiprstom. Svako drvo i svaki grm nije shodan za ošumljenje krasa, a da nije, svjedoči opet naočice priroda, u kojoj od posijana sjemenja nije nijedno niknulo, kao što se je to dogodilo prije nekoliko godina i kod nas u Bakru. Grad je najmio težake, dao saditi sjemenje planinskoga javora (Acer Pseudoplatanus), ali eto čuda, nenikne ni jedno sjeme, akoprem bijaše mjestimice i na dobru tlu posijano. Pa zašto javor nije porasao?! A zato, jer planinski javor nije na žalu hrv. primorja nikada rasao^ nit mu je prijala klima, nit se je mogao prilagoditi tlu. Javor je zastupnik subalpinske i alpinske flore, a podnipošto mediteranske, na koju spada kraj uz samo more. Na druge bi dvie vrsti javora jamačno niknule bile, jer u primorju krasno uspievaju, a to je klen (Acer campestre) i ugledni šestilj (A. monspessvilanum). Nesadimo i nesijmo dakle bilje, koje tu nikada nije raslo, več takovo, koje tu i danas uspieva. Priroda nas upućuje, koje drveče i grmlje valja saditi, ona nam kaže, koje će najbolje uspievatij koje uloženi trud nagraditi. (Sliedi). šumarska knjižnica na Hradeinu (Strahovu) u Pragu. Piše nam prijatelj: Nedavno bijah n Pragu, medju ostalimi znamenitostmi, koje tom prilikom vidjeb, spomenuti mi je takodjer i t. z. šumarsku knjižnicu u Strahovskoj biblioteci. Ovaj se razdiel glasovite te knjižnice sastoji iz mnogo debelih, velikih svezaka, nad kojimi se čita: j^Sumarstvo". I pojedini svezci imaju svoja imena; tako je jednoj ime; ^^Lipa", drugoj Hrast, Jela, Bor, Klen i t, d. Otvoriš li takovu koju knjigu, eto ti divnih listova! Vidiš praktičnost spojenu s umjetnosti; živo to ogledalo za zornn obuku. Ta čudotvorna knjiga be^ listova papirnatih, bez štampanih riečih, sbori ti sama, tumači ti sama, te shvaćaš sasvime: Čemu je lipa, kakova je i t. d. Kao da si sada odkinuo onaj svježi ogrančić s liŠčem i cvietom s duha; pak vidiš kao živu živcatu pčelicu^ gdjeno sjedi na cvietu te siše sladak sok. Tn je i osebice razrezana grančica, iz koje provirknje liko, tamo je njedno i kusić njegova spleta , načinjena poput rogozve i eno i papučicah načinjenih od tankih vitriea istoga lipova ličja. Tu ti je nauke obilne za ljubitelja naravi; tu imaš pred sobom četveru europejsku lipu, i resastu (tilia hirsute) i velinastu (t. grandifoliaj, malistnatu i dlakavu (t. pilosa). Evo ti biele daščice, koja pokazuje, kako je lipovina lahka, podatna nu ipak gusta; ujedno vidiš lutčicu i Škrinjicu lipovu, u toj pako nješto baruta u staklenčici, neka se znade, da se lipovina rabi i za tvorenje baruta. Sve se to i tako vidi i u drugih takovih knjigah, kojim je ime: Hrast, Bukva, Jasen, G-rab, Tisa, Jablan i t. đ. i tuj vam se kaže isti duh, ista odmjerenost, isti ukus, ista vještina častnoga redovnika koji je sve to složio i sabrao. Divna je nadalje zbirka mahovini, lišaja, guba i drugih nametnica bilinstva i t. d, Gledajući tu prekrasnu zbirku, sjetih se, od koje li bi koristi bilo po razširenje šumarskih zasada i ljubavi k šumi medju narodom, da pučke Škole, obrtničke škole i preparandije takovih botaničkih zbirka za praktičnu poduku sakupljaju. Nebi li nam pako profesori i slušatelji našeg križevačkog zavoda morali u tom prednjačiti i na ruku ići?! Da to bi imalo i moglo biti, slično bo znamo da postoji takodjer i na šumarskoj školi u Bieloj vodi u Moravskoj i inih sličnih zavodih, gdje su slušatelji bas primorani razne prirođopisne zbirke skupljati, dapače ono nosi i liepe koristi dotičnim sabirateljem. Deset novinarskiti zapovjedih. Vadimo iz „Slobode." Neki amerikanski list naštampao je za svoje čitatelje nekoliko opomena, koje nazva: „Deset novinarskih zapovjedih", i koje mi ovdje priobćujemo, moleći sve one, koji nam što pišu ili javljaju, da ih nikad ne smetnu s uma, jer su one za novinara doista ono, Što su crkvene zapovjedi za svakoga kršćanina. Te zapovjedi glase: 1. Sto godj nakaniš javiti novinam, napiši s mjesta i odašalji odmah, jer Stopo tvom mmenju novo, može za sat zastariti, 2. Budi kratak: tim prištediš sebi i Čitatelju mnogo vremena. Neka ti je načelo opisati čija, bea fraza bez refleksija. |