DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 261 — Dof-im u njekih gradovih mod dobiti drva, samo đa se plati privoz, to je i opet u drugih gorivo nera^imjerno skupo. Tako je pisac tih redaka plaćao n. pr/u Lovci za voz drva, kojima je mogao kroz cieli tjedan tri peći do volje ložiti samo dva i pol franka, dočim u samo žetiri milje dalje ležećoj Pievrii za istu količinu iste kakvoće drva, morao plaćati devet i pol franaka, a u Sofiji ćak i dvadeset franaka, Potrošba raznovrstnog gradjevnog kao i gorivog drva u novije doba vidno raste. Daske i laktovina, dovaža se ipak malo ne izključivo iz vana, jer su još god. 1882. u čitavoj Bugarskoj samo dvie pilane obstojale, od kojih i opet ona u Sistovu na Dunavu, izključivo importiranu robu izradjuje, a naročito se pako bavi pilenjem jakih smrekovih trupaca, dovezenih vodom iz naših strana. Importira se skoro sve drvo iz Austro-Ungarije, i to najviše smrekovine i jelovine, u zemlji samoj skoro da se jedino bukove daščice proizvadjaju, neznatno još i hrastove daske, ove su ponajviše 15—18 cm. široke i 1—1-5 m. duge, u obliku velikih šiudra. Kraj toga razvita je u Bugarah ipak dostatno drvna kućna industrija, a naročito se pravi množina ručka, lopata, jarmova itd. iz domaćeg tvrdog drva. Seljaci si svoje taljige prave, posvema iz bukovog dr\a, sami, i to dosta trajne i čvrste, ma da na njima neima ni za čavao željeza. U njekih manastirih prave prekrasne rezbarije, i to najviše iz murvinog, lipovog i orahovog drva. Mnoge crkve imadu prekrasne rezbarije iz prošlosti sačuvane. U posliednje se doba izvažaše velika množ drva od crnog oraha, koji tuj liepo i u dosta omašnih sastojinah uspjeva, u Francezku, nu pošto se tim te šume malo ne posve uništiše, zabranila je vlada u najnovije doba tu vrst izvozne trgovine posve. Nadovezujuć na ovo, nalazimo i opet u „Oesterreichi^che Forst-Zeitung" na strani 312, u članku „Die Wa]der der siidlichen Ttirkai" još i shedeće podatke u pogledu šumah u iztočnoj Rumeliji i južnoj Turskoj. „Da su odnošaji šumarstva u tih krajevih u obće sUčni onim u kneževini Bugarskoj, samo se sobom razumieva, pomislimo li, da su sve te zemlje još do nedavna pod istim gospodstvom stojale. Kao što tamo, tako su i ovdje njekoč toli divne sastojine malo ne posvema poharane. Visoke šume nalazimo danas još samo po nepristupnih gorskih krajevih. Južni obronci Balkana ogolječeni su, nu zato se i opet u Rodopskih i Tesalskih planinah još množtvo prekrasnih prašuma nalazi, ma sve đa i jesu te šume tek samo žalostni ostanci njegdašnjih vriednih i divnih sastojina. Posheđice tog prekomjernog haračenja šumajur se opažaju u gospodarstvu i promjenah podneblja. Tako u tih stranah kroz čitavo ljeto velika suša, a isto tako i velika oskudica na gorivu drvu. Došlo je tuđe već tako daleko, da žitelji životinjske odpadke i njeku vrst bodljače (Kapinga- Distel) za kurenje upotriebljivati moraju. Prekrasne se šume još nalaze u okolišju mjesta „Dedeaća" na Egejskom moru, i po planinah svetog brda Athosa. Žalostno jest nadalje, da se u Turskoj žalibože još i danas nemisli ozbiljno stati na kraj dosadanjem baš vandalskim haranju šuma, tim se odnošajem |