DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 245 — Kao što je rad DanMovskog na književnom polju upravo epokalan, isto mu je tako i rad na polju praktične djelatnosti odličan i uzoran. Njegove procjenbene radnje znati će svaki sliednji hrvatski šumar, bar po pričanju, njegove kulturne i šumarsko-uredjajne napremice u povjerenih mu vlastelinskih šumah, pokazivati će na viekove jasno velike njegove zasluge po vlastelinstvo i ondašnje krajeve, tako da nebismo znali u nas nijedne šumske uprave, bolje uredjene i vodjene od one vlastelinstvah Valpo i đolnji Miholjac, o čemu se u ostalom prvom sgodom i naše družtvo bude osvjedočiti moglo, bude li, kako to i u namjeri, koji dojdućih družtvenih sastanaka uročilo u onome kraju domovine naše. Nije napokon svrha tih redaka opetovati one pune hvale ocjene raznolikih književnih radnja Adolfa Danhelovskog, niti smo kadri nabrojiti svaku i najmanju njegovu radnju, ma i po sebi vriednu, da ju svaki hrvatskih šumara skroz i skroz prouči, objelodanjene po raznih izvještajih trgovačkih komora, šumarskih i inih časopisa, već nam je pred očima, ocrtajući na kratko javni rad odličnog tog strukovnjaka, hrvatskim šumarom u pamet dozvati svečan dan muža, vriedna najvećih odlikovanja, za zasluge stečene na polju šumarstva po stališ naškaoidomovinunašu. Zelismo nadalje, osobito mladjim našim drugovom predočiti autorite t i primjer nasljedovanja vriedan, pokazujućeg što li sve neuzmogne čovjek prave volje i ljubavi za struku. U to ime zaključujemo ta razmatranja, vrućom željom, da nam Bog dičnog starinu uzdržao na diku i čast struke naše, radost obitelji i korist mile mu Hrvatske, još mnogo i mnogo godina, moleć ga podjedao, da ovomu listu ostane i nadalje u prijateljstvu sklon i odan, kličemo niu iz dna srca k predstojećoj slavi šestdesetgodišnjice. Živio! Živio! P. X. K. K pitanju naobrazbe pomoćnog i čuvarskog osoblja. Tečajem višegodišnjeg službovanja osvjedočih se, da je jedna od velikih zaprieka u vršenju praktične čuvarsko - upravne službe slaba i jednostrana upotriebljivost šumam đodieljenog pomoćnog osoblja, koja se okolnost mora tim više žaliti, što isto mora prečesto vršiti i dužnosti „prenesenog djelokruga." Svi smo u tom složni, da naše lugarsko osoblje oeodgovara svojoj zadaći. Kad pako oni kod državnog erara i imovnih obćina nezadovoljavaju, kakovi su tekar oni provincijala (t. z* urbarijalnih obćinah) koji ni čitati ni pisati neznadu, ter koji su plaćeni sa 15—60 for. godišnjih, reki´Utiraju iz najslabije naobražene i razvijene klase pučanstva !? Da te ih Bog oslobodi! I dok to sve znamo, neće nam se potražitizajedničkog Ijeka, da si barem u tom smjeru pomognemo, gdje pomoći „od ozgora" očekivati nesmijemo, već taj teret na vlastita ledja svakako uprtiti moramo. Kušalo se u tom pogledu s više strana. Jedni: drži nedjeljnu školu^ drugi: podučavaj u svakom konkretnom slučaju, treći: piši okružnice^ četvrti: tiskaj službovni naputak, svrstaj |