DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 328 — ska vlada ustanovit po osobitih razmierjih,* naredit vieštih gospodara koji su po vladi priznati kao sposobni za to, mi tamo se još i to veli, da 0 priznanju, đa lije tko za gospodarstvo takovo sposoban, imadu valjat postojeći propisi. Koji su to pako postojeći propisi? Ti su propisi sadržani u „privremenoj naredbi ministra za po- Ijodieljstvo i rudničtvo, od 16. siečnja 1850., u obziru uvedenja državnih izpita za šumske ekonome, da se mogu proglasiti kao sposobni za vođjenje samostalnog gospodarstva", gdje se u točki drugoj, naročito veli: „da je tko sposoban voditi samostalno šumsku ekonomiju, to se ima dokazati i priznati osobitim izpitom." Zatim u točki trećoj iste naredbe, gdje se veli: tko ovaj izpit svrši s dobrim uspjehom, sposoban je, daše primi kao urednik u službu državnoga šumarstva, te napokon i u točki trinajstoj gdje se naročito veli: „šumarskim državnim izpitom dobiva se sposobnost za sve uredničke službe u državnom šumarstvu." Od tuda pako sliedi, da se osposobljenim šumarskim vještakom samo onaj smatrati može, koji se je kadar izkazati svjedočbom o šumarskom državnom izpitu za samostalnu šumarsku upravu, kako nam to i ustanove §. 5. okružnice c. kr. namjestničfcva od god. 1858. izrično ustanovljuje riečmi: „koga vlada sposobnim prizna za gospodarenje šume, vlastan je služiti se naslovom ovlaštena šumara." Yriede li te ustanove u obće i za samo polučenje službe samostalnog šumarskog upravitelja, to bi bez dvojbe imale vriediti jošte više onda, kad se radi o uporabi i nairaenovanju šumarskih vještaka u posiovih sudbenih i parbenih, gdje u vještačkom mnienju, takovih vještaka, prečesto i sam tečaj parnice, odnosno osuda, ovisna.** Pojmimo, ako se te jasne ustanove prije t. j , onda dok još u zemlji nebijaše dovoljna množ osposobljenih šumarskih vještaka, obdržavale nisu, neznamo * Ova je veli<^ina ustanovljena okružnicom c. kr. hrvatsko - slavonskog namjestničfcva od 30. prosinca 1858., gdje se u §. 4. kaže: „Da se izvrši §. 22, šumarskoga zakona, nalaže se vlastnikom šuma, đa imaju po jednoga vještoga od vlade sposobnim priznanoga Šumara držati i to: a} u osieCkoj i požežkoj županiji za više od 10.000 jutara šume, &) u zagrebačkoj županiji za više od 4.000 jutara, c) u varaždinskoj za više od 2.000 jutara šume. Vlastnici sume, koji u osiečkoj i požežkoj županiji neimaju više od 500 , u zagrebačkoj županiji ne više od 200 , a u varaždinskoj županiji ne više od 100 ralih, mogu ovimi svojimi komadi šume sami gospodariti, samo neka drže Šumarsko-redarstvene propise. Tko ima više šume nego što je dopušteno, da njom može gospodariti sam, a manje nego što je naloženo, da se mora držati posebni povlašteni šumar, treba da se pridruži susjednomu vlastniku velike šume, i da svoj điel šume preda njegovu šumaru za gospodarenje, ili pako da se više onakovih vlastnika šume sdruži i da zajedno pogode vješta i povlaštena šumara. Ova naredba neproteže se na šume leže(5e u rieSkoj županiji. ^^- Sjg^amo tuj naročito i na t. z. segregacionalne parnice i katastr. procjenb. radnje itđ. |