DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 54 <-- 54 --> PDF |
~ 342 — Tko nije sa liajkaSi kroz ovakove gikare prolazio kao sto su hrvatske, tko nezna, što je orientacija u sumab bez prosjeka, mogao bi se za bajke odlučiti, al inače ne. NajpravilBije su bajke obavljene u vojnoj Krajini vojničtvom, pa ipak, kada im jedna polovica grabežljivaca neizmakoše´? Danas pako riedkosti su, da se ^jn ubija, pa kada onda i kojim troskom se grabežljivad utamaniti smiera. Moje je uvjerenje, da se zemlja danas ma i peterostruko na hajkanje zlatnog vremena trošila, ipak niti za 50 god. toga zla osloboditi neće i šta više donle ne, dok se naše šumarstvo na onaj stepen nepopne, u kojem je n. pr. u sjevernoj Austriji. Al bilo što bilo, nije mi zadaća o sredstvu razpravljati, već samo o ravnatelju lova, pa du stoga ovo nastaviti: Lovom ravnati kadar je samo onaj, tko je prokušan lovac, ter o položaju bajka lišta pođpunu sliku imade, za da polag toga i temeljitu osnovu lovnu sastaviti umije, a što šumar i to biti mora, to je i opravdano, ako samo ovaj lovom ravna, što više niti nedopuŠta, da im na to nepozvan i nesposoban politički Petar ili Pavao diktira. Uplićuć se načelnici, bilježnici i ini organi u struku koje nerazumiju, izazivlju šumsko osoblje, da voljno nesudjeluje, pa stoga dok to neprestane i inog uspjeha ne ima, koji bi biti imao. Dakle šumari nepripuštajte otimanja onog zadatka, koji Vas po znanju i zvanju ide, jer i time domovini koristiti možemo! Šumari pako upravljajuć privatnim! Sumarni a tako i posjednici lovištah vazda odredjene hajke podpuno poremetiti mogu; naime ako Ćas prije divljad u svom lovištu razgoniti dadu, a to cesto i biva iz jur navedenog razloga, te onda i stoga, Što se hajke cesto u drugu svrhu i nedrže; ako ne, da se raubšici koristne divljadi okoriste. Svaka bajka stoga morala bi se kroz poglavarstvo samo sporazvimno sa Šum. osobljem odrediti, kojom šumari ravnaju, a dotictii politićni činovnik morao bi jedino red i mir medju narodom držati, što to posljednjeg isto tako samo po zvanju i znanju ide. M. K — ć. Srnjak vilenjak. Bilo je prije njekoliko godina, kad no bijah u družtvu sa više seljaka u lovu na lisice i zečeve. Slučaj htjede da sam ubio dvie lije i jednoga zeca, a više na mene nije ni udarilo. Ostali lovci svi zajedno jedva ubiše tri zeca, ma sve da se puškaralo na sve strane> Moglo se doduše i dvaput više poubijati, ali su lovci zlo pucali, te se zato mnogi njih izpriČavao, da je imao vražju nesreću. Jedan htjede, da je ,već u zoru susreo babu, drugi da mu je mačka preskočila putem, treći da je susreo snaŠu praznim škafom i tako tim pa i kojeČim drugim nastojahu zabašuriti svoju nespretnost., Samo bi pri tom jedan od lugara bio primjetio, da je i on iduć iz sela sastao babu, koja je kako susjedi kažu, prava pravcata coprnica, ali je zato ipak ubio jednog zeca, nu to samo zato, što je onda kad ga minula baba, brže bolje proturao pušku izmedju noguh, po tri puta amo i tamo, kad bi susreo snašu a on bi ju ma gdje uštipnuo, pa je onda siguran, da će ma Šta u lovu na njega udariti, što bi trebao svaki pravi lovac znati, želeći imat sreću u lovu. Nakon dovršena lova uputismo se k vatri, da štogodj založimo. Sjedeć mi tako u razgovora i veselju, počeše lovci ogledavati moju pušku, za da vide, kako ta izgleda koja dobro tuče. Kraj sebe metnuo sam moj lovački štap, držak štapa sačinjavala je svinuta srnečja noga, na kojoj je bio papak žutom podkovom baš liepo podkovan. Opazivši jedan prisutnih moj štap, uzG ga na sve kraje pregledavati, te ga njekim strabopočitanjem pokaže susjedu, prišapnuv mu nješta, a ovaj kimaj uć glavom, pogleda mene po strani, te reče, duše mi jest pravi vilenjak! Opaziv, kako ti dobri ljudi mojem štapu njeku osobitu važnost pripisuju, učinim se, kao da nevidim šta rade i iiečujem što govore, puneć si mirno Mu. Na što opet´ jedan primjetj , ala ga je majstorski podkovala, drugi pako doda, zato on ima sreću a lovu. Napokon me zapita jedan od lovaca, jesam, li zbilja ja sam onoga srnjaka čijega ^noga~nu mome štapu ubio? Ja koji sa činih dosad ne vješt-ujiliovu- razgovoru j odgo |