DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 26 <-- 26 --> PDF |
264 Poučno putovanje slušatelja šumara tečajem svibnja 1884. w Korušku i Istru. ^ Izvješćuje Bragntiu Hlava, profesor šumarstva. Privoljenjem visoke kr. zemaljske vlade od 10. svibnja t. g. br. 18.905 obavješten sam, da mogu sa slušatelji II. i III razreda kr. gospodarsko i šumarskoga učilišta u Križevcih gore naznačeno poučno putovanje izvesti. Odputovalo je 14 slušatelja šumarske struke samnom, dne 17. svibnja 1884. jutrom državnom željeznicom u Žakanj i od ovuda preko Kaniže kroz Medjimurje u Pragerbof i u Maribor, u koji liepi grad smo na večer prispjeli te u već pripravljenom stanu prenočili. Drugi dan t. j . 18. svibnja vozili smo se u jutro prvim vlakom južne željeznice prama Koruškoj do postaje Maria-Rast u Štajerskoj, gdje nas je dočekao šumarski činovnik g. Franzl, koji je bio tako dobar te nas vodio ponajprije u Lobnitz, sjedište : šumarskoga ureda imanja „Faala", vlastničtvp presvjetloga g. grofa J. C. Zabeo-a. Ovdje nam je pokazao g. Franzl mape šumskoga posjeda toga imanja, iz kojih smo vidili, da čitav šumski posjed prieko 3.000 katastralnih rali iznaša. Žalibože što je bio gospodin šumarnik Zentner službeno odsutan, uslied čega nismo mogli vidjeti čitavu šumsku osnovu, jer ju je gospodin šumarnik kod sebe imao. Nakon kratkoga boravka u pisarni šumskog ureda odvede nas g. Franzl u šume gdje nam najvažnije pokaže, što smo ovdje^ po jur prije ustanovljenom programu imali vidjeti, naime vodenu kliz (Wasserriese) koju smo točno pre gledali, prateć ju u duljini od 3—4 kilometra. Ova kliz razgranjuje se na stanovitom mjestu, u dvie glavne pruge, te je ukupno 22 kilometra dugačka, Kliz ova vodi \z mjesta „Lobnitza", gdje se izim, šumarskoga ureda, te tvornice žigica i druge gospodarske sgrade imanja Faala kao i privatne kuće nalaze; počamši od skladišta drva kraj nasipa željeznice uzduž potoka „Lobnitz" kraj vlastelinske staklarne, o kojoj ću znamenitosti naknadno potrebno navesti, izpođ tamošnjega vodopada do šume „Sumik." Do simo sagradjena je kliz u jednom komadu. Drugi dio te klizi pako vodi prieko posjeda raznih privatnika kroz dolina „Sraolik" i prieko „Brochnerhohe" do „Klopni vrh." Šuma „Klopni vrh", gdje ta kliz počimlje, leži 1.289 metara nad morem. Lobnitz leži 311 metara nad morem; iz toga sliedi, da je pad klizi od početka ti Klopnom vrhu do izlaza u Lobnitzu 978 metara, taj pad ipak naravno da nije jednako razdieljen na čitavoj pruzi, te zavisi o položaju, 0 briegovih obroncih te o množini vode. * Ovo je izvješće visoka kr. zemaljska vlada dostavila društvu, na svrsi shodnu porabu, odiiosBO uvrstbu u „Šumarski list." Opazka ux´edni<5tva„ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 265 — Iz početka, gdje klizi pritiče samo malo vode iz bližnjih graba i jaruga; imade ista naravno veći pad, naime 3—5 centimetara po metru; niže pako, gdje pritiče dosta vode, iznaša pad samo 0*5 centimetra do najviše 1 centm. Ova kliz rabi se sada saiao za cjepanice i klipovinu. Za sklizanje većih trupaca jest preslaba a izim toga je pad prevelik; kako to dokazano pokusi i klizanjem velikih trupaca, pri kojem je poslu uviek trpila kliz. Kliz je sagradjena iz 6 metara dugačkih i 30—40 centim. debelih čamovih stabala, koja se prije na pilani uzduž razpolove. Na jedan preboj (Each) dolazi po pet takovih 6 met. dugačkih i uzduž razpolovljenih trupaca, a slažu se tako skupa, da razrezana strana leži na nutarnjem djelu a okrugla pako na vanjštini klizi. Dolnji razpolovljeni komad čini dno a onda dolaze na svaki kraj još po dva takova komada, u slici polukruga. Gornja širina preboja iznaša 1*5 met. Stubnjice se moraju dobro izpuniti mahovinom, za da bude kliz nepropustna. G-radnja te klizi stojaše po izjavi gospođina Franzla dosta novaca. Jedan preboj od 6 met. duljine, sastojeći se, kako sam već opisao, iz pet 30^40 centim. debelih po dužini razpolovljenih debala, stoji (bez vriednosti drva) 4—5 for, a. vr. U ovu svotu uračunat je naime trošak za sječenje, za dovoz, rezanje (razpolovljenje) i na gradjenje; tamo pako gdje preboji radi jaruga, graba i nejednakosti tla na većih podlogah stati moraju, stoji jedan preboj i 6—7 for. a. vr. U tu glavnu kliz vode iz raznih manjih pokrajnih dolina (podoliea) manje nuzklizi, kod kojih svaki preboj samo iz 3 komada trupaca sastavljen. Takove manje klizi trebaju đašto i manje vode, nu zato veći pad. .Male postrane klizi grade se obično iz bukovih otesanih stabala, a leže te klizi često neposredno na tlu ili su dapače u zemlji sagrađjene; trošak je za ove naravno manji. Ako ima dosta vode, onda se mogu u glavnoj klizi svaki dan dopremiti u duljini od 14 kilometara 400—480 prost. met. bukovih cjepanica; a od mehkih cjepanica (četinjača) može se još veći broj prostornih metara odpremiti, jer su mehke cjepanice laglje a radi toga više plivaju n klizi nego li se skližu. Da prepliva jedna cjepanica duljinu od 14 kilometara, treba k tomu 37^—4 sata. Trošak za transport od 1 metr. hvata u toj puzalici iznaša popriečno 1 for. 20 do 1 for. 60 nvč. a. vr., uračunav k tomu i trošak za sječenje, izra djivanje i ubacivanje. Za prebiranje, nahvativanje računa se za 1 metrički hvat (t. j . 4 prostorna metra) 50 nvč. a. vr. Za popravke na klizi treba svake godine, po sadanjem izkustvu, popriečno 20—30 nvč. za preboj. Glavna kliz može uztrajati 9—10 godina. „Želimo li, da dulje traje", kaže gosp. Franzl „onda se nesmije pušćati preveć vode u nju." Pregledavajući khz u duljini od po prilici 3—4 kilometra, prispjeli smo do vlastelinske staklarnice, te akoprem nestojaše pohod te tvornice u našem programu, ipak i nju pregledasmo. Tvornica ova je utu svrhu sagradjena, ža da se i lošiji sortinienti drva eventiiatoo jošte dobriiia utjehom unov^ti |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 266 — mogu. Ravnatelj te tvornice, gospodin Josip Minarik bio je tako dobar, te nam je protumačio čitav postupak kod radnje u staklarni. Ova staklarnica rabi 2a talenje samo plin, koji se izvađja u posebnoj peći iz preostataka raznoga drva, kao i iz drva najslabijeg razreda, koje vlaste linstvo na drugi način unovčiti nemože. Peć za proizvadjanje plina tako je ure djena, đa se može raditi constantnim plamenom, koji se plamen dade po volji pojačati ili umanjiti. Gospodin ravnatelj Minarik bio je prvi, kako kaže, koji je uveo u Štajerskoj, da se rabi za staklarske tvornice plin iz drva. Prištednja kod uporabe plina, prema plamenu od drva, iznaša po izkustvu 25^/o. Prije godinu dana uvela je staklarnica u Reifingu takodjer plin iz drva a do sada obstoje u čitavoj Štajerskoj samo 2 tvornice za staklo, koje na takav način t. j . sa plinom iz drva rade. Za gradju peći skupa sa taonikom i inimi stvarmi, što k tomu spadaju i skupa sa dimnjakom, koji je 24 metra visok, platilo je vlastelinstvo Faal u Maria-Rastu ukupno 10.000 for. a. vr., nu kako nas ravnatelj uvjerovaše, nadoknadio se je taj trošak već u kratko vrieme, prištednjom drva; negledeć na to, da staklo postaje pri kurenju sa plinom uviek čistije, jer ga nemože zamrljati pepeo, niti djelovi ugljena ili drva (Glasmasse), ko što je to kod običnoga kurenja slučaj. Dalnja prednost te peći jest, đa treba pri tom za talenje stakline samo 16 (ili još manje) satih, dočim taj posao kod obične vati-e sa drvom traje najmanje 22 sata. Staklo se proizvadja iz kremena (Kiesel) pepelika, sode, vapna itđ. Eaztaljenu staklaču izrade težaci u 14 satih; onda mogu mirovati, dok se u 16 satih neraztaii druga staklača. U našoj prisutnosti, premda je bio svetak, ipak se radilo, te su težaci iz staklače baš razduhavali razne cilindre za petrolejske svjetiljke. Proizvadjeno se staklo onda brusi pomoću posebnih strojeva, koje tjera vođa, koje ovdje dosta imadu. Kremen se mora prije uporabe u vatri razžariti, a zatim bacanjem u hladnu vodu gasiti; na što se opet prebira i razmrvi u grušari (rudna stupa, Pochwerk) u prah. U staklarnici, koja dosta drva potroši, nu koja se ipak drugim načinom nebi mogla unovčiti, boravili smo po prilici 7^ sata; našto se povratismo drugim putem u Lobnitz, gdje smo jošte pohodili tamošnju tvornicu žigica, takodjer vlastničtvo presvjetloga grofa Zabeo-a. Tvornica nije velika, te je samo radi toga ustrojena, za đa se mehka drva, koja se tamo nebi inače mogla prodati, tim što uspješnije unovče. Za rezanje žigica rabi se posebni dvostruki strug (blanja, Doppelhobel) koji reže na jednoj i drugoj strani. Veoma tanke daščice za sandučiće, režu se takodjer na posebnom u tu svrhu construiranom strugu (Spalthobel). Čim se drva bolje kalati dadu, čim su čišća i bezgranastija, tim više se može izrezati žigica. Žigice (ovdje razumievam samo žigice bez žvepla i fosfora) |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 267 ~ ^ " režu se u imnom obliku i u raznoj veličini; Ima tu okruglih običnih, četverouglastih (švedskih) širokih i rebrovitili. Veličina je razna po stanovitih brojevih; najobičnija je veličina br. 10 i 11 a najviše se uzme br. 12, t j . 12 žigica skupa ležeće, mjere u širini 1 palac bečke mjere; br. 11 je jači, jer već 11 komada imadu širinu od 1 palca, a naravno je br. 10 još jači. Duljina žigica je 48—50 m. ni. Iz liepe čiste oniorikovine moći je izrezati od 1 prostornog metra, jedan milijun žigica br. 12. Trošak za proizvađjanje 1 milijuna žigica iznaša: a) Za sječenje i dopremu potrebitoga drva — for, 94 nvč. &) Za rezanje, čišćenje, vezanje u snopove i za pravljenje lagvička . . . . . . . . , . . , 1 ,, 46 „ . c) Za 5 lagvička (1,000.000 žigica) treba 80 daščica u vrieđnosti od . ., , . ,. . . . ... . . . . — „ 30 „ d) Žice za vezanje . . _ ^ 12 „ e) Čavljiča 25 kom. za svaki lagviček = 125 kom. . . . — „ 10 ^ f).Spagovina za 80 snopova (svaki snop sadržaje ukupno 12.500 kom. žigica, 80 snopova 1,000.000 žig.) . . . . — „4 0 „ g) Platno (Juchtenleinen) za ometanje lagvička .... . — „ 40 „ Ukupno .. . 3 for. 72 nvč. Jedan milijun takovih žigica (jošte bez žvepla i fosfora) stoji loco Leibnitz 6 for. 50 nvč. do 7 for. Eačunamo, da se-dobiva iz 0*75 ( = ^j^) prostornoga metra drva 1 milijun, onda nosi ^/4 prost, metra drva 3 for. ili 1 prostorni metar 4 for. ili 1 metrički hvat 16 for. Iz toga vidi se, koli dobro tamošnje šumarsko upraviteljstvo, odnosno vlastelinstvo.unovčuje svoja mehka drva na ovaj način. Taj dobitak još je veći, ako se žigice sumpore i fosfore u vlastitoj režiji te kao gotova roba prodaju. Pošto je bilo poslie svestranog pregleđanja tvornice već kasno, pogledali smo samo brzo još u tamošnjem vlastelinskom majuru krasnu stoku, te se zahvalismo srdačno gospodinu šumaru Franzlu, te odputismo dalje. Iz Leibnitza išli smo u bližnje mjesto Maria-East; a poslie kratkoga obieda u tamošnjoj gostioni žurismo se na kolodvor, da u ^l´z 4 sata nastavimo putovanje željeznicom vozeć se većinom uzduž Drave do Cjelovca, kamo smo u večer u ^2 8 satih prispjeli. ´ Na kolodvoru u Cjelovcu dočekao nas je gospodin Dragutin Fercher, šum. nadzornik austr. alpin. montanskoga družtva i ujedno predsjednik šumarskoga družtva u Koruškoj sa gosp. Ferjanićem, protustavnikom istog montanskog družtva. Oba gospodina smjestiše nas u već pripravljene stanove. Drugi dan dne 19. svibnja, (dočim smo prijašnju večer u družtvu gospodina nadzornika Ferchera i njekoliko tamošnjih šumara slušali koncert vojničke glasbe u njekom javnom vrtu), krenusmo jutrom 6 sati na. put, da vidimo hepi šumski vrt tamošnjega šumarskoga družtva u Keutschahu. Gospodin nadzornik Fercher, gosp. protustavnik Ferjanić i upravitelj šumskoga kotara Lolling gosp. Storf dočekaše nas na brodonosaom kanalu, koji |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 268 — vodi iz Wertlierskog jezera tja u grad Cjelovac, Mali parobrod (Propeller) kog nam je dalo šumarsko družtvo bezplatno na cieli dan na razpolaganje, vozio nas je kroz kanal u jezero i od ovud prieko jednog diela jezera do Reisnitza, kamo smo prispjeli nakon vožnje od 1 sata. Ovdje se izkrcasmo, na obali nas je pozdravio gosp. nadzornik Fercher sa čašicom izvrstnoga vina. Od Reisnitza vodio nas je nadzornik na liepom voznom putu do Keutschaha. U Keutschabu ima šumarsko družtvo dva šumska vrta. Prvi leži 20—25 minuta a drugi neposredno kraj sela Keutschaha. Šumarsko družtvo razpačalo bezplatnb svojim članovom, prije samo do 15.000 biljka, nu sada već svake godine prieko jedan milijun komada. Izim toga prodaje isto šumarsko družtvo jošte raznim obćinam nz vrlo jeftinu cienu potrebite šumske biljke. Ima tamo u jednom i drugom šumskom vrtu sliedeće vrsti biljka: Pinus picea, Pinus balsamifera, Pinus pumiglio, Pinus austriaca, Pinus sjlvestris, Pinus lazix, Pinus strobus, QuerCus pUbescens, Pirus malus, Fraxinus excelsior, Acer negundo, Acer platanoides, Aesculus hipocastanum, Sorbus aucuparia, Populus alba, a u malom šumskom vrtu imade i oko 100 komada od: Abies Douglasii. Poslie pregledanja obijuh šumskih vrtova umakli smo radi kiše u blizini se nalazeći stan tamošnjega šumara, gdje nas je čekao kriepak zajutrak sa izvrstnom pivom, šunkom i t. d. Iz Keutschaha vratismo se opet u Reisnitz u naš mali parobrod, koji nas je vozio po zahtjevu gosp. nadzornika po čitavom W6rtherskom jezeru prieko Maria-Wortha tja do Voldena a od ovuda drugim kmjem prieko Portschaha opet kroz kanal u glavni grad Koruške natrag. Još isti dan odvezosmo se željeznicom iz Cjelovca prieko Glandorfa i kroz Moselu u Hiittenberg, gdje smo prenočili. Dne 20. svibnja rano jutrom pripravili smo se na put u šumski kotar „Lolling." Ovaj šumski kotar leži posvema u velegorju i to na južnom obronku norskih alpa od kojih je najvišji vrh „Zirbitz" 7.200 štopa nad morem te zauzima sve pogorje štajersko-koruške medje do jugoiztočnog obronka „Sanalpe." Predjel (tlo) ovaj je prigorje sa pojedinimi slojevi vapnenca, kako se to na.jbolje u ,,Erzbergu" opaža, gdje se već više od 1.000 godina rude kopaju. Vegetacija siže do najvišjih vrhunaca. Granica, do koje se visoka šuma gojiti može, siže u sklonjenih i zaštićenih predjelih 5.000 do 5.500 stopa. Ovaj je predjel bogat na vrelih, te se odlikuje blagim, skoro toplim podnebljem. Sastojine šumske sastoje se ponajviše iz omorike, smješane sa arišem, koji gdjegdje i čiste sastojine sačinjava. Prirast se može dobrim smatrati, što se osobito na dobro štićenih i gojenih mjestih opaža. Šumska površina, spadajuća pod upravu kotara ^Lollinga" sačinjava sklopljeni kompleks od prieko 14.000 jutara. Ovaj šumski kotar nastao je stranom spojenjem šuma rudarskoga družtva god, 1868. a stranom i ođkupora njekih privatnih šuma. Prama tomu, u kakovih su se nikuh prije šume nalazile, jest i sada stanje šuma, mjestimice dobro a mjestimice lošo. Glavna zadaća ovih šuma jest, da produciraju nuždiia |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 31 <-- 31 --> PDF |
~~ 269 — drva za nidokopja u „Lollingu", „Knappenbergu" i „Heftu" a da pokrije potrehii na gorivu za tri visoke peći (Hochofen) u „LoHingu", zatim za 3 visoke peći i za jednu tek ponovljenu i povećanu radionicu beseraer-čelika (Besemer Srahl bereitung) u „Heftu", za visoku peć u „Ebersteinu" kao i za valjaonicu u Bruckelu (Walzwerk in Briickel). Osim toga moraju te šume davati i potrebno gorivo drvo za cielo osoblje ruđokopja (do blizo 1.500 osoba) kao i za tamo stanujuće obrtnike. Pongljenjivanje se samo na takovih mjestib obavlja, gdje se ođpadci (Abfalle) kod proizvoda liega (Nutzholz) nemogu više za gorivo drvo transportirati. Pilenje drva za trgovinu samo se onda obavlja, (i to poglavito u šum skom distriktu „Lollinggraben"), kada je preostatak drva za ruđokopje neupo rabiv. Poprieena produkcija cielog ovog šumskog kotara može se označiti kako sliedi: , a) ugljen .,..,....,., 200.000 kekt h) goriva drva . . . , ... . . . . . . . . . 15,000 pr. m. c) lies ; i to: 1. Drva za rudarstvo 6*3 met dug. 40.000 kom. = . . 5.000 kub. m. . 2. Drva za pilenje 4*1 met. dug. 10.000 kom. — . .. . 4.000 „ „ 3. Gradja razna 000 kom. = LOOO „ „ Ukupno . n´aoob kub. m. Šumarenje tamošnje, uvedeno po šum. upravitelju j^ospodinu Storfu biva na dva načina i to: ^ . a) u dolnjih pojasih sa uzkimi izmienjivajućimi se sječinanii, koje se samo naravnim načinom oplode ili se pako odmah ručnim načinom pomlade i h) u više ležećih mjestih redovitim priebornim sjekom u višegodišnjih periodah, zatim progalnim sjekom sa naravnins naraštajem i t. d. Za umjetno pomladjivanje uredjeni su u pojedinih dielovih šumskih kotara šumski vrtovi, koji su na prikladnih mjestih umjetnim gnojem (sa pepelom od busena. Rasenasche) pognojeni. Pošto se radi preobilne trave i drački samo trogodišnje sadjenice presadjivati mogu, to su i šumski vrtovi tako udešeni, da se u njih takove trogodišnje biljke dobivaju. Najviše ili bolje rekuć skoro izključivo odgojivaju se u ovom šumskom kotaru arišove i omorikove sadjenice. Sjeme se dobiva u dobrih oplodnih godinah sakupljanjem u vlastitih šumah, ili se pako sjeme dobavlja od šumarskoga družtva u Cjelovcu, od kojega družtva se takodjer kadkada i mlade sadjenice nabavljaju, pošto je jednom mraz čitavu generaciju biljka, osobito na iztocmh obroncih uništio , to se taj manjak samo malo po malo pokriti dade. Sjetva rabi se u šumi jako riedko. Izvoz drva biva na klizih te kolima, do ugljevišta i stovarišta; Mesna i gradjevna dr^a za rudarstvo dopremaju se željeznicami, koje su u tu svrhu posebno sagradjene na dotičnih mjestah, iX(\}o su od potrebe. Radnici i kirijaši plaćaju se po ugovoru, po stanovitom m.ierilu za svaku vrst proizvoda; tako se n. pr. plaća za ugljen po hektolit., za goriva drva po prostornom metru a za lies i gradiva drva po kubičnom metru, te je 18 ^ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 32 <-- 32 --> PDF |
^ 270 — prema toma i vozarina aredjem%. Još mi valja napomenuti, da kraj stalnih tamo obitavajaćih radnika i strani radnici rade, i to osobito prieko ljeta. Tako n. pr. imade kod ugljevnikah godimice mnogo Taljana u poslu. Ukupno ima 200 do 250 stranih radnika i 30—40 konja i mula. Popriečna zasluga jednoga radnika jest 90 nvć. do 1 for. a. vr., a za vožnju 2 for. 20 nve. do 2 for. 50 nv6. a. vr. na dan. Plaća se: a) Za proizvodbu i dovoz 1 kub. raet. drva za ugljen — f. 40 n. do — 55 n. b) Za proizvodbu 1 liektlit. ugljena .... . -« 5 » -6 ?i c) Za proizvodbu 1 prost. met. gorivog drva . . - „ 40 n J5 -5 5 n d) Za proizvodbu 1 kub met. Mesa -„50 7) n - 75 n e) Podvoznina (vozarina) za 1 hektl ugljena do tali onice . . ....—„ 4 „ „ — 8 „ JI -f) Vozarina za 1 prost. raet. gorivog drva do raznih stanova . -. . . . -. , . . . — ^ 30 „ „ — 55 „ g) Vozarina za 1 kub. met. liesa do pilana, strojbarnica i kolodvora 1 „ 20 „ „ 2 50 „ Nakon ovih obćih bilježka prelazim opet na opis ekskurzije u šumarskom kotaru „LoUingu." ´ Jutrom u 6 satih krenusmo pod vodstvom nadzornika g. Ferchera i g. upravitelja Štorfa u „lieft", gdje smo si pregledali veliki parni stroj i proizvedbu besemera-čelika. Od ovuda smo pošii do mašine, koja drva i rude gore vuće ih dole pušća do rudokopja „Heft." Putem pogledasmo si šumu, koja je stranom naravnim stranom umjetnim načinom pomladjena, te koja nam sastojina predočila tamošnje odnošaje obzirom na obrast u obće, a obzirom na rast ariša napose. Poslie toga išli smo u šumski vrt na vrhu „Stronach" (Stronachkogel´´) gdje se je tlo umjetno sa pepelom od busena popravljalo. Ovdje smo ujedno i presadjivanje (Ueberschulung) sadjemCa vidih. Dalnju pouku pružilo nara je prispodabljanje jednog djela šume, kojeg je montansko dražtvo kupilo od jednoga seljaka, sa sklopljenimi i uredjenimi sumarni družtva. Ovdje se je očevidno pokazalo, što se sve racionalnim šuraarenjem povstići može. Ova od seljaka istom kupljena šuma ima isto tlo a leži i pod istimi podnebnimi odnošaji, kao i šume družtva, a ipak potonje peterostruki prihod pružaju. Ujedno nara je ovdje, g. Storf nabrojio i ona sredstva, kojimi se kani vremenom lošo stanje te istom kupljene šume u dobro stanje pretvoriti. Vidili smo ovdje nadalje i način kulisnoga sjeka (Couhssenhieb) sa jakirai i zdravimi mladicami, zatim umjetne kulture i t d., a na koncu posjetili srao vrh „Kronprinc-Rudoifhohe" nazvan na uspomenu boravka carevića kraljevića u ovih krajevih. Na vrhu se nalazi veliki S[)omenik od kan^eiija a malo niže liepi „gloriet", odkuda nam se pružio čaroban izgled. Vidili smo ne samo bližnju okolicu već i najudaljenije dielove alpinskog gorja. Pet gorskih kosa nizajućih i mienjajućih se u pravcu od jugozapada do sjeveroiztoka mogli smo prebrojiti: |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 33 <-- 33 --> PDF |
~ 271 — a) Sanntalske i Sulzbachske aipo sa vrhom „Grintou^" koji je 7.-]00 stopa nad morem visok; h) Karavanke sa G/70() stop. nadmorske visine; c) Julske ni])e sa Trighuoin, do taljanske medje: rnonte „Cirnone" „Cauin" ,,M.ont;iggi()^´ itd. 8.400 do 9.100 stop. nadmorske visine; ti) Štajerske „Taure" do „Hochwildstell", „G-oUing", „Knallstein" 8.500 9.000 stop. a e) Visoke „Taure" u Koruškoj sa 10.000 do 11.500 stop. nadmorske visine. Pošto smo uživali, gledajući krasnu tu okolicu, te pošto se obilnim i veoma dobrim doručkom okriepismo, počeli smo prieko vrha „Scharfensteina" silaziti u LoUing. Putem si još pogledasmo rudnike, rudarnicu, (Berghaus) željeznicu za vožnju drva i ruda, pilanu i t. d. Povrh pilane pokazaše nam nasad od godine 1840., gdje je šumarsko osoblje upravo izmjerivalo i brojilo pokusnu plohu u svrhu ustanovljenja kubičnoga sadržaja drvne gromade rečene sastojine. Pokusna ploha, u kojoj se upravo radilo imala je na jutro (1.600G kl.) 503 stabala, od kojih je nzor-stablo imalo u prsnoj visini promjer od 90 centimetara. Pet uzor-stabala podsjekoše, te ih onda u sekcijah od 1 metra dužine mjeriše, pri čemu je za uzor-stablo pumadjen kubični sadržaj od 0-764425 kub. met. Prama tomu iznaša drvna gromada jednoga jutra 380*605 kub. met. kod popriečne sastojinske dobe od 44 godine. Ova površina šumska bila je prije oranica, zato je drveće toli bujno naraslo; nu žalibože uporabna vriednost samoga drva nije tako dobra, o čemu smo se kod jednog prepiljenog stabla lahko osvjedočiti mogli. Pošto smo u Lollingu izvrstnim objedom pogošćeni bili, krenusmo na kolodvor u Mosel, kamo smo na kolih u -^^ sati prispjeli, a iz Moseia vozili smo se još isti dan prieko Glandorfa željeznicom u Villach. Dne 21. svibnja u 6 sati u jutro odputovasmo pri najugodnijem vremenu pod vodstvom šum. upravitelja gosp. Ernesta Haase-a i kandidata šumarstva gosp. R Kalchera iz Viliacha u Sv, Martin, gdje smo pregledali tamošnji šumski vrt, vlastuičtvo šumarskoga družtva. U tom vrtu stoje jedno- dvo- i trogodišnje omorike, jedno- i dvogodišnji ariši, manji broj dvogodišnjih biljka crnoga bora i dvogodišnjih limba. Sve ove biljke vrlo su dobro uzrasle i kriepke, te se prodaju raznim obćinam uz najjeftiniju cienu. Ljetošnji usjevi u ovom šumskom vrtu izvrstno su uspjeli. Svaki slog tih usjeva je okolo na okolo obrubljen raži, koja svojom sjenom štiti mlade biljke osobito u prvo doba u prevelike vrućine. Ovaj se način zaštite pokazao ove godine izvrstnim te je ujedno vrlo jeftiru U starijem djelu šumskoga vrta, koji je od novoga plotom i grabom odie- Ijen, vlada mrmak´ (Mauhvurfsgrille, Gryllotalpa vulgaris) i to u takovoj množini, da skoro ništa uspjevati više nemože. Sva sredstva, koja je upravitelj šume g. Haase upotrebio proti ovomu vrlo škodljivomu zarezniku, da su bila bez uspjeha. Sada hoće još da upotrebi ono sredstvo, koje sam i ja sam uspješno |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 272 — u mojoj praksi upotrebio i pronašao da je vrlo dobro djelovnlo ti sličnom slučaju. To Je sredstvo sat^vin) .jednostavno, te se sastoji u tom, da se dade nastrugati iii ako to nemože biti, navoditi friške zemlje u sriedinu glavnih putevah šumskoga vrta, tako, da kupovi budu prizmatičko postavljeni. Visina tili prizama netreba veća biti od 35—40 centimetara a duljina najbolje tako, kako je duljina puteva. Svaki drugi dan se točno gregleda i zubačom prerabljuje ta nasipana zemlja, a čovjek može biti sjeguran, da će tamo naći silu mrmaka. Ja sam na ovo jednostavuo sredstvo slučajno došao; dao sam naime strugati puteve u šumskom vrtu i budući da težaci nisu mogli izvesti tu večer izstruganu i na dugačke kupove skupljenu zemlju, ostala je ležati preko nedjelje. U ponedjeljak našli su radnici puno mrmaka u toj narahljenoj zemlji, koju sam dao točno prezubati. Preporučam svakomu šumaru, da pokuša u sličnom slu čaju ovo jednostavno i jeftino sredstvo, ali dodajem, da mora biti iztrugana ili izvana pridovožena zemlja friška i rahla, jer se u frišku rahlu zemlju mrmak veoma rad zavuče. Nu da se opet vratim na opis o putovanju: U Sv. Martinu pokazao nam g. upravitelj Haase odmah kraj šumskoga vrta nalazeću se šušnicu (SamendaiTe) u kojoj se iztriebljuje sjeme četinjača iz šešarka. Način je taj, da se šej^arke suše na suncu u posebnih sanducih. Iztriebljeno sjeme, što smo vidjeli, bilo je dobro i već izčišćeno. Poslie toga putovali smo u Sv. Duh (Heiligen Geist) liepo selo, 900 me tara nad morem ležeće, od kuda je krasan pogled prieko čitava ^rada Villacha, preko Osiačkog jezera i preko čitave okolice. Ovdje smo se malko počinuli a onda smo dalje putovali još više gore do „Kofflerhuhe", gdje nam je pokazao gospodin upravitelj liepu mladu osamgodišnju kulturu (sadnju) od omorike. ariša i crnog bora. Mješovita ova sastojina do 8 hektara velika, uspjeva dobro; nu bilo bi za željeti, da je tamo ariš uzgojen, jer taj najbolje napreduje. Neprestance jošte više gore putujuć kroz mladu dobro sklopljenu šumu, prispjeli smo u visoku šumu „Pogoriach" (Pogoriascher Hochwald). Ova šuma, sastojeća iz omorika i stranom iz jela, jest po prilici 100 hektara velika te stoji u izvrstnom sklopu, što je i uzrokom, da su stabla bezgranasta, sasvim jednaka i veoma dugačka, do 40 i 45 metara. Iz te šume vodio nas je gospo din upravitelj Storf stranom kroz mladi naraštaj stranom kroz starije sastojine još uviek više gore do „Hunzenhof " odkuđa smo imali opet liepi vidik na gore „Karavanke" kao i na dole ležeće razprostranjene šume. Dalje putujuć dodjosmo u „Scheiberwiese" gdje smo vidili 6-godišnji na sad od omorike, bora a stranom i ariša. Nasad ovaj je podosta dobar i prilično napreduje. Poslie kratkoga odmora od pol sata vodio nas je gospodin Haase uzduž iztočne strane dubrovačke visine kroz vrlo liepe starije i mladje sastojine, kroz razne sječine u visoku šumu „Judendorfer Hochwald." Ovdje snio vidjeli velike razprostranjene nasade (prieko 100 hektara) od više godina. Najviše je sadjena omorika i ariš a stranom i crni bor. Sve ove vrsti dobro napreduju. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 35 <-- 35 --> PDF |
—. 273 — Težka grmljavina, koja se je pojavila lui uebu kao već i kasno doba prisili nas, da današnju ekskurziju svršimo. Samo iz daleka vidjesmo jošte, ljetos izvedene kultAire „(Jrascbeliteen^^ a poslie toga spustismo se na vrlo naglom i strmom putu prieko „Crnog zida^ (Čeinawald) kroz takozvani „Napoleonski vrt" u kupelj Villach, kamo amo poslie 5. ure popoldan prispjeli te gdje nas je čekao veoma dobar i kri<´pak objed, s kojiuj nas putnike iz Hrvatske danas kao i svaki dan častilo alpinsko-montansko družtvo. Na večer povratisrao se u Villach. Istu večer prispio je ovamo opet željeznicom iz Cjelovca gospodin nadzornik Fei-cher, da opet preuzme dalnje vodjenje našega poučnoga putovanja. Dne 22, svibnja putovali sn^o u jutro sa brzovlakom aa južnoj željeznici u,družtvu gosp. Ferchera, Haasea i Kalchera prieko „Spitala" u Sachsenburg a od onuda pješke u Mollbrticken, u kojem mjestu alpinsko-montansko družtvo u velikom stalno ugljeuari (standige Landkohlerei). Ugljevište leži u Mollthalu tik rieke Moli, iz koje se rieke drva u raznih malih kanalih do ugljevišta doplavljaju. Ovdje smo vidjeli razne sgrade za privoz drva na vodi, osobito brane i drvolovke (Abweis- und Auffangrechen). Nadalje smo imali prilike, da vidimo tamo ugljevnike u svih stadijih; takove, koji se tek priredjivahu; takove, koji su bili na pol i opet takove, koji su bili jur sasvime složeni nu jošte bez pokrova i nadalje takove, koji su bili sa pokrovom, napokon i takove, koji su bili baš napaljeni ili gdje je bilo pougljenjivanje na pol i opet takove, gdje je bilo pougljenjivanje jur sasvime gotovo. Ugljevnjici, koji se ovdje rabe jesu t. z. stojeći ugljevnjici, sadržavajući popriečno 400—500 kubičnih metara drva; pougljenjivanje u takovom stojećem ugljevnjiku traje, polag vremena 30—36 dana. Za pougljenjivanje uzimlju se drva od 1 met. duljine i u svakom ugljevnjiku slažu se 4 naslage stojeće a peta naslaga sačinjava takozvani klobuk ili škrljak ngljevnjika.^ Na godinu pougljenjivaju se u Mollbriickenu 15—17.000 kubičnih metara drva. Iz 1 kub. metra proizvadjaju se popriečno 8-2 do 8*5 hektolitra ugljena. Drva kupuje družtvo uzduž doline Mollthala tja do Mortschacha odkuda ih splavi u Mollu do ugljevišta. Od Mortschacha do Moilbrucka splavlja drvo za 22 sata. "Splavljenje tih 15 — 17.000 kubičnih metara drva traje 24 do 25 dana. Družtvo plaća za 1 kub. met. drva popriečno. , . . . . — for. 80 nvč, a za naslaganje — „ 21 „ za ubacivanje drva u rieku Moli, splavljenje i opet vadjenje drva iz vode, kao i troškove za uzdržavanje obala i t. d. računa se za 1 kub. metar popriečno . . .... . — „ 54 ^ Ukupno . . 1 for. 55 nvČ. Pougljenjivanje stoji po 1 hektoUter 5-8 nvč. Pošto smo ovdje sve vidjeli, što nas je zanimati moglo odvezosmo se sa prvim vlakom, koji je prispio iz Lienca opet natrag u Villach. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 274 — Drugi dan, t, j. 23. svibnja bio je ustanovljen za putovanje kroz goraju Italiju u Mletke i u Istriju. Nu prije i)odne pregledali siuo jošte dozvolom vlastnika gospodina Franje X. Wirtha veliku tvornicu, poznatu pod imenom „Kilrntfler Holzindustrie." Svi tamo postavljeni strojevi m rezanje drva (Bundgatter, Circular-, Band- und Penđelsagen, Hobel-, Falz-, unđ Stemm-Mascbienen, Ban- und Mobeltischlerei, Zliodholzhobel und Sortimeutmaschienen etc. etit.)^ izvrstne su konstrukcije te rade vrlo praktično. Razni proizvodi kao i pokućtvo takodjer su izvrstni, jednom riečju: tvornica ova zaslužuje, da ju svaki koji može točno pregleda. A ^jzll sati okrenusmo iz Villacha, tog liepog grada Koruške, prania Tarvisu i od ovuda prieko Pontebla, Udine u Mletke, kamo smo na večer oko 9 sati prispjeli. Nadzornik gosp. Fercher kao i upravitelj šume g. Haase bili su tako dobri, da su nas sprovodili ne samo do medje zemaljske, nego putovaše s nama i do Mletaka i od ovuda morem do Trsta. Dne 24. svibnja pregledali smo u hitrini prije i poslie podne taj stari laguuski grad; na večer vozili smo se parobrodom u Trst, kamo smo u nedjelju dne 25. svibnja prispjeli I ovdje pregledali smo grad a poslie podne vozili smo se sa parobrodom u carski grad Miramare, gdje smo pregledali taj divni grad i još divniji perivoj, koji je stvoren na golemu kamenju Krša. Dne 26. svibnja rano jutrom oprostismo se na tršćanskom kolodvoru sa gosp. Fereherom i Haaseora, koji su 10 časova za nami odputovali preko Gorice, Udine natrag u Villach, dotično Cjelovac, dočim smo mi preko Sv. Petra na Rieku okrenuli, koji je put za šumara vrlo zanimiv, jer ima ovdje priliku, da vidi uz goli Krš takodjer i već liepo našumljene okolice. U 1 sat popodne prispjeli smo na Rieku. Sliedeći dan, t. j . 27- svibnja ostavismo Rieku. Do postaje Lič vidjeli smo jedan dio hrvatskoga Krša. I ovdje izvedene kulture osobito pako branjevine kraj željezničke pruge, izmedju Lica i Maje, prilično dobro stoje. Poslie jedanaest dana trajućega putovanja povratili smo se napokon isti dan na veČer, u 7^9 satih opet u Križevac. Put ovaj bio je veoma zanimiv i poučan. Zaključujući pako, bilo mi dozvoljeno, da se i ovdje najsrdačnije zahvalim svim, koji su nas tako dobro dočekivali i primili, osobito pako austr. alpin. montanskom družtvu kao i šumarskomu družtvu za Korušku u CjeJovcu te njihovim representantom gospodinu nadzorniku Dragutinu Fercheru, gospodi upraviteljem šuma Ernestu Haaseu u Villachu i Storfu u LoUingu kao i gospodi protustaviku Ferjaniću u Cjelovcu i šum. kandidatu Kalcheru u Villachu. U Krizevcih, dne 15. prosinca 1884. |