DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 36 <-- 36 --> PDF |
^ 324 K pitanju oskudice drva i pošumijenja šumsidh plešina, po šuma imovnih obćina- Razpravlja Tomo Bogoevic^ protustavnik. ´ U šuraah imovnih obdna, kao i onih države i privatnih šumoposjednika, nalazimo oveće šumske plesine i ine površine manje većeg obsega gdje neima stabalja ni šumskog pomladka. Napose pako nadarena jest imovna obćina, kojoj služim, prigodom segregacije, dosta znatnim površjem takovih šumskih čistina. Te su ćistine uz to imovnim obćinam predane, bar kao djelomično obrašćene, akoprem tomu u istinu tako nebi, i stoga te Šestine danas, gdje imovne obćine bar dvostruke potrebštine ovlaštenika iz svojih šuma podmirivati imadu, u razmjerju sa njekadašnjom krajiškom upravom, sve to veću važnost zadobivaju, ukoliko bo dolaze u računu šumske površine, a u istinu to ipak nisu. Kako da nadalje uz ovakove odnošaje uzmognu pa bilo i samo plaćene kompetencije područnog pučanstva namirivati, a da se neprekorači etat umišljenog potrajnog racionalnog šumarenja? Znajući nadalje, da smo razdiobom šuma zadobili peterostruko dužnosti, napram prije, uz recimo jedva trećinu obrašćene šumske površine, uvjereni smo, da je skrajna nužda, da odnosni faktori ozbiljno uznastoje, da se prenavedene čistine po šumah imovnih obćina čim prije svrsishodnim načinom pošume, nećemo li da i sami doživimo preteću pogibelj nestašice drva u šumovitoj Hrvatskoj! Ta se oskudica mjestimice već i osjeća, u koliko n, pr. kod ove imovne obćine nijedan ovlažtenik nedobije, a niti može dobiti onoliko drvlja, koliko treba, a što je još gorje, on taj manjak ni kupiti nemože, prisiljen je dakle taj manjak uzeti. ^ To pošumljenje tih čistina nije medjutim tako jednostavno, kako bi se u prvi mah pričinjalo. Plešine se ove nalaze većinom nedaleko sela, i to sela kojih je okoliš uz to većinom podvržen i pođvodnji, te se već stoga razloga nemogu tako lasno žirom zasaditi, jer bi tim odnosnim selam bar kroz 15—20 godina, malo ne svaka paša zatvorena bila, negledeć i na to, da povodnjem zamuljeni žir niti nikao nebi. Plešine te štetne su po šumovlastnika još i tim više, što su prema novom oporezivanju uzete većinom kao pašnjaci I. i II. razreda, i to unatoč samoga zemljarinskoga šumskoga naputka, kao i naknadnih naredaba i reklamacija i tako će imovne obćine imati od sada za te šumske plešine, plaćati u razmjerju prema pravoj obraštenoj šumskoj površini malo ne trostruki porez, ma sve da vlastniku nigda ni upravne troškove podmiriti nemogu. Te su čistine malo ne bezkoristni teret vlastniku, jer za svake sušne godine zemlja toli silno razpuca, da i ono malo trave, što inače po njima na lazimo, od sunčane pripeke i razpucanosti tla izgine, ako li je pako nasuprot |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 37 <-- 37 --> PDF |
-^ 325 moCvarna godina, to su i opet većinom pođ vodom. Eto to je čisti prihod tih plešina! Čini se, da je i država sama uvedenjem pre navedenog načina oporezivanje tih čistina, htjela da nas prisili, da ih pošumimo, negledeć na to, da nas k tomu i sama nužda sili. Velika potreba drva kod imovnih obćina, kao i gori rečeno, dovadja nas do zaključka, da je došlo vrieme, da razmišljamo o pošumljenju tih plešina, zasadjenjem istih brzo rastućimi i za okriesno šumarenje priklađnimi vrstmi drveća. Osobito se nadalje osjeća već danas kod imovnih obćina potreba, sitnog gospodarskog drvlja, dakle baš onog, kojeg nam davaju sitne ili okriesne šiime t. z. kolosjeci. S ovih razloga dakle mislim, da bi bilo uputno, da se započnie čim prije sustavno raditi oko pošumljenja prenaveđenih plešina, onakovimi vrstmi drveća, koje odgovaraju gori iztaknutim uvjetom, a to su n. pr. bagrem (akacija) topole i vrbe. Držim nadalje, na temelju izkustva stečenog kod ove imovne obćine, da bi se tim vrstim drveća imala bezuvjetno kod umjetnog pomladjivanja naših šuma prednost dati pred čamovinom, za koje sjeme se žalibože godimice, malo ne bez uspjeha na hiljade trošilo i troši. Troškovi nasadjivanja šumskih čistina sadjenicami bagrema, ili koijem vrba, neznatni su napram inim kulturnim troškovom n. pr. onim kod sadnje žira, smreka, bora i t. d. negledeć i nato da bi takove branjevine već za 5 godina mogle biti i opet otvorene, da marva tim vrstim drveća manje štete nanaša i t. d. Znamo nadalje, da se bagrem vrlo lasno i brzo mladi, da se tako rekuć ni izkorjeniti već neda, gdje bi jednom zahvatio korjen, a i za vrbe nam narod sgodno veli: „krešem vrbu, da se bolje mladi." Velika korist takovih kultura, jur se drugud n. pr. u Francezkoj, Algiru, Njemačkoj i t. d. odavna izkusila, i stoga držim da mi u tom pogledu netreba duljiti. Zaključujuć ta razmatranja želim jedino da bi mi pošlo za rukom svratiti ovimi redci pozornost na pitanje, za koje držim, da je od najveće važnosti po ovdašnji narod i to pitanje o pošumljenju šumskih čistina po šuma imovnih obćina, te uzgoj okriesnih šuma po istih, prepuštajući dalnje razpredanje stvari vještijim rukam. Haranje gubara po šuma okolišja sisačkoga. Izvješćuje Gjuro Beyer, umirovlj. nadšumar. Već kroz više godina, naime po vjerodostojnom izkazivanju kojih 8 do 10 godina, izvrgnuti su hrastici okolice sisačke, haranju gubara (Bombyx dispar, Schwammspiener). Istim laikom pade u oči, da su hrastici sterući se duž željezničke pruge od Lekenika do na blizu Siska, u svibnju i lipnju opušćeli, da neimaju lišća, kao da još ni prolistali nisu, ili pako kan da su jur izumrli. Tome ipak nije povod drugo, do li što se kako jur rečeno u tom kraju gubar |