DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 39     <-- 39 -->        PDF

^ 327 ~


Pri tom ipak valja prije svega na ovdašnje posebne mjestne odnošaje uzeti
obzir, koji onemogućuju običajna sretna tamanenja gubara, kao što suton, prkupljenje
i gnječenje jaja gusjenica, lovljenje zareznika po jarcih i t. d. usljed
suvislosti sastojina, kao i pomanjkanja radnih sila, kao i gledom na to, da bi
uporaba tih sredstva stajala gledom na troškove, u velikom nerazmjerju. Gniezda
se jaja nalaze obično povisoko medju granjem, tako đa ih ni jačim koljem
nebismo mogli sgnječiti. Tečajem mjeseca svibnja, za kišovitih i hladnih dana,
dok se gusjenice nižje na deblu u klupcih nahadjaju, moglo bi se doduše takove
skupljati, ali baš u to doba, bilo bi jedino nerazmjernimi troškovi moguće doba
vit tomu potrebne radnike, čuvarsko osoblje pako tomu nedostaje.


Kopanje lovnih jama, u kojih bi se seleće se gusjenice mogle loviti, takodjer
je nemoguće provesti, na tolikom, uz to još većim dielom po tlu obraslom
šumištu.


Držim stoga, da je najjeftinije i jedino praktično provedivo sredstvo, paljenje
vatra za dobe obletanja zareznika, tečajem mjeseca srpnja i kolovoza.
Ako li se te vatre, s večeri i noćju konsequentno na stanovitih mjestih po šumi
podržavaju, to hi se tim velika množ leptira, još prije no što bi jaja snesli,
poništiti mogla. Kad bi se pako tim načinom, koji vidljivi uspjeh polučio, moglo
bi se kašnje i samim ništenjem gniezda započeti, jer bi tada i mjestno čuvarsko
osoblje zadovoljavalo.


Kušati ću, da u kojem slieđećem broju ovoga lista po mogućnosti točno,
na temelju potankih iztraživanja predočim štetu, koja je ovdašnjim šumam nanesena
haranjem gubara, za posljednjeg deset godišta.


Jedna o t z. šumarskih vještacih u poslovih parbenih.


Pitanje, tko li se imade u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu smatrati
ovlaštenim šumarskim vještakom, sjegurno si je već mnogi šumar stavio, videći,
kako se u praksi, u ton) obziru svojevoljno postupa i od strane
istih onih koji bi bih u prvom i^edu zvani, da bdiju nad vršenjem zakonskih
ustanova kao i učvršćenjem uredjenih odnošaja šumarstva kod nas.


Znamo više slučajeva, gdje su kao šumski vještaci figurirali ljudi, koji
ni propisanih šumarskih nauka, kao ni propisanog šumarskog državnog izpita
imali nisu. Znamo, đa se šumske štete i kvarovi prečesto procienjujui po istih
selskih prisežnicih, čemu se u ostalom neiraamo čuditi, dok imamo i šumara
i nadšumara bez državnih izpita, te dok se za takova mjesta natječu kandidati,
koji takodjer tih propisanih svojstva neimaju.


Nu pitati će mnogi možda, a ima li u nas u obće propisanih ustanova
u tom pogledu? — Ima. Jer ne samo što se u §. 22. zakona šumskog, naročito
spominje, đa imadu viastnici za šume od dovoljne veličine, koju će zemalj




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 328 —


ska vlada ustanovit po osobitih razmierjih,* naredit vieštih gospodara koji
su po vladi priznati kao sposobni za to, mi tamo se još i to veli, da
0 priznanju, đa lije tko za gospodarstvo takovo sposoban, imadu
valjat postojeći propisi.


Koji su to pako postojeći propisi?


Ti su propisi sadržani u „privremenoj naredbi ministra za po-
Ijodieljstvo i rudničtvo, od 16. siečnja 1850., u obziru uvedenja državnih
izpita za šumske ekonome, da se mogu proglasiti kao sposobni za vođjenje
samostalnog gospodarstva", gdje se u točki drugoj, naročito veli: „da
je tko sposoban voditi samostalno šumsku ekonomiju, to se ima
dokazati i priznati osobitim izpitom." Zatim u točki trećoj iste naredbe,
gdje se veli: tko ovaj izpit svrši s dobrim uspjehom, sposoban je, daše
primi kao urednik u službu državnoga šumarstva, te napokon i u točki trinajstoj
gdje se naročito veli: „šumarskim državnim izpitom dobiva
se sposobnost za sve uredničke službe u državnom šumarstvu."


Od tuda pako sliedi, da se osposobljenim šumarskim vještakom samo onaj
smatrati može, koji se je kadar izkazati svjedočbom o šumarskom državnom
izpitu za samostalnu šumarsku upravu, kako nam to i ustanove §. 5. okružnice


c. kr. namjestničfcva od god. 1858. izrično ustanovljuje riečmi: „koga vlada
sposobnim prizna za gospodarenje šume, vlastan je služiti se
naslovom ovlaštena šumara."
Yriede li te ustanove u obće i za samo polučenje službe samostalnog šumarskog
upravitelja, to bi bez dvojbe imale vriediti jošte više onda,
kad se radi o uporabi i nairaenovanju šumarskih vještaka u posiovih
sudbenih i parbenih, gdje u vještačkom mnienju, takovih
vještaka, prečesto i sam tečaj parnice, odnosno osuda, ovisna.**


Pojmimo, ako se te jasne ustanove prije t. j , onda dok još u zemlji nebijaše
dovoljna množ osposobljenih šumarskih vještaka, obdržavale nisu, neznamo


* Ova je veli<^ina ustanovljena okružnicom c. kr. hrvatsko - slavonskog namjestničfcva
od 30. prosinca 1858., gdje se u §. 4. kaže: „Da se izvrši §. 22, šumarskoga
zakona, nalaže se vlastnikom šuma, đa imaju po jednoga vještoga od vlade sposobnim
priznanoga Šumara držati i to:
a} u osieCkoj i požežkoj županiji za više od 10.000 jutara šume,


&) u zagrebačkoj županiji za više od 4.000 jutara,


c) u varaždinskoj za više od 2.000 jutara šume.


Vlastnici sume, koji u osiečkoj i požežkoj županiji neimaju više od 500 , u zagrebačkoj
županiji ne više od 200 , a u varaždinskoj županiji ne više od 100 ralih,
mogu ovimi svojimi komadi šume sami gospodariti, samo neka drže Šumarsko-redarstvene
propise. Tko ima više šume nego što je dopušteno, da njom može gospodariti sam, a
manje nego što je naloženo, da se mora držati posebni povlašteni šumar, treba da se
pridruži susjednomu vlastniku velike šume, i da svoj điel šume preda njegovu šumaru
za gospodarenje, ili pako da se više onakovih vlastnika šume sdruži i da zajedno
pogode vješta i povlaštena šumara.


Ova naredba neproteže se na šume leže(5e u rieSkoj županiji.
^^- Sjg^amo tuj naročito i na t. z. segregacionalne parnice i katastr. procjenb. radnje itđ.