DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 307 — Trgovac želeći raditi, uplati kod šumskog ili gospodarstvenog ureda, polag ustanovljenog cienika približno (uioliko, koliko kn])ljena stabla u jedrih inetrih vriediti mogu, na što mu se izdade vrhu te učinjene uplate t. z. šumska doznaenica. . Ovu doznačnicu imade trgovac predočiti odnosnoj šumariji, za da mu onda šumar propisanim načinom obavi^đoznaku tako kupljenih st-abala, nakon dovršene izradbe istih pako slieđi t z. premjerivanje. Bukova drva za ogriev, imadu danas još ponajpače u gornjoj Krajini slabu, drva za ogriev od četinjače pako rek bi nikakovu vriednost, uslied toga mjeri se prigodom premjerbe sanm drvo za izraclbu liesa upotriebljeno, dakle za tehničku porabu sposobno kao i izradjeni proizvodi, koji se posliednji ovom prilikom podjedno čekićem šumarije obilježe. Izračunavši šumarija na temelju takovih kod premjerbe dobivenih đata, u premjerbenom zapisniku kubični iznos upotrebljenog tehničkog drvlja, odmjeri se gristoJLba, a nakon pre izpitanja zapisnika premjerbe kod ureda, izplati trgovac još na doznačnicom uplaćeni iznos podmiriti se imajući svotu, — odnosno ako doznačnicom više uplatio nego što u đrvlju primio, to mu se dotični višak povrati. — Nakon učinjene pre naznačene uplate ili povratka, izdaje se trgovcu po šumariji t. z^izvoznica, koja robi, kako već i^ečeno, na provoznih postajah gdje se pregledava da li je pravovaljano stečena i čekićem obilježena, popratnicom služi. — Ova vrst prodaje imade jtu manu, što se po tom kod naše prekomorske drvotržbe česte promjene tržnih ciena po šumskih oblastih pravodobno nemogu uvažavati, bez da bi se ipak toga radi tko kriviti mogao, niti nam često uz takve promjene te stalne ciene pružaju možebitni dobitak. Kod slabih ciena i opet otežćuje se time svaka prodaja, te nam ta naša prekomorska drvotržba nebi ni kod prodaje u vlastitoj režiji utanačiva.nje stalnUi cjenika preporučivala, U šumah sa povoljnim! putevi te onakvih koje su bliže riečkom trgu, pojavio se u zadnje vrieme živahni upit na lies crnogorice, a da se jur prije spomenuto mienjanje tržnih ciena i živa konkurencija uzmogne u korist posjednika šume obi^aćati, đražbuje se sada u gorskom kotaru kao i kod kr. šumarskog ureda u Ogulinu, na kubični metar neizradjenog za tehničku porabu sposobnog drva. Onaj koji najviše ponudi, postaje đostalcem, jamčeć 10^0 jamčevinom u iznosa svote — približno — ustanovljene pi´ocjene dotičnog drvosjeka, koji se utanačuje obzirom na gospodarstvenu osnovu i načela preborne sječe tako, da se stabla već prije dražbe pobilježe, a ostali postupak jest isti kako gore naveđosmo. Prelazeć sad na razmatranje obćih mana takove premjerbene prodaje iztaknuti mi je slieđeće: Pošto trgovac samo za tehničku porabu sposobno drvo platiti imade, odnosno kupuje, tko će se čuditi, da nastoji, da za svoj novac što najljepši lies steče t. j . da onaj, od slabije ili manje vrstnoće za koji bi ipak istu cienu platiti morao, na štetu prodavaoca neupotrebljuje, već da takav u šumi ostavljati želi, znajuć, da time samo u svoju korist radi, jer mu se na trgu lies jednako neplaća, dočim mu se po vrstnoći razvršćuje. Istu težnju |