DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 39 <-- 39 --> PDF |
^ 327 ~ Pri tom ipak valja prije svega na ovdašnje posebne mjestne odnošaje uzeti obzir, koji onemogućuju običajna sretna tamanenja gubara, kao što suton, prkupljenje i gnječenje jaja gusjenica, lovljenje zareznika po jarcih i t. d. usljed suvislosti sastojina, kao i pomanjkanja radnih sila, kao i gledom na to, da bi uporaba tih sredstva stajala gledom na troškove, u velikom nerazmjerju. Gniezda se jaja nalaze obično povisoko medju granjem, tako đa ih ni jačim koljem nebismo mogli sgnječiti. Tečajem mjeseca svibnja, za kišovitih i hladnih dana, dok se gusjenice nižje na deblu u klupcih nahadjaju, moglo bi se doduše takove skupljati, ali baš u to doba, bilo bi jedino nerazmjernimi troškovi moguće doba vit tomu potrebne radnike, čuvarsko osoblje pako tomu nedostaje. Kopanje lovnih jama, u kojih bi se seleće se gusjenice mogle loviti, takodjer je nemoguće provesti, na tolikom, uz to još većim dielom po tlu obraslom šumištu. Držim stoga, da je najjeftinije i jedino praktično provedivo sredstvo, paljenje vatra za dobe obletanja zareznika, tečajem mjeseca srpnja i kolovoza. Ako li se te vatre, s večeri i noćju konsequentno na stanovitih mjestih po šumi podržavaju, to hi se tim velika množ leptira, još prije no što bi jaja snesli, poništiti mogla. Kad bi se pako tim načinom, koji vidljivi uspjeh polučio, moglo bi se kašnje i samim ništenjem gniezda započeti, jer bi tada i mjestno čuvarsko osoblje zadovoljavalo. Kušati ću, da u kojem slieđećem broju ovoga lista po mogućnosti točno, na temelju potankih iztraživanja predočim štetu, koja je ovdašnjim šumam nanesena haranjem gubara, za posljednjeg deset godišta. Jedna o t z. šumarskih vještacih u poslovih parbenih. Pitanje, tko li se imade u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu smatrati ovlaštenim šumarskim vještakom, sjegurno si je već mnogi šumar stavio, videći, kako se u praksi, u ton) obziru svojevoljno postupa i od strane istih onih koji bi bih u prvom i^edu zvani, da bdiju nad vršenjem zakonskih ustanova kao i učvršćenjem uredjenih odnošaja šumarstva kod nas. Znamo više slučajeva, gdje su kao šumski vještaci figurirali ljudi, koji ni propisanih šumarskih nauka, kao ni propisanog šumarskog državnog izpita imali nisu. Znamo, đa se šumske štete i kvarovi prečesto procienjujui po istih selskih prisežnicih, čemu se u ostalom neiraamo čuditi, dok imamo i šumara i nadšumara bez državnih izpita, te dok se za takova mjesta natječu kandidati, koji takodjer tih propisanih svojstva neimaju. Nu pitati će mnogi možda, a ima li u nas u obće propisanih ustanova u tom pogledu? — Ima. Jer ne samo što se u §. 22. zakona šumskog, naročito spominje, đa imadu viastnici za šume od dovoljne veličine, koju će zemalj |