DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 263 —


kreštelica svaki dan uništila bar toliko jaja, koliko leptira na dan dva stabla
obrstiti može*


To nam pako nadalje jasno dokazuje korist te naše pernate opiee, koja
korist nadmašuje glas onih, što no su radi ono njekoliko litara žira, što no
ga u vrieme žirovine potroši, na nju graknuli, nemisleć, da i u tomu poslu
napokon znade kad kada, presadiv po gdje koju žirku, prikladnu uslugu u
svome razkošju, šumarskoj struci učiniti. Uprava imovne obćine naložila je
mjeseca lipnja 1878. lugarskom osoblju, da u napadnutih srezovih ve&ernje
vatrice pali, čega se obći rezultat tamo nahodi. Pa što mislite, tko je toga
gosta (gubara) tek god. 1883. sa eksekucije odtjerao?


Nitko drugi, nego naš mali brbljavac „čvorak."


Ako se još tko sjećati može i ako je tko na taj pojav pozornost svraćao,
bila je proljeća god. 1883. u naših šumah tolika množ škvoraca, da stupiv u
šumu, od vesela brbotanja i mnoge cvrke njihove, nisi ni mogao ondje se razgovarati,
pa nije bilo šupljine na hrastu, a da se u njoj vika mladića jim
čula nije. Noćju pako, kada tihi mir zavladao, onda se milijuni gusjeničnih
grizala na lišću hrasta čulo i tako dan na dan, došlo je vrieme do zavoja,
nu samo neznatna broja te ogromne posade, koja nam šume deset godina okupirala
bijaše.


Koliku korist nosi šumskomu gospodarstvu ta malena životinjica, ako se
obazremo na do sada poznata razmatranja drugih i ako se uvaži, da to tauianenje
u vrieme hranenja mladih biva, držim, da pogriešio nebi, uztvrdim li
aproksimativno, da nam čvorak i deseterostruku korist prema kreštelici na
ovome mjestu čini.


Konačno pako još jedna:


Mojim postupkom pako što sam, kako jur navedoh, jaja gubara drobio,
došao sam do zaključka: da se nebi trošak izplatio, ako bi u to ime
radnike najimali, jer, na površini hrapave kore, jaja se jako težko gnjetu
što su tvrda, a razbrkanu i poremećenu zapredku ni zima nahudila bila nije.


Prošle i ove godine neimamo ovdje hvala Bogu tih gostova, al zato vidite
i jako riialo čvoraka!


Rokovce, L svibnja 1885.