DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 37 <-- 37 --> PDF |
-^ 325 moCvarna godina, to su i opet većinom pođ vodom. Eto to je čisti prihod tih plešina! Čini se, da je i država sama uvedenjem pre navedenog načina oporezivanje tih čistina, htjela da nas prisili, da ih pošumimo, negledeć na to, da nas k tomu i sama nužda sili. Velika potreba drva kod imovnih obćina, kao i gori rečeno, dovadja nas do zaključka, da je došlo vrieme, da razmišljamo o pošumljenju tih plešina, zasadjenjem istih brzo rastućimi i za okriesno šumarenje priklađnimi vrstmi drveća. Osobito se nadalje osjeća već danas kod imovnih obćina potreba, sitnog gospodarskog drvlja, dakle baš onog, kojeg nam davaju sitne ili okriesne šiime t. z. kolosjeci. S ovih razloga dakle mislim, da bi bilo uputno, da se započnie čim prije sustavno raditi oko pošumljenja prenaveđenih plešina, onakovimi vrstmi drveća, koje odgovaraju gori iztaknutim uvjetom, a to su n. pr. bagrem (akacija) topole i vrbe. Držim nadalje, na temelju izkustva stečenog kod ove imovne obćine, da bi se tim vrstim drveća imala bezuvjetno kod umjetnog pomladjivanja naših šuma prednost dati pred čamovinom, za koje sjeme se žalibože godimice, malo ne bez uspjeha na hiljade trošilo i troši. Troškovi nasadjivanja šumskih čistina sadjenicami bagrema, ili koijem vrba, neznatni su napram inim kulturnim troškovom n. pr. onim kod sadnje žira, smreka, bora i t. d. negledeć i nato da bi takove branjevine već za 5 godina mogle biti i opet otvorene, da marva tim vrstim drveća manje štete nanaša i t. d. Znamo nadalje, da se bagrem vrlo lasno i brzo mladi, da se tako rekuć ni izkorjeniti već neda, gdje bi jednom zahvatio korjen, a i za vrbe nam narod sgodno veli: „krešem vrbu, da se bolje mladi." Velika korist takovih kultura, jur se drugud n. pr. u Francezkoj, Algiru, Njemačkoj i t. d. odavna izkusila, i stoga držim da mi u tom pogledu netreba duljiti. Zaključujuć ta razmatranja želim jedino da bi mi pošlo za rukom svratiti ovimi redci pozornost na pitanje, za koje držim, da je od najveće važnosti po ovdašnji narod i to pitanje o pošumljenju šumskih čistina po šuma imovnih obćina, te uzgoj okriesnih šuma po istih, prepuštajući dalnje razpredanje stvari vještijim rukam. Haranje gubara po šuma okolišja sisačkoga. Izvješćuje Gjuro Beyer, umirovlj. nadšumar. Već kroz više godina, naime po vjerodostojnom izkazivanju kojih 8 do 10 godina, izvrgnuti su hrastici okolice sisačke, haranju gubara (Bombyx dispar, Schwammspiener). Istim laikom pade u oči, da su hrastici sterući se duž željezničke pruge od Lekenika do na blizu Siska, u svibnju i lipnju opušćeli, da neimaju lišća, kao da još ni prolistali nisu, ili pako kan da su jur izumrli. Tome ipak nije povod drugo, do li što se kako jur rečeno u tom kraju gubar |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 326 — već kroz godine u tolikom množtvu pojavljuje, da ma baš posvema obršćuje rečene šume. Još prije njekoliko godina, dok su i isti voćnjaci i živice oko ograda, u obće sve čbunje i grmovlje posvema pobršteno bilo, mislilo se ovuda još uviek, da tu štetu počinjaju četnjak i prelac, pa ipak bje tome jedini gubar uzrokom, kako se o tome brzo mogosmo osvjedočiti. Glavno gniezdo gubara, jesu tuj ležeći hrastici prvostolnog kaptola zagrebačkog, spadajući vlastelinstvu Sela, Šume te zapremajuće oko 2,000 ralih, sastojine su popriečno starosti "od 40 do 60 godina, valjanog obrasta i sklopa. Odavle se gubar razširuje diljem susjednih šuma, urbarnih obćina Tišina, Odra, Žabno, Bok, Strelečko, Sela, Greda, Žirčica, Martinskaves, Trebarjevo i t. d. s ukupnim površjem od 3.000 rahh, tako da se obćenito može uzeti, da se je štetni taj zareznik udomio ovdje na površju od kojih 5.000 rali šume. Čudnovato jest pri tom, da se gubar nije razširio takodjer i po, sa glavnim gniezdom stičućoj se šumi „Dužica" te ostalih susjednih nadbiskupskih šuma, gdje se do sada opazio nije, dočim se nasuprot u medjašnih šumah kneza Thurn- Taxisa, a naročito u reviru Kalje, jur pojavio. Ovkraj lieve obale savske ležeće, doduše više mješovite sastojine, takodjer su do sada občuvane. Što se samog brstenja tiče, to se opazuje, da gubar najvoli hrašće obrstiti, akoprem i ostale vrsti drveća neostaju poštedjene, dapače i isto čbunje od zelenike (Ginster) neosta poštedjeno. Hrašće obično je već koncem lipnja ma baš posvema obršćeno, a tlo je šumsko tako rekuć zastrto, bezbrojenim poluobjedjenim lišćem i petljikama, dapače ni tek razvijajući se izboji neostaju poštedjeni. Izmetina gusjenice, nalazi se pod pojedinim hrašćem u čitavih hrpah. Čudnovato je nadalje da gubar prosti jasen (Esche) koji se tuj pojedince nahadja, do sada još nije napao, a isto tako ostaju i topole neoštećene. Štetne i pogubne posljedice, koje to jur kroz godine redovito se opetujuće haranje prouzročuje, jur se opažaju na rečenih sastojina. U šuraah prvostolnog kaptola postaju najočevidnije. Prirast u visinu, već je kroz njekoliko godinah tako rekuć prestao, dapače i isti prirast u debljinu, koji bi morao gledora na starost sastojina (40—60 god.) kao i vrstnoću stojbina izvrstan biti, prestao je u obće, što sjegurno gledom na površje, te malo ne normalni obrast, vrlo veliku štetu predočuje. Velika množ mladih, inače posve zdravih hrastova počima se sušiti, te očevidno propada, bez da bi se tome mogao naći drugi razlog, do li brstenja po štetnoj toj gusjenici. Znamenita je šteta takodjer i time, što šumo usljed navedenih dogodjaja, jur kroz godine nerodise žirom, niti se i)0 njima može pasti, čim se prihod tih šuTua u veliko smanjio. Pitanje jest dakle, kako i kojimi sredstvi da se tom sve više i više preotimajućens zlu na out stane? |