DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 39 <-- 39 --> PDF |
^ 327 ~ Pri tom ipak valja prije svega na ovdašnje posebne mjestne odnošaje uzeti obzir, koji onemogućuju običajna sretna tamanenja gubara, kao što suton, prkupljenje i gnječenje jaja gusjenica, lovljenje zareznika po jarcih i t. d. usljed suvislosti sastojina, kao i pomanjkanja radnih sila, kao i gledom na to, da bi uporaba tih sredstva stajala gledom na troškove, u velikom nerazmjerju. Gniezda se jaja nalaze obično povisoko medju granjem, tako đa ih ni jačim koljem nebismo mogli sgnječiti. Tečajem mjeseca svibnja, za kišovitih i hladnih dana, dok se gusjenice nižje na deblu u klupcih nahadjaju, moglo bi se doduše takove skupljati, ali baš u to doba, bilo bi jedino nerazmjernimi troškovi moguće doba vit tomu potrebne radnike, čuvarsko osoblje pako tomu nedostaje. Kopanje lovnih jama, u kojih bi se seleće se gusjenice mogle loviti, takodjer je nemoguće provesti, na tolikom, uz to još većim dielom po tlu obraslom šumištu. Držim stoga, da je najjeftinije i jedino praktično provedivo sredstvo, paljenje vatra za dobe obletanja zareznika, tečajem mjeseca srpnja i kolovoza. Ako li se te vatre, s večeri i noćju konsequentno na stanovitih mjestih po šumi podržavaju, to hi se tim velika množ leptira, još prije no što bi jaja snesli, poništiti mogla. Kad bi se pako tim načinom, koji vidljivi uspjeh polučio, moglo bi se kašnje i samim ništenjem gniezda započeti, jer bi tada i mjestno čuvarsko osoblje zadovoljavalo. Kušati ću, da u kojem slieđećem broju ovoga lista po mogućnosti točno, na temelju potankih iztraživanja predočim štetu, koja je ovdašnjim šumam nanesena haranjem gubara, za posljednjeg deset godišta. Jedna o t z. šumarskih vještacih u poslovih parbenih. Pitanje, tko li se imade u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu smatrati ovlaštenim šumarskim vještakom, sjegurno si je već mnogi šumar stavio, videći, kako se u praksi, u ton) obziru svojevoljno postupa i od strane istih onih koji bi bih u prvom i^edu zvani, da bdiju nad vršenjem zakonskih ustanova kao i učvršćenjem uredjenih odnošaja šumarstva kod nas. Znamo više slučajeva, gdje su kao šumski vještaci figurirali ljudi, koji ni propisanih šumarskih nauka, kao ni propisanog šumarskog državnog izpita imali nisu. Znamo, đa se šumske štete i kvarovi prečesto procienjujui po istih selskih prisežnicih, čemu se u ostalom neiraamo čuditi, dok imamo i šumara i nadšumara bez državnih izpita, te dok se za takova mjesta natječu kandidati, koji takodjer tih propisanih svojstva neimaju. Nu pitati će mnogi možda, a ima li u nas u obće propisanih ustanova u tom pogledu? — Ima. Jer ne samo što se u §. 22. zakona šumskog, naročito spominje, đa imadu viastnici za šume od dovoljne veličine, koju će zemalj |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 328 — ska vlada ustanovit po osobitih razmierjih,* naredit vieštih gospodara koji su po vladi priznati kao sposobni za to, mi tamo se još i to veli, da 0 priznanju, đa lije tko za gospodarstvo takovo sposoban, imadu valjat postojeći propisi. Koji su to pako postojeći propisi? Ti su propisi sadržani u „privremenoj naredbi ministra za po- Ijodieljstvo i rudničtvo, od 16. siečnja 1850., u obziru uvedenja državnih izpita za šumske ekonome, da se mogu proglasiti kao sposobni za vođjenje samostalnog gospodarstva", gdje se u točki drugoj, naročito veli: „da je tko sposoban voditi samostalno šumsku ekonomiju, to se ima dokazati i priznati osobitim izpitom." Zatim u točki trećoj iste naredbe, gdje se veli: tko ovaj izpit svrši s dobrim uspjehom, sposoban je, daše primi kao urednik u službu državnoga šumarstva, te napokon i u točki trinajstoj gdje se naročito veli: „šumarskim državnim izpitom dobiva se sposobnost za sve uredničke službe u državnom šumarstvu." Od tuda pako sliedi, da se osposobljenim šumarskim vještakom samo onaj smatrati može, koji se je kadar izkazati svjedočbom o šumarskom državnom izpitu za samostalnu šumarsku upravu, kako nam to i ustanove §. 5. okružnice c. kr. namjestničfcva od god. 1858. izrično ustanovljuje riečmi: „koga vlada sposobnim prizna za gospodarenje šume, vlastan je služiti se naslovom ovlaštena šumara." Yriede li te ustanove u obće i za samo polučenje službe samostalnog šumarskog upravitelja, to bi bez dvojbe imale vriediti jošte više onda, kad se radi o uporabi i nairaenovanju šumarskih vještaka u posiovih sudbenih i parbenih, gdje u vještačkom mnienju, takovih vještaka, prečesto i sam tečaj parnice, odnosno osuda, ovisna.** Pojmimo, ako se te jasne ustanove prije t. j , onda dok još u zemlji nebijaše dovoljna množ osposobljenih šumarskih vještaka, obdržavale nisu, neznamo * Ova je veli<^ina ustanovljena okružnicom c. kr. hrvatsko - slavonskog namjestničfcva od 30. prosinca 1858., gdje se u §. 4. kaže: „Da se izvrši §. 22, šumarskoga zakona, nalaže se vlastnikom šuma, đa imaju po jednoga vještoga od vlade sposobnim priznanoga Šumara držati i to: a} u osieCkoj i požežkoj županiji za više od 10.000 jutara šume, &) u zagrebačkoj županiji za više od 4.000 jutara, c) u varaždinskoj za više od 2.000 jutara šume. Vlastnici sume, koji u osiečkoj i požežkoj županiji neimaju više od 500 , u zagrebačkoj županiji ne više od 200 , a u varaždinskoj županiji ne više od 100 ralih, mogu ovimi svojimi komadi šume sami gospodariti, samo neka drže Šumarsko-redarstvene propise. Tko ima više šume nego što je dopušteno, da njom može gospodariti sam, a manje nego što je naloženo, da se mora držati posebni povlašteni šumar, treba da se pridruži susjednomu vlastniku velike šume, i da svoj điel šume preda njegovu šumaru za gospodarenje, ili pako da se više onakovih vlastnika šume sdruži i da zajedno pogode vješta i povlaštena šumara. Ova naredba neproteže se na šume leže(5e u rieSkoj županiji. ^^- Sjg^amo tuj naročito i na t. z. segregacionalne parnice i katastr. procjenb. radnje itđ. |