DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 41 <-- 41 --> PDF |
~ 329 — ipak, zašto li se takov postupak još i danas, gdje u Hrvatskoj i Slavoniji već bar svojih 250 takovih osposobljenih vještaka imade, šuteć, znanjem ili neznanjem odobrava, te tako prečesto podupiru elementi ne samo vrlo dvojbene sposobnosti, no inače šumarskom zvanju posve nedorasli. Visoka vlada, kao i pojedine političke oblasti sjegurno imadu točnu evidenciju šumarskih osposobljenih vještaka podčinjenih područja, tako, da se i ostale oblasti i stranke svako doba u tom smjeru lasno informirati mogn, te se stoga već i neznanjem odnošaja, prenavedeni postupak opravdati neda, negledeć i nato, da je već i samo žiriranje neosposobljenih t. z. vještaka, takovim! donjekle i kažnjivo, jer si svojataju time prava, koja ih kako iz gori navedenog sliedi podnipošto neidu. Pa kao što se nadripisarstv o kazni, isto tako držimo, da bi valjalo i to nadrišumarstvo već jednom dokinuti, te odrediti, da se u obće u svih javnih šumarskih posiovanjih a naročit o i poslovih sudbeno vještačkih, primjereno postojećim propisom, samo zakonito osposobljeni šumarski vještaci upotrebljivali budu. K upoznanju šumarstva u Srbiji. Vadimo iz „TEaiAKA" broj 6. g. 1885. strana 353. slieđeći zanimivi opis stanja šuma u okružju topličkom u Srbiji, kako no ga predočuje gosp. Mibajlo St. Riznić. Toplica je vrlo bogata sa šumom, ali ne u svima krajevima. Predjeli izmedju Toplice, Jastrepca, Morave i Bačke rieke ogoličeni su, a šuma je uz njih satrvena još za vrieme turske vladavine. Naročito je gora stradala mnogo blizu okolice Morave i Niša. Najbogatiji pako kraj sa šumom jeste Kopaonica. Kopaoničke su kose većim dielom puste i bez šume. Naročito su ogoličeni vrhovi planine Treseke, Pilatovice, Belog brda, Suhog, Budista i Zednjaka. U jablanečkom srezu šuma je mlada i pola upropa^ćena. Svakolika šuma je državna, obćinska ili vakuvska svojina. Privatnih šuma i zabrana neima, jer po samom zakonu ni jedan Turčin nije smio prodati zemlju pod gorom, nego samo radnu. Najviše ima gore cerove, graničeve, klenove, grabove, lieskove, bukove, dubove, beljikove, topolove i jasikove. Manje pak brestove, jasenove, mečinje leske i javorove. Nikako neima u divljem stanju orahove, bagrenove i kestenove gore. Važnost šume u Dobriču tek sad počinje, da se cieni, pošto je već nastala, a u Kosaonici ni najmanje. Sjeće se gdje se najbliže nadje; obaruje se kozama za brst nemilice, a mnogi je i krče te zemlju zirate. To satiranje nečini se iz nikakovih spekulativnih namjera, već čisto iz lienosti i neznanja. Satiranju ide u prilog i ta okolnost; što se ljudi nikoga neboje niti tko tu zloupotrebu kazni i kontroliše. U cieloj Topiici kod tolikih šuma državnih neima ni jednog šumara državnog; pa nije ni čudo što narod onda tako radi. Satiranje gore pokazuje najžalosmije posljedice u Dobriču i Kopaoniku. Visoka |