DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
—-3M — na to pozvanih faktora a narofiito i marljivog i sviestnog službovanja naših mladih i tek ponamjestenih obćinskih tumara, koji žalibože do sada jos vrlo malo doprinieše, da novo ustrojene te institucije narodu omile.. ^ - Istina je nadalje, da zemaljski odbor svim mogućim načinom p.odui)ire obćinsku šumarsku upravu, al težko nama, dok obćine vole tražiti dozvolu krčenja šuma u svrhe pretvaranja šumištah u vinograde, dok se bore svimi mogućimi sredstvi za obstunj koza i t. d. i t. d. pa ipak koli potrebno jest uzgajanje šuma baš u Dalmaciji, gdje i t. z. šumska površina jedva 211709 ha. iliti od ukupne produktivne površine 1,255000 ha. jedva 17% površja zapremlje, dočim sve ostale austrijske zemlje od 26^/o (Moravska i Galicija) do 487« (Koruška),, i još k tomu u prispodobi s ovozemnimi, kakovih šumišta imadu! Što se napokon tog nesretnog di´žanja koza tifie, za koje jest tuj prava borba, to se već i u istoj Crnogori štetnost njihova po uzgoj šuma uvidila, te je već i tamo kao i u susjednoj Istriji tim zatornicam svakog šumskog pođmladka i šumske kulture obaljen, broj na minimum, pa napokon, zar da D al maci j a, uz divni svoj položaj i ino bogatstvo prirode bude sveudilj ograničena samo na stočarsku privredu, nije li već doba, da i ovdje ratarstvo s industrijom zahvate korien u narodu? Mi bar držimo da jest! Jur prije naglasismo skrb vlade i države oko podignuća obćinske šumarske . Uprave u zemlji, boljeg razjašnjenja spomenutog radi, saobćujemo na strani B02.—304, „pregled šumarskog osoblja ponamještenog kod obćina dalmatinskih, sa stanjem koncem godine 1883., uz naznaku pojedinih, takovom izdanih zemaljskih kao i državnih podpora". Toliko za sada o stanju dalmatinskog šumarstva a do sgođe možda i još koja.´ Zadar, 15. travnja 1885. 0 šumskih prodaja u obće, a napose o prodaja sa naknadnom premjerbom. Izvješćuje kr. šumar J. Zezulka. Kod svake šumske prodaje predmnjevamo, da bude kao što po kupca tako i po prodavaoca od njeke probiti, gdje toga nije, tamo nastaju abnormalni i nezdravi odnošaji tražbe ili ponude, i to dakako na štetu jedne ili druge stranke t. j . producenta ili konsumenta. Sad da vidimo, kako je u tom pogledu kod nas i naših postojećih šumarskih prodaja, Najglavnije vrsti šumske prodaje jesu: 1. Prodaja drva na panju (Stockverkauf). 2. Prodaja u vlastitoj režiji izradjenih proizvoda (Regieverkauf). 3. Prodaja na temelju naknadne premjerbe, po trgovcu ižradjene robe (Verkauf gegen Nachmessung). |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 305 — 1, Prodaja drva. iia pa«j«. Prodaja ova, koja kupcu debla ili <.´ielc sastojine, na povoljnu izradbu izručuje, imade taj cilj, da tamo, gdje uz maleni broj upravnih organa nei^natnosti šumskog površja, pomanjkanje nužđnih glavnica i t. d. u vlastitoj režiji nemožemo raditi, trgovcu iliti poduzetniku prepuštamo rukovodjenje izradbe, kao i izbor izraditi se imajućih proizvoda. Dalje pako postoji prodaja na panju i tamo, gdje se najprobitačnijom vrsti izradbe pokazuje izradba sitne robe, koja ne samo da je težko na skladištu držati, čuvati i u kontroli voditi; nu koja iziskuje i puno i vještih sila, koje nad izradbom bdiju, a uz to i podpuno poznavanje ciena (ponajviše prekomorskog ili inozemskog) trga, koje se pako ni od svakog šumara predmnjevati nemože. Da se ipak i ovom prodajom cilj uspješno postići može, dokazuju nam medju inimi povoljne prodaje u Slavoniji i ogroman pokret u trgovini dužicami koji se je baš uvedenjem ove vrsti prodaje u mjestu i tamo prije običajne premjerbene prodaje polučio. 2. Prodaja u vlastitoj režiji izradjenih drva. U krajevih bogatih na industrijalnih trgovačkih i obrtnih poduzećih, u kojih šume nisu vezane na prekomorska i inozemska tržišta, potroši sama okolica šume ono njekoliko vrstih liesa i drva za ogriev, niti se ovdje poduzetna dobit nedvostruči na štetu posjednika šume, izradjuju se stanovite vrsti proizvoda koji se budi neposredno unovče ili pako kojem trgovcu, koji onda sam đetailnu prodaju obavlja, prodadu. Tamo gdje je običajno šume pomljadjivati oplodnom sječom, nalazimo ovu vrst unovčenja takodjer iz toga uzroka, što se njegovanje mladog podrasta prigodom izradbe, nemože neintresiranom trgovcu povjeriti bez uštrba po dojduči uzgoj, konačno pako imademo prodaju u vlastitoj režiji i tamo gdje uz pomanjkanje svake ili nedovoljne tražbe, pojedini šumar sam ustrojenjem paropila, tvornica itd. svoje šume unovčuje, izradjujući za ova poduzeća potrebni lies i gradju. Buduć da u Hrvatskoj samo ovaj zadnji način prodaje šuma u vlastitoj režiji postoji, zatim što takvi podhvati usljed kasnije nastajućih konkurencija obično samo životare, te što pri tom kontrola uviek većim troškom skopčana, koja uz to i slobodno za trgovinu neobhodno nuždno razpolaganje upravitelja veže, imadu ovi podhvati samo privremenu vriednost, te su umjestui samo dok se povoljniji prodajni odnošaji nepoluče. Kad je probitačno u režiji izradjene proizvode uz stanovitu cienu, a kada i opet dražbenim putem unovčiti, neće biti valjda potrebno ovdje razpravljati, jer u Hrvatskoj, gdje se samo po tvornicah izradjeni proizvodi neposredno na trgu prodavaju, jest u tih siučajevih jedino prodaja uz stanovite ciene opravdiva. Da ipak u gore navedenih slučajevih i prodaja u vlastitoj režiji izradjenih surovina svrsi odgovarati može, dokazuje nam medju ostalim napredno šumsko gospodarstvo u Saskoj, Njemačkoj, Češkoj i t. d. 21 ´ — |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
B06 i. Prodaja drva na temelju naknadne prenijerlue po trgovcu izradjene robe. Još prije kojih 35 godinah bijahu u obće sunie u Hrvatskoj, slabih prometnih odnošaja radi. pasivne^ a gospofijirilo se je na sploh prebornom sjec- Djora. Da se pak što moguće najviše proda, i tim ta pasivnost smanji, prodavalo se svakome toliko stabala, koliko je baš htio. Da takova maloprodaja uz malen broj, uz to još neizobraženog šumarskog osoblja, životariti uzmogne, bila je premjerbena prodaja tada posve opravdana, kupac izabrao si povoljno stablo, ono mu se doznačilo, a nakon izradbe premjereno bi i na temelju proračunanog kubičnog iznosa odmjerila se onda kupovnina. Kasnije se pojavilo žalibože, i to ponajpaće pod pokroviteljstvom samog upravnog šumarskog osoblja, kriomčarenje u veliko. Opaziv to višje upravne oblasti, nastojaše tim kradjam na put stati ustrojenjem t. zv. drvoprovoznih postaja na svih glavnih točka izvoznih puteva. Ove postaje imadu svrhu, i-obu premjerenu i čekićem pobilježenu, na temelju izvoznice izdane po šumariji, koja robu uviek pratiti mora, pregledavati, — te nadzirati, da li se u istinu samo pravovaljanim načinom stečeni šumski proizvodi izvažaju. Danas je ipak obće mnienje, a i veoma česte pronjjene u osoblju kod pojedinih šumarija to dokazuju, da te provozne postaje svrsi neodgovaraju, i to tim manje, što je računajući na ovu kontrolu kod izvoza, namješteno u obće u tih strana nedostatan broj šumarskog osoblja, i tako se često dogadja, da usljed vrlo težko se nadzirajućih drvoprovoznih postaja, po šuma kozevrtIare,do k lugari na tih postaja tako rekuć dangube. Dok je lies bio još malovriedan, prodavao se na temelju jedinice duljine bez obzira na razlike debljine, tako imade u ogulinskom okružju još i danas pametnika, koji pripovjedaju kako lugar hvatom bordonale mjerio, preskočivši pri tom po <>-djekoji pedanj, a za svaki se hvat duljine groš plaćao, a tek kada je ciena drva poskočila, uvedeno je plaćanje na temelju kubičnog iznosa. U kohko nadalje prodaja na temelju preiitjerbe još T danas u njekih predjelih Hrvatske prevladuje, naime po cieloj gornoj Krajini i gorskora kotaru, to neka bude zadaćom^ ovih redaka, upozoriti na mane ove prodaje, nebi li se tako bar u koliko moguće istim doskočilo, s druge strane pako želimo, da prikažemo svietle strane „prodaje na panju" kao i prodaje na režiji, na koje se ipak posebno osvrtati nećeiuo, jer kako smo jur na početku tih razmatranja iztaknuli, to se prodaja u obće samo onda može nazvati racionalnom, kada se njom toli interesi prodavca koli i oni kupca čuvaju. U obće razlikujemo kod nas dva načina premjerbene prodaje. Prodaja ta je poglavito po naših preboraom sječonr"^sječenih čamovih i bukovih šuma, a naročito onih po gornoj Krajini, koje danas još većim dielom u obće samo vrlo težko unovčujemo — udomljena. Postupak sam pri tom jest sliedeći: Drvosjek izluči se na temelju gospodarske osnove, gdje pako takove još bilo nebi, tamo se povi^šina đrvosjeka UsStanovi približno« |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 307 — Trgovac želeći raditi, uplati kod šumskog ili gospodarstvenog ureda, polag ustanovljenog cienika približno (uioliko, koliko kn])ljena stabla u jedrih inetrih vriediti mogu, na što mu se izdade vrhu te učinjene uplate t. z. šumska doznaenica. . Ovu doznačnicu imade trgovac predočiti odnosnoj šumariji, za da mu onda šumar propisanim načinom obavi^đoznaku tako kupljenih st-abala, nakon dovršene izradbe istih pako slieđi t z. premjerivanje. Bukova drva za ogriev, imadu danas još ponajpače u gornjoj Krajini slabu, drva za ogriev od četinjače pako rek bi nikakovu vriednost, uslied toga mjeri se prigodom premjerbe sanm drvo za izraclbu liesa upotriebljeno, dakle za tehničku porabu sposobno kao i izradjeni proizvodi, koji se posliednji ovom prilikom podjedno čekićem šumarije obilježe. Izračunavši šumarija na temelju takovih kod premjerbe dobivenih đata, u premjerbenom zapisniku kubični iznos upotrebljenog tehničkog drvlja, odmjeri se gristoJLba, a nakon pre izpitanja zapisnika premjerbe kod ureda, izplati trgovac još na doznačnicom uplaćeni iznos podmiriti se imajući svotu, — odnosno ako doznačnicom više uplatio nego što u đrvlju primio, to mu se dotični višak povrati. — Nakon učinjene pre naznačene uplate ili povratka, izdaje se trgovcu po šumariji t. z^izvoznica, koja robi, kako već i^ečeno, na provoznih postajah gdje se pregledava da li je pravovaljano stečena i čekićem obilježena, popratnicom služi. — Ova vrst prodaje imade jtu manu, što se po tom kod naše prekomorske drvotržbe česte promjene tržnih ciena po šumskih oblastih pravodobno nemogu uvažavati, bez da bi se ipak toga radi tko kriviti mogao, niti nam često uz takve promjene te stalne ciene pružaju možebitni dobitak. Kod slabih ciena i opet otežćuje se time svaka prodaja, te nam ta naša prekomorska drvotržba nebi ni kod prodaje u vlastitoj režiji utanačiva.nje stalnUi cjenika preporučivala, U šumah sa povoljnim! putevi te onakvih koje su bliže riečkom trgu, pojavio se u zadnje vrieme živahni upit na lies crnogorice, a da se jur prije spomenuto mienjanje tržnih ciena i živa konkurencija uzmogne u korist posjednika šume obi^aćati, đražbuje se sada u gorskom kotaru kao i kod kr. šumarskog ureda u Ogulinu, na kubični metar neizradjenog za tehničku porabu sposobnog drva. Onaj koji najviše ponudi, postaje đostalcem, jamčeć 10^0 jamčevinom u iznosa svote — približno — ustanovljene pi´ocjene dotičnog drvosjeka, koji se utanačuje obzirom na gospodarstvenu osnovu i načela preborne sječe tako, da se stabla već prije dražbe pobilježe, a ostali postupak jest isti kako gore naveđosmo. Prelazeć sad na razmatranje obćih mana takove premjerbene prodaje iztaknuti mi je slieđeće: Pošto trgovac samo za tehničku porabu sposobno drvo platiti imade, odnosno kupuje, tko će se čuditi, da nastoji, da za svoj novac što najljepši lies steče t. j . da onaj, od slabije ili manje vrstnoće za koji bi ipak istu cienu platiti morao, na štetu prodavaoca neupotrebljuje, već da takav u šumi ostavljati želi, znajuć, da time samo u svoju korist radi, jer mu se na trgu lies jednako neplaća, dočim mu se po vrstnoći razvršćuje. Istu težnju |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 30g — imade i pod nadzorom trgovca stojeći i po njemu " plaćeni radnik, jer je i njemu težko tesanje granatog vrha za bordonal, klaštrenje i guljenje vrha za trupce, i ciepanje medju granama u vrhu i bliže vrha itd., i 2;ato vidimo, da je trgovcu uviek stalo što bolji lies dobiti, a isto tako i radniku što najlaglje i najviše zaslužiti, ovdje dakle stoji korist posjednika šume u protimbi onoj kupca i radnika, a usljed toga nastaju nenaravni odnošaji; — koji se kako ćemo kasnije dokazati, po šumaru samo veoma težko paralizirati dadu. Toliko možemo ipak već ovdje primjetiti, da se u šumariji upravljanoj po piscu ovih redaka, izradba doznačenih debla od onda, od kada se nad istom oštrije bditi počelo, za 20^/e poboljšala. Vidimo nadalje da kod premjerbene prodaje šumar ne samo da debla doznačivati mora, nego što još tegotnije a i više vremena iziskuje, izradjena se roba mora još i premjeriti. Vidimo dakle da je kod ove prodaje jedva malo mauje posla, nego li kod prodaje u režiji, a pošto naše šumarije kako u obće poznato popriečno 10-struko toliku površinu imadu, kao što imadu kotari onih zemalja, gdje se šume izradjuju u režiji, te ako još uvažimo uz to i razliku medju radnjom kod golosjecnje i našom kod preborne sječnje, to moramo doći do zaključka, da kod nješto živahnije prodaje, šumar pune ruke posla imade, neznajući, bili se prije doznake, premjerbe ili pisarničkog posla latio. Ovo preobterećenje šumarije prouzročuje nadalje, da trgovac nije kadar u kratkom roku najbolje plaćenu pojedince naručenu vrst robe nabaviti, kao ni veću množinu robe brzo odpremiti te trgovinu na veliko makar i u više šumarija tjerati. Osim toga se izvoznice izdavaju vazda samo na ustanovljeni „rok valjanosti" ako li sada nepredvidno zločesto vrieme nastane, tako da se izvoz u tom ustanovljenom roku nemože obaviti, to izvoznica gubi vriednost a trgovac je dužan i opet robu, koju naravno sad više izvažati nesmije, po šumaru na novo pregledati dati, za da se na temelju ovog novog pregleđanja, kojim se pravovaljani posjed dotične robe konstatirati imade, uzmogne izvoznica produljiti. Akoprem je nekadašnje kriomčarenje u veliko, ovakove stroge mjere opravdati moglo, to ipak danas ovaj postupak barem „krutim" označiti moramo, jerbo nješto kupiti, a time ipak nesmjeti slobodno razpolagati, jest svakako mala tiranija! Iz ovog možemo uviditi. da premjerbena prodaja promet i trgovinu šuma nipošto nepospješuje, dapače da je ona na štetu svijuh intresiranih ^tranaka. Štetovnom moramo nazivati takovu jednostranu trgovinu, kakovom nam se ova netom opisana prikazuje, još i tim više, što ti naši drvotržci rade svi izključivo stanovitu jeđuovrstnu robu, tako n. pr. samo bordonale, trupce za žaganje na pilah, ili cjepanu robu. Često bi ipak prikladno bilo izradbu njeke ovih zahtjevanih vrstih nadopuniti onom druge vrsti, nu trgovac naš ipak neće toga učiniti, jer mu jednostrano uredjena trgovina toga nedopušta te bi prodajom druge vrsti robe, koju drugi trgovac sa dobitkom prodaje, on sam mogo štetovati. Imade stabala koja su iznutra gnjila, nu izvana bi ipak zato jedan ili dva reda cjepane robe dati mogla, znamo nadalje da stabla đonjekle kriva, |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 309 — nisu za izradbu bordonala sposobna, ali zato se ipak iz njih razžaganjem dobivaju posve ravni trupci, isto tako imade dielomice gnjilih stabala, iz kojih se bordonal dobiti nemože, ali se zato mogu dobiti zdravi kraći trupci iz njih itd., pa ipak jednostranost naše trgovine toga nedozvoljava. Buduć nadalje trgovcu racionalna izradba nikoji dobitak neobećaje, u koliko bo samo ona di-va plaća što su mu za izradbu Mesa potrebna, to je naravno, da mu za to ni do izradbe stabla nije, niti ju nenađzire, niti za nju haje. Onaj pako, koji je ikada vidio, hodajući po slavonskih šuma, one legione poslovodja, kako trieske mjere nebi li iz njih još kakvu dužicu izraditi mogli, taj mora nemarom naših trgovaca koji jedva kad kada i premjerbi ili doznaki zablude, biti neugodno dirnut, te si o toj vrsti izradbe kao i unovčenja već a priori bezuvjetno zločest pojam stvoriti. Premjerbenom prodajom prouzročeni primitivni odnošaji prodaje i trgovine drvom uzrokom su nadalje, da se već svaki i svatko u tih strana drvotržbe latio, i bez znanja i bez glavnice, tako da je time nastala obća konkurencija u ponudi na riečkom i senjskom trgu, a posljedica tih odnošaja najbolje se u tom prikazuje, da su bordonaii već kroz 30 godina istu cienu pridržah, tako da ljudi vele, da im se ciena kao i žemljičke poznaju. Usljed tih odnošaja razviše se nadalje te za izradbu toli nepovoljne usange, a isto tako je ova šumska malotržba, odgojila takodjer bar ne koristnu malotržbu riečku. Nemoć i nenaravnost naših odnošaja uz rečeno stajanje ciena i to uzprkos toga, da smo u vremenu prirasta skupoće, potvrdjuje nam takodjer činjenica, da još prije 4. godine bordonal nije smio biti kraći od 8 m. a barem 10*^4 njih moraše biti 14 m. dugih, dočim debljine morahu biti medju ^^Iz7 — ´^7´^^ ^^^´ Danas medjutim već i bordonah mogu biti i 5 m. dugi a duljina od 14 m. već se nezahtieva bezuvjetno, a isto tako imadu već i debljine ^\/2i — ^JM cm. kao bordonaii promet, a konačno samo još primjećujem, da su se upravo ogromni zahtjevi na kakvoću drva stavljali a i još stavljaju, jer bordonal ne samo, da mora biti za gradjevnu porabu sposoban t. j . posve zdrav, nego iz njega se još i piljenjem mora dobra roba dobivati. Naše šume trpe vrlo mnogo od t. z. okružljivosti; u koliko su ipak stanice drva zdrave, to ova pogrieška gradjevnom drvu neškodi, nu pošto naši bordonaii vazda još i za dalnje kalanje sposobni hiti moraju, to bi se tada i^azpiljena polugotova roba, načinjena iz tako bolestnog drva, na okružlju razpala, a zato i bordonaii nesmiju ovu pogriešku imati. Nije nadalje dosta takvom trgovčiću što nerazumije posao, da mu manjka nuždna prometna i radina glavnica, te što je usljed toga prisiljen odmah prodati ono što je izradio, za da opet novac za dalnju ti´govinu kao i svoju potrebu pošto poto steče, nu on si pri tom još i eventualne štete i manjke prihoda naknadjuje obično lihvarenjem, prodavajući radnika i kirijašu, brašno, sia ninu, zob, u obće sve potrebštine, i to naravno uz veliki dobitak tako, da mu tim postaje prava trgovina liesom manje više nuzgrednim a lihvarenje pako glavnim zanimanjem. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 310 — Na ovaj način ostaju često radnik i kirijaš, koje ti bezđušnici na sav mogući način izrabljuju, uz sav trud i muku dužnici, radnja im ozlovolji, a najkaŠBJe im ni trgovac sam već nemože zapovjedati, u radnji i izvozu nastaje podpuni nered, a hrdjav primjer uzrokom je, da i onaj trgovac, koji se do sada lihvarenjem bavio nije, nebude kadar gospodariti s ljudima, Obazremo li se još nakon rečenog jedan krat na sve ove rak rane, te naše t. z. „premjerbene prodaje", to ćemo viditi, da su nedostatna izradba robe bez valjanog nadzora, jednostranost trgovinemaloprodaja štetonosni prodavaocu, dočim dugotrajni postupak prodaje i predaj e, te kruti provozni propisi ni kupca nemogu zadovoljiti, a što je najgore, šumska uprava sama si je ove odnošaje, nastavše baš tom premjerbenom prodajom, stvorila i odgojila. Sjećajuć se one „crnac svoju dužnost učinio, crnac može ići", držimo da se već i kod nas promjeniše na toliko odnošaji, da nam netreba više takovu trgovinu, koja je bezuvjetno na štetu prodavaoca, podržavati . Nedostatna izradba drva u šumah pri tom je najosjetljivija bila, a označivaše ju najbolje oni silni ođpadci. Akoprem se nadalje danas već odredbom bar to postiglo, da je trgovac dužan vaskoliko za tehničku porabu sposobno drvo upotrebiti, (čim se već na 20^0 poboljšala izradba, kako to barem opažamo u našoj šumariji) to ipak i ove mjere nisu dostatne u koliko nezajamčiše šumarskom osoblju nikakvih represalija i proti zajedničkim interesom trgovca, i od ovog plaćenog radnika, koji gdje god moguće ovu odredbu paraliziraše tako, da je napokon usijed toga kr. šumsko ravnateljstvo odredilo, da se trgovcu, pošto mu je dužnost sve za tehničku porabu sposobno drvo izraditi, tamo gdje on toga nebi posve ili podpunoma učinio, u šumi zaostalo, na za tehničku porabu još sposobno drvo, kod premjerbe uračuna podpunom pristojbom, koju je podjedno dužan platiti. I tako \idimo, da je i opet ova prodaja u svojoj konsekvenciji zahtievala novai đrakoničku mjeru, jer platiti a ništa nedobivati, sigurno jetežko, ali žalibože „crnac ostaje crnac" ma ti i cent sapuna umivajuć ga potrošio, tako i ova vrst unovčenja izazivlje vazda posve protivne interese, jer niti ovom se najstrožjora odredbom cilj podpunoma nije postigao, a da je tako, to ćemo dokazati sliedećim razmatranjem izradbe pojedinih razvrstbina: a). Tesane robe ili bordonala. 6). Trupaca za piljenje žaganica. c). Ciepane robe. Rol^a tesana ili fcordoHali. Za da se poluči podpuna izradba za tehničku porabu sposobnog drva, morao bi prije svega radnik težiti za tim, da jedan, dva ili tri bordonala tako izradi, da zato cielu svrsi odgovarajuću duljinu debla upotrebi. Na sliedećem primjeru možemo odmah viditi kako se već i ovdje interesi posjednika šume sa Kupćevimi križaju. Stavimo n. pr. da se njeko stablo 20 m. dugo u sredini 53 cm. debelo sa sadržajem od 4.41 m,´^ izradi na bordonale, i to: |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 3´11 — 1 sa 12 ra. debi. ^^jm cm, debi. pri čemu je dakle izradjeno 190 + 0´46 = 2´3G m/* tesane robe, tla je pako isto deblo trgovac samo na 18 m. izradio, bilo bi isto u sredini (na jedan metar bliže k panju) imalo 55 cm. debljine, te bi se time moglo 4´28 m.´* drva upotrebiti i izraditi za bordonale, i to dimenzija: 1 sa 12 ra. dulj. ^7^6 cm. debi, 1´9() m/^ 30´ -r..^. .... R r 2´44 mJ 730 „ . 0-54 m.^ tesane robe, dakle se u/> manje primljenib 0´13 m/^ ipak pokazuje višak od 0*08 m/´ na izradjenoj robi, sto nam jasno dokazuje, da trgovac uz podpuno izradjena debla dobiva manje, no onda kad razsipno radi. Ovaj primjer odgovara naravi, dapače mi ga neizraćunasmo uz predmnjevu nepovoljnih odnošaja, gdje n. pr. drvo u vrhu šiljato t. j . gdje se naglo promjer smanjuje dcitično onaj u sredini debla jednakim ostaje i t. d. Trgovcu se kao i radniku prima i plaća po kubičnom iznosu robe, stoga oba teže, da što najviše moguće gotove robe dobiju. Radnik to polucuje kod tesanja, razmjerenjem debla, dakako na štetu prodavaoca, jer kako to u gornjem premjeru dokazasmo, to onda, kada trgovac najviše robe poluči za O´IS ni.^ manje plaća. Moglo bi se možda ipak pomisliti, da bi se uračunanjem neupotrebljenog drva, dakle u gornjem primjeru od 2 metara prodanog debla, udo\ oljiti moglo, nu već narav stvari, nješto plaćati što se u istinu neprima, mora da bezuvjetno ozlovolji svakog trgovca , a svaki šumar, koji svjestno svoje dužnosti u smislu tih propisa vrši, mogo bi puno pripovjedati o posljedicah takovog priračunavanja. , Ovo zaračunavanje u istinu neprimljenog drvlja tim je neugodnije za trgovca što je, kako to dokazasmo neizbježivo, te što se ovaj višak i \rlo težko točno proračunati dade, u koliko bo poglavito od manje veće drvne punoće debla ovisan. Po izkustvu pisca tih redaka iznaša kod dobrih radnika 5´7,, clele kupovnine, kod nevaljanih radnika, pako može ovaj višak i na 14",, poskočiti, svakako je pako ovaj višak tako znatan, da ga prodavače težko gubi i to tim težje, što se samo na ovaj način kod premjerbene prodaje bolja izradba polučuje, jer da tome tako nije, izradjivala bi se debla i danas kao i njekada, samo na 507o5 dočim imademo danas ipak već TO^^/o izradbu tehničkog drva, za čamovinu- Bukovina imade kraće deblo, a dočim se od nje đulja roba zahtieva, to je moguće samo po jedan bordonal izraditi, zato se ista i podpuno izradjuje a i izradjivaše. Sretni bismo ipak bili da nara se samo na ovu neizbježivu nedostatnost izradbe potužiti, nu kao što je težko radniku granati vrh tesati, (što je skopčano i pogibelju za njegovo orudje), tako se i trgovcu bordonaii kraći od S m. te tanji od ^7^^ *^^- slabije plaćaju, te stoga oni na svaki mogući aačiii izradbe vrha izbjegavaju, a nije li šumar podpunoma vješt, prosuditi koliko se u istinu prigodom otesanja gubiti mora, to može biti uvjeren, da će mu trgovac ili po |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
~ 312 — slovođja sa radnikom tako dugo govoriti i dokazivati, dokle ga ne prevare. Dok si pako činovnik nužđnu vještinu i izkustvo u tom steče, treba barem dvogodišnje službovanje u takovih odnošajih. Ova potežkoća izradbe vrha debla, te da se trgovcu plaćanje neizradjeuog vrha prištedi, učinila je radnika na toliko domišljatim, da gdje je samo moguće stablo tako obara, da mu se vrh prebije, pa ipak se kao što u obće kod izradbe, tako i kod izradbe bordonala, ima deblo vazda tako podsjećati, da se što najmanje moguće ozliedi, te da padne tako, da bude i za izradbu i okretanje što prikladnije t. j . da vodoravno pade i leži, pa ipak smo vidjevali već, da su radnici sami išh guzine navaljivati tamo, kamo je deblo pasti moralo, samo da mu se vrh prebije. Dakako da se to bar kad kada može i kod premjerbe opaziti, nu tko nam opet jamči, da osobito u sniegu onaj predmet na kojemu se je vrh prebio, neostane nevidljiv iU da stablo u istinu nije tako visilo, da se povoljnije porušiti nije moglo? I tako ueznamo u takvih slućajevih, imademo li interes posjednika šume bezuvjetno štititi ili sa nepredvidljivim! okolnostmi računati. Popriečno zapadne svaku zimu u naših krajevih do na 3´ sniega, kod takve prilike pako neviđiš baš ništa od vrha debla, za da se pako podpuno očisti deblo od sniega, za onda moći prosuditi,, je li deblo valjano izradjeno ih ne, trebalo bi na svaka dva vrha po jedan djelatni dan, i negledeć, da bi taj trošak često uzaludan bio, moramo dopustiti, da je takovo čišćenje nemoguće, pa kako da onda šumar svjestno i bezbrižno propisnu kontrolu vodi, kako da prosudjuje, da U je stablo to u istinu racionalno za tehničku porabu izradjeno ih ne, kad se kraj naših vehkih kotara i ovog načina prodaje, svi ti poslovi po ljeti obavljati nemogu. Ostaje nam dalje spomenuti i to, da se debla, razvita u gustih godovih, težko tesati dadu, a zato bude i ovdje radnik vazda voljan, budi stvar zabašuriti ih bar stablo tako porušiti, da se čim moguće više razbije. Gospodi sudrugovom u drugih krajevih, činiti će se možda nevjerojatnim, da radnik stablo jurve porušeno, neizradjeno ostavlja, a žalibože, da se tekar izkustvom a često i na štetu posjednika šume i činovnik o toj istini osvjedočiti mora. Za porušeno gnjilo stablo nedobiva radnik nikakove naknade, pa zato nije ni voljan takovo stablo na toliko, budi zasjecenjern, budi razpiljenjem na više komada priugotoviti, da bi se činovnik o posvemašnoj i podpunoj nesposobnosti takvog debla osvjedočiti mogao, te tim i prama kontroU mogao pokriti, pa tu nepomaže niti siliti niti moliti. Djelomičnim Mhvarenjem trgovaca sa brašnom i t- d. radnici su tako izkvareni, da ni iste zapovjedi trgovca nepomažu. Jednostranost trgovine nadalje nečini koristnim trgovcu, da se kraći i inače posve zdravi trupci iz samo djelomice nesposobnog deb.a izradjuju, jer bi na njih gubio, pa je i tuj opet šumar u sličnom odnošaju kao kod nevidljivih u sniegu ležećih vrha, neznajuć da li previše ili premalo priračunao zaračunavajuć nevidljivo gnjilo. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 313 — Naša debla trpila su strahovito u prijašnih godinah t. z. i^panjejem. Španjeje to, sastoji se u sliedećem; u visini od 2—3 m. izsjeće r^tetocinac do decimetar drva, i kušao na ovom, da li to deblo za cjepanje sposobno ili ne, i tako je znatan postotak naših debala, koja kvarožincu nebijahu dosta cjepka, dolje djelomice izgnjilo, te za kupca i za radnju bordonala nesposobno postalo. Nije nadalje dosta što radnik negleda, da li baš tamo odreže, gdje gnjileš prestaje, te što 1—3 m. najboljeg zdravog drva na guzini pušća, nego pošto se tekar prigodom rada kod četinjača o cjepkosti drva osvjedočiti može, to nije ni šumar nikako kadar prosuditi, da li samo ostavljena guzina ili možda cielo deblo samo iznutra gnjilo ili pako da li možda ipak za cjepanje sposobno, za da se usljed toga kao neizradjeno trgovcu kod premjerbe priračuna. Ova nas jednostranost trgovine može nadalje poučiti, da trgovac, koji nemari za stečenje valjano cjepane robe obično prodavca odnosno šumara buđ na koji način nastoji prevariti. Trupci za piljeBJe žaganica. Ovi se trupci izradjuju 4´2 m. i 3*8 m. dugi, te se iz prvih dobivene žaganice, kako već prema debljini zovu: „pajoli" ili „scoretti", iz drugih pako „latižani". Da bude drvo suho i za izvoz laglje, a žaganica biela, izradjuju se ti trupci obično u mjesecu svibnju i lipnju. Postupak pri tom pako jest sliedeći: trupac se odreže, kora mu se oguli i posao jest gotov. Kako već više puta iztaknusmo i dokazasmo, to trgovac neimade kod ovog načina unovčenja drva nikakvi interes da racionalno izradjuje, te se stoga i kod piljenja trupaca, na guzini kao i kod pravljenja bordonala, po gdje koji metar zdravog drva neopreznim razžaganjem kao i usljed pomanjkanja svakog nadzora, ostavlja neizradjen. Prigodom izradbe trupaca osobito je radniku nepovoljno klaštarenje granatih vršaka, jer mu taj posao tegotan i neugodan. Žaganice imajuće više grana, niesu roba prve vrsti, a uz to se zahtieva da bude dobra žaganica bar 30 cm. široka, a stoga izbjegava trgovac kao i radnik izradbu vrha, i tako si iz istih razloga, kao što to spomenusmo i kod bordonala, protivljuju i ovdje opet interesi kupca i posjednika šume. Da se tim odnošajem na put stane, razvrstaše se ciene po vrstnoći drva, čim se bar donjekle i željeni uspjeh postigao. Razredjivanje to usliedilo je u tri razreda vrstnoće i to: 1. Drvo posve zdravo ili sa malo grana. 2. Drvo granato. 3. Drvo okružljivo ili djelomice gnjilo. Pošto se kod piljenja gnjilež izbaciti može, to se primjerenim uredjenjem ciene (pri čem treba uzeti obzir na to, da su troškovi izradbe, izvoza jednaki kao kod zdravog drva), može postići i bolja izradba, akoprem još ni time cilj ni iz daleka polučili nismo. Kod zelenog stola radećim šumarom mogla bi se ta zadnja naša tvrdnja^ da se ni kod takvog razredjivanja, kod te izradbe posve povoljan uspjeh nepostigava, možda nevjerojatnom činiti, ali ne samo, da se u obće šume i šumski |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 814 — ođnošaji nedadu u tabele smjestiti, nu ni razredjenje nemože u svakom skicaju odgovarati, a da je tako, to nas izkustvo poučava. Radnik plaćen od trupca, neuzimlje si truda, da stablo na prvi pogled gnjilo, dalje iztražuje nebi li možda ipak koji trupac iz njega izraditi mogao, a isto tako mu je osobito težko debele trupce žagati (tako je pisac ovih redaka opazio, da su radnici porušiv posve zdravo debelo stablo, isto na tri ili četiri mjesta zasjekli, te onda sami ove zasjeke gnjiležom zamazali, samo da se čini, da je dotično deblo gnjilo, za da tako izrafibi i guljenju ovih debelih trupaca izbjegnu) ako još primjetim, da je debele trupce vrlo težko i u samoj zimi na saonica izvažati, to će mi zaisto potvrditi svaki, uvažajuć i još to, da je vrlo težko tako nedostatno otvorena, kao gnjila ostavljena stabla, kojim se uz to po sniegu ni vrh nevidi, premjerivati, te dužnostim svjestno udovoljavati, đa nam još i tim razredjivanjem drva po vrsti cilj daleko ostao. Cjepana roba. Tim smo izcrpili tako rekuć, sve što nas kod premjerbene prodaje od strane posjednika šume kao i kupčeve strane tišti, te nam ostaje samo još opetovno i/.taknuti pomanjkanje nadzora kod izradbe i jednostranost te trgovine, koja bi za cjepanje nesposobno porušeno drvo najradje gnjiležu prepustila ili ga bar u najboljem slučaju samo za drva na ogriev izradjuje\ što osobito kod izradbe bukove cjepane robe vriedi. Moglo bi se nadalje predmnjevati, da se bar u šumah naših iniovnih obćinah, po trgovcu neizradjeno drvo, za pravožitnike upotrebljuje, ako i jest tome bar donjekle tako kod bukovine, to se ipak drvo četinjače za ogriev još n eu potre bljuj e, dočim je za lies i pravožitnikom cielih stabala treba, a izradbom se trgovačkog liesa deblo razmrcvari da više željenoj svrsi i potrebi neodgovara, stoga ta šteta, koja se takovom manjkavom izradbom šumi nanaša. istoj bar za V-? smanjuje vriednost, to ^mo sigurno blago računali, i stoga neima dvojbe, da je potrebno, da i imovne obćine strogo nad svoj´om izradbom bdiju. Uspješne mjere poprimilo je nadalje šumsko ravnateljstvo proti šumskim kradljivcem, izključivši od kupovanja šume svakoga trgovca koji je kod kriomčarenja uhvaćen bio, a buduC da je kod posjednikah pila i starijih trgovaca, trgovina sa iiesom, upravo pitanjem eksistencije, to nam se već netreba toliko u ovih krajevih bojati kradje trgovačke, a želimo jedino, da i drugi posjednici šuma slične uspješne mjere čim prije poprimu, jer bude li i nama već jednom primjer slavonskih šuma pred očima lebditi, to će napuštenjem toli neracionalne premjerbene prodaje valjda i našim šumaru svieth danak osvanuti i naše će tužaljke tad bezpredmetne postati, ali prije svega treba da si posvemašnju trgovinu odgojimo i da nastojimo racionalnu izradbu polučiti, jer neima dvojbe da se i izradba naše crnogorice bar za lO´Vo Još podići može. Ako k tomu još piimjetim, da bi se sagradjenjem cesta mogle još sada tako rekuć bezvriedne uu ogromne množine naših šumah svjetskoj trgovini |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 315 — otvoriti, i to tim prije, što se danas ved i 2a črnogoricu i bukovinu dosta živahno pita, to mislimo da je već vrieme, da se dosadanjim ne\oljoini prenu vedenim odnošajein i zastarjeloj prodaji na kraj stane, Zaključujuć spominjem, da sam pripravan svako doba sve ovdje navedene tvrdnje toli uredovnimi podatci koji i inimi vjerodostojni mi svjedoraristvi podkriepiti. K pitanju naobrazbe pomoćnog i čuvarskog osoblja. II.´ , Razpraviv u zadnjem svezku prvo pitanje o javnih straža a obće a šumskih napose, pretresti ćemo danas pitanje: Koja su prava i dužnosti javne šumske straže? Na to pitanje odgovaramo ovako: u javnoj službi u obće uživa svaki šumarski činovnik (šumarski vježbenik, pristav, šumar, nadšumar i t. đ.) ili službenik (lugarski pokusnik, pomoćnik, podlugar, lugar, nadlugar i t. d.) bez razlike tu pogodnost oblastne osobe, usljed koje se pogodnosti: 1. Na njem ovršeni pokušaj zavedenja na zlorabu ili propast službenih dužnostih i povriedu položene prisege, zapriečenje slobodne volje, uvrieda nanesena poštenju ili uredovnoj časti, odpor proti njegovim odredbam i nalogom i na njemu počinjeno nasilje, imadu strožije kazniti, nego li onda, kada bi to sve počinjeno bilo na inače običnom čovjeku. U vršenju čuvarske službe uživa svaki šumarski činovnik ili službenik dalje još sliedeća prava: 2. Svatko je dužan pokoravati se njegovim službenim odredbam. Tko toga nečini, postaje kažnjivim. 8. Njegova izpovjed odnoseća se na prijavu šumskih prekršaja smatra se podpunim dokazom u svih stvarih, koje su njegovu nadzoru povjerene, čim on uztvrdi, da je okrivljenog zatekao na činu, ter da ga je odmah opomenuo ili uhvatio, dočim je kod običnog čovjeka potriebno, da se takove izpovjedi podkriepe svjedočanstvom dvojice, 4. Može u službi nositi uobičajeno oružje (pušku, lovački nož, samokres), a da mu u tu svrhu nije potreban posebni oružni list, kog ini sukromni nosioc oružja imati mora. 5. Može proganjajuć šumoštetnika zatečenog na činu samovoljno preduzeti kućnu pretragu, ter ondje tražiti bud štetočinu bud nepovlastno prisvojene šumske predmete i proizvode. 6. Šumarski činovnik ili službenik treba se kod svojih izpovjedih, koje isti pred sudom izkazuje o činih ili okolnostih po njemu u službi opaženih ili se na njegovo službovanje odnosećih, samo pozvati na položenu službovnu prisegu, da njihovu podpunu vjerodostojnost dokaže; dočim se obični čovjek u takovih sgodah svagda posebno zapriseći uiora. |